Iako mnogi po difoltu misle da su adaptacije knjiga uglavnom loše nekada se desi čudo u vidu sasvim gledljive serije ili filma čije ocjene na sajtovima IMDB i Rotten Tomatoes neće otići dalje od šestice, eventualno sedmice i to samo ako su korisnici „dobre volje“.
Srećom, imali smo priliku da odgledamo jedno sasvim lijepo i pristojno ostvarenje, seriju „Dejzi Džoun i Šestorka“ Skota Nojstadera iMajkla Vebera koja se nedjeljno emitovala na striming platformi Amazon Prajm.
Priča o rok pjevačici Dejzi Džouns (koju oživljava ni manje ni više nego unuka Elvisa Prislija, Rajli Kio) i grupi Šestorka opčinila je čitalačku publiku još prije desetočasovnog televizijskog flick-a, i to u vidu istoimene knjige autorke Tejlor Dženkins Rid objavljene 2019. Za kratko vrijeme oborila je sve rekorde čitanosti, a ocjena na eminentnom sajtu za sve knjigofile Goodreads-u je 4.2 što je za jedan roman iz skoro pa young adult žanra zaista perfektan i veoma iznenađujuć obrt.
Inspirisano pjesmama slavne grupe
A šta je sa serijom? Koliko se adaptacija pokazala na djelu i da li je uspješno položila prijemni ispit kod publike zasićene mediokritetstvom? Odgovor je kompleksniji nego što izgleda na prvi pogled.
Fanovima britansko-američkog rok sastava Fleetwood Mac ova priča će biti, donekle, poznata. Nije tajna da je spisateljica knjige bila opčinjena njom, kao ni da su producenti televizijske adaptacije uveliko bili inspirisani pjesmama te slavne grupe.
„Dejzi Džouns i Šestorka“ se, u tom kontekstu, može i gledati kao jedna vrsta metafikcije i metakomentara na Fleetwood Mac, te shodno tome znate šta će se desiti u seriji i možete je slobodno zaobići i stati sa čitanjem recenzije ovdje. Vi, radoznali, upuštate se u svijet opijata, grupija, dobrog roka i ljubavne drame koja neodoljivo podsjeća na CW krindžeraj, samo nešto skuplji, jer je ipak Bezosova kapitalistička kuća u pitanju.
Karakterna i dijaloška zvrzalama
Dejzi je pravi nosilac slobodnjačkog duha, suludo talentovana djevojka koja potiče iz (suptilno) nasilne porodice i pokušava se probiti u svijetu muzike i izboriti za sebe. Naravno, priča ne bi bila potpuna da tu nemamo i druge likove poput Bila Dana (Sem Klaflin) koji je maltene meta-insert gitariste Lindzija Bakingema, Kamile Dan (Kamila Marone), Karen Sisko (Suki Voterhaus) i drugih.
Svi oni su drugačiji likovi od onih u knjizi, iako dijele ista imena i početne karakterne crte. To je, ujedno, i glavna promjena u odnosu na originalni materijal koja se, na ničije iznenađenje, nije dopala fanovima, što se moglo vidjeti po raznim tvitovima i redit komentarima. I donekle su u pravu, jer njihova nekonzistentnost i traljavost u pisanju isplivava na površinu onog momenta kada iz prošlosti prikazane u vidu elaborativnog flešbeka, pređete u sadašnjost koja je, sa naše tačke gledišta, i dalje prošlost odnosno devedesete godine prošlog vijeka.
Previše dijaloških sučeljavanja sa onim što vidimo i onim što se kaže tjera nas da pomislimo da su kreatori, sigurno, dali nekom drugom da piše te segmente, što nije pametna zamisao. Iako na papiru serija ima potencijal da uđe u televizijske klasike, činjenica je da će to ostati samo zamisao i potajno nadanje, jer je već prošlo mjesec od emitovanja posljednje epizode i više niko o njoj ne piše. Odnosno, ne govori se o Dejzi kao u prvih par nedjelja što je sasvim normalno, ali je istovremeno i svjedočanstvo kratkotrajnosti nekih aktuelnih medijskih ostvarenja.
No, nije sve tako crno. Serija je, suštinski, jako zabavna i imerzivna. Ima dovoljno drame i „akcije“ da zaintrigira i natjera vas da je odgledate do kraja i vidite kako su glavni junaci završili karijere i šta se to desilo te noći na najvećem koncertu grupe kada su odlučili da se prosto raziđu na vrhuncu svjetske slave i popularnosti.
Muzička podloga je, moramo priznati, fantastična, a svi ljubitelji roka će naići na bar jednu pjesmu koja će im se nenormalno svidjeti i koju će ubaciti na Spotifaj plejlistu. Naši favoriti su svakako „Let me Down Easy“ i „Aurora“.
I dok Netfliks uveliko radi na adaptaciji čuvene knjige „Sedam muževa Evelin Hugo“, ne možemo a da se ne zapitamo kako bi Dejzi izgledala da je se ta striming platforma dokopala, odnosno da li bi joj filmski format zapravo odgovarao.
Za sada imamo samo seriju, a već se šuška kako bi ona, iako reklamirana kao limitirano ostvarenje, mogla dobiti još jednu sezonu, a to bi značilo da je đavo u potpunosti odnio šalu i da medijskoj industriji zvanično nema spasa.
