Śećate se predustoličenjskih, septembarskih dana kad je klerikalizovana javnost Crne Gore ponavljala svoju mađijsku bajalicu za svoga novoga poglavicu – “Dostojan”! Ili, što bi naši stari nepodukljanjeni preci iz izmaštane njegoševske srpske Sparte rekli, “Aksios”.
Čak su i oslobođene i prekađene “Plantaže” proizvele novu seriju crnoga vina s tim pokličem, ne bi li njihova pastva uz posti udostojila svoja produhovljena grla.
Nakon potonje njegove beśede izrečene krajem prošle neđelje u kojoj je otvoreno podržao Putinovu agresiju na Ukrajinu, ne preostaje nam ništa drugo do uputiti mu veliku zahvalnost i uskliknuti “Dostojan”. A evo i zašto.
Dostojan je Joanikije svojega predšasnika na tronu jer je otvoreno nastavio njegovim stopama mržnje, kletava i šovinizma. Dostojan je njegove uskogrude vezanosti za diktatorsku Rusiju i njegovanja mita o Rusima kao “slovenskoj braći koji čuvaju tradicionalne vrijednosti”.
Dostojan je svih relativizacija ratnih zločina i apologeze ratnima zločincima.
Dostojan je svake kritike koja je upućena na njegov račun jer je konačno i sam potvrdio o kakvu se mračnjaku radi. Moramo mu biti zahvalni što je uradio ono što čitava plejada crnogorskih javnih djelatnika nije uspijevala – pokazati zapadnim ambasadama u Crnoj Gori pravo lice Crkve Srbije.
Gledano iz perspektive njegove podrške Putinu, valjda je sad svima jasno što su bile barikade 5. septembra i ko je bio na strani odbrane civilizacijskih vrijednosti.
Valjda je sad postalo jasno da su kontrarevolucionarne litije bile oruđe velikodržavnih aspiracija na Crnu Goru a ne nikakva borba za vjeru. Jer onaj koji u agresiji na Ukrajinu, đe se ubijaju civili i krše temeljna ljudska prava, vidi oprdavdanu intervenciju jer su se, kako reče, u Ukrajini okrenuli bezbožništvu ne može biti ni hrišćanin ni vjerski nastojitelj.
Takvi ljudi u sređenim državama odgovaraju za podstrekavanje, širenje vjerske i nacionalne mržnje. No, u Crnoj Gori u kojoj Zdravko Krivokapić i Dritan Abazović mogu biti mandatari i Joanikije može biti vjerski poglavar. Takva je demokratija, jel’te?
