Samo 19 dana nakon što se zbog karcinoma povukao sa čelne pozicije koju je osnovao, kompaniju, korisnike i cijeli poslovni svijet potresla je tužna vijest o odlasku jednog od najvećih inovatora i najupečatljivijih lidera novijeg doba.
Bio je ovo jedinstven primjer u modernom poslovanju kako se sudbina kompanije vezuje za pojedinca do te mjere da se nakon njegovog odlaska predviđao njen potpuni krah. Džobsov nasljednik Tim Kuk već po preuzimanju pozicije bio je pod teretom ocjena javnosti da neće imati znanja, talenta, mudrosti i kapaciteta da radi sve što i njegov prethodnik.
Voljeli ili ne voljeli Apple, koristili njihove proizvode ili ne – svi, ne samo u svijetu informacione tehnologije, nego i biznisa uopšte imali su makar neki vid poštovanja za Džobsove rezultate.
Kada su nakon njegove smrti predstavljani kasniji uređaji, novinske stupce i televizijske priloge punile su informacije o postojanju dokaza da je Džobs radio na njima. Znajući da kompanija ima relativno dug proces razvoja uređaja, dokazi su kupcima davali signal da je „Džobsov duh“ i dalje prisutan.
Nekadašnji rukovodilac dizajna kompanije Apple Džoni Ajv osvrnuo se na svog kolegu i prijatelja govoreći o petnaestogodišnjoj saradnji.
„Većinu dana smo zajedno išli na ručak, a popodne bismo provodili u ‘svetištu dizajnerskog studija’. To su bili neki od najsrećnijih, najkreativnijih i najradosnijih trenutaka u mom životu. Svidjelo mi se kako je on vidio svijet. Način na koji je razmišljao bio je izuzetno lijep“.
Ajv je rekao da su on i Džobs imali zajedničku radoznalost koja je bila osnova za sardanju ispunjenu radošću uspjesima koje su postizali.
„On je, bez sumnje, bio najzanimljiviji čovjek kojeg sam ikada sreo. Bio je zaokupljen prirodom i kvalitetom svog razmišljanja. Toliko je očekivao od sebe i vrijedno se trudio da razmišlja s rijetkom vitalnošću, elegancijom i disciplinom. Njegova strogost i upornost postavili su vrtoglavo visoku mjeru. Kad nije mogao da razmišlja na zadovoljavajući način, žalio bi se na isti način na koji bih ja se žalio na svoja koljena“, podsjetio je Ajv u tekstu za Wall Street Journal.
On vjeruje da Džobsa nijesu vodili ni novac, ni moć, već se osjećao „primoranim“ da napravi nešto korisno za čovječanstvo. Ajv je napustio Apple 2019. da bi pokrenuo dizajnersku kompaniju, a sa tehnološkim gigantom i dalje sarađuje.
Tim Kuk i Stiv Džobs u julu 2011. (Foto: Reuters)Kuk je preuzeo Apple u turbulentnoj fazi, tokom koje se Džobs borio sa karcinomom pankreasa, a budućnost kompanije djelovala potpuno neizvjesno. Otvorena pitanja odnosila su se na širok krug oblasti nakon što je novi rukovodilac stupio na dužnost, uključujući i to da li će nastaviti stopama svog prethodnika ili stvoriti novu viziju budućnosti jedne od najvrednijih kompanija na svijetu.
Dan nakon što je postao izvršni direktor, Kuk je poslao pismo zaposlenima u Appleu, obećavajući da se, uprkos tome što Džobs više nije na čelu, Apple „neće promijeniti“.
Prvi uređaj koji je lansiran sa Timom Kukom kao izvršnim direktorom na čelu bio je iPhone 4S 2011. godine, koji je najavljen dan prije Džobsove smrti. Džobs je nadgledao razvoj uređaja, ali to je bio prvi iPhone koji na konferenciji nije lično predstavio.
Prvi iPhone koji je u potpunosti razvijen pod rukovodstvom Tima Kuka bio je iPhone 5 2012. godine. „Petica“ je predstavljala veliku prekretnicu u istoriji iPhonea, jer je to bio prvi značajniji redizajn od 2010. godine, a uređaj je imao potpuno novi tanki dizajn i bio je prvi iPhone sa većim ekranom.
U tehnološkom svijetu komentarisalo se u to vrijeme da se Apple, sinonim za kvalitet u IT svijetu, odjednom počela odlučivati za atipične poteze, kako one vezane za unutrašnje uređenje poslovanja, tako i za strategije vezane za plasman nove linije proizvoda.
Kuk je neprestano dobijao brojne kritike stručne javnosti, budući da je ovaj tehnološki gigant imao lošu finansijsku godinu iza sebe.
Kult ličnosti koji je stvoren oko Džobsa i teret koji je predstavljao za Kuka jedan su od najupečatljivijih primjera borbe za rezultate potpuno drugim sredstvima. Kuk je znao da nikada neće uspjeti da ga zamijeni na onom planu na kojem se u istoriju upisao kao nedodirljivi vizionar.
Međutim, godine koje su uslijedile i poslovni rezultati kojima su obilježene postepeno su smanjivale pritisak na njega u javnosti. Ipak, bilo je potrebno da prođu godine da mediji, korisnici i konkurencija prestanu da komentarišu da „Apple više nije Apple“, no Kuk je znao da će imidž kompanije najbolje sačuvati ako se na to ne bude obazirao i ako odlukom da ne mijenja ključne karakteristike kompanije omogući da Džobsov duh i dalje živi.
