U sektoru bezbjednosti Crne Gore, jedino se u značajnoj mjeri ispoljila reforma uborbi za političkim pozicijama i nenadmašno u (ne)odgovornosti istih. Kao posljedicu imamo rezultat produžene bezbjednosne krize i urušavanje sistema bezbjednosti, a u težistu djelovanja je prekomjerna upotreba političko-bezbjednosnog marketinga. Tako su zapravo klijentelizam i lično-partijski odnosi postali glavni regulator odnosa između politike i službi bezbjednosti od Ustava i zakona.
Situacija u sektoru bezbjednosti u Crnoj Gori je konstantno u fokusu. Ta neminovnost je posljedica neprestane potrebe za bezbjednošću, kao jedno od najznačajnih ljudskih potreba, posebno kao uslov za dostizanje i unapređenje nivoa ljudskog blagostanja i ljudske egzistencije.
Prema tome, sposobnost da se bezbjednost dostigne, očuva, unaprijedi, predstavlja najvišu vrlinu čovjeka, njegovim svojstvom, uslovom za opstanak, za život bez nasilja, dostizanje slobode, uslov za život i svestran razvoj i emancipaciju.
Bezbjednost je, dakle, jedna od najvažnijih potreba čovjeka.
Pluralizam (ne)odgovornost
Samo nestručna i neodgovorna vlast može prikrivati i iznalaziti neracionlano i nerazumano opravdanje za očajno loše stanje u bezbjednosnom sektoru, što je jedan od glavnih uzroka za alarmantno stanje u državi.
S druge strane, imamo političku neutaživu želju za prevlast u sektoru bezbjednosti, iz dosadašnjeg pokazanog, ne da bi osigurali blagostanje i egzistenciju, nego da bi preko sistema snage i moći države, obezbijedili političko trajanje i korist.
Ne postoji dilema, čak ni među laicima, a stručnost je to davno percipirala, ko je odgovoran za stanje u kojem se našao sektor bezbjednosti Crne Gore, kao i drugi subjekti od značaja za nacinalnu bezbjednost države.
Za instrumentalizaciju bezbjednosno-obavještajnih službi u lično-partijske svrhe najodgovorniji su ljudi koji rukovode i kordiniraju njihovim radom.
To su najviši nosioci zakonodavne i prije svega izvršne vlasti, koji izbjegavaju neželjene teme ili okupiraju pažnju građana populizmom, obmanama i informacijama o nevidljivim postignućima, pa i u oblasti sistema bezbjednosti.
To je predsjednik Vlade u čijoj je odgovornosti čitav sistem odbrane i bezbjednosti. Sljedeći je potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku, koji je ujedno i kordinator Biroa za operativnu kordinaciju organa obavještajno bezbjednosnog sektora, operativni kapo. Zatim, njegovi ministri po resorima. Ovo je samo po sebi poseban rizik.
Svojim smišljenim partijskim i političkim činjenjem, nova oslobodilačka vlast, pa sve do danas, ostavila je sektor bezbjednosti, sa fokusom na Upravu policije, bez stručnih i profesinalnih kadrova, koji su imali potreban stepen kvaliteta daadekvatno odgovore izazovima i stravičnim dešavanjima, koji su zadesili Crnu Goru. To je bilma reforma “čišćenja” kadrova bivšeg režima i dovođenje podobnih po mjeri novodošle ideologije i borbe za partijski glas. To je urušavanje Sistema.
Sadašnji pokušaj popune na brzu ruku, može biti veoma rizičan.
Postavljenje čelnog čovjeka ANB na elektronskoj sjednici Vlade, bez dana staža u službi ili bilo čemu sličnom, je ponižavanje službe, a sigurno će dovesti i do frustracije i demotivacije među zaposlenim sa kompentencijama i kredibilitetom. To je pravi pokazatelj odnosa prema ovom najznačajnijem segmentu sistema.
Još tragičnije je premijerovo besmisleno i nelogično objašnjenje za ovakav predlog. Aktuelni ministar odbrane ukinuo je neka ovlašćenja i nadležnosti načelniku Generaštaba. To je degradacija i Vojske i Generalštaba kao institucije.
Imamo uskraćenost budžetskih sredstava za opremanje i osposobljavanje sektora bezbjednosti, a s druge strane nezakonito izdvajanje u višemilionskom iznosu za, između ostalog, vjerske škole, koje djeluju van sistema i zakonskih odredbi. Tu je I uloga državne sekretarke MUP-a, da ne bude zabune, Crne Gore, sa saradnicima sa ulice u sprečavanja konstituisanja izborne volje građana Budve.
Ovo su samo neki svjesno (o)smišljeni, propusti organa vlasti.
Borba za (ne)odgovornost
Odgovornost proizilazi iz dužnosti. Kad neko preuzme neku dužnost, posebno kada se za nju zdušno bori, uz mjeru uslovljavanja, postaje odgovoran za to kako je vrši, pa i zaslužan ili kriv.
Kod razmatranja ovih uzročno-posljedičnih veza uvijek se polazi od toga kakvu je dužnost osoba imala u datoj situaciji. Brojne društvene uloge podrazumijevaju različite dužnosti i odgovornosti. Dušnosti u sektoru bezbjednosti, kao sistemu koji je kamen temeljac svake države i društva, su implicitne, podrazumijevaju se, nemoralno je kalkulisati s njima.
Ovo što se dogodilo i događa na Cetinju ne treba tretirati kao promišljeni i planirani čin, nego kao tragični događaj do kojeg je došlo zbog, nama zasad, nepoznatog i neshvatljivog stanja počinioca.
Više od dvije i po godine od prvog masakra, institucije i struka se nijesu adekvatno bavile uzrokom i posljedicama, dok je odgovornost potpuno izostala. Sada je samo jasno da kao posljedicu toga imamo novi zločin.
Ovđe se mora naznačiti da se takvi događaji ne mogu predviđeti i spriječiti, ne bar u početnoj fazi, a u daljem toku je do sposobnosti sistema, što neminovno nameće odgovornost.
Ono što je degutantno, poslije ovog slučaja je reforma instituta odgovornosti, od rukovodilaca sektora bezbjednosti. U ovoj političkoj nomenklaturi ostavke nijesu ni na nivou statističke greške. Podnošenje ostavki zbog bilo koje vrste odgovornosti nije bliska ovim političarima.
Nijedan politički lider nije preuzeo odgovornost za alarmantno stanje bezbjednosti i društvenog sistema u cjelini. Biće da je cijelo društvo krivo, posebno oni prošli, dok ovi koji ga vode nijesu, bar dok su na vlasti. Opravdanja su im imbecilna. Davanje lažnih obećanja, nepoštovanje sudskih presuda, kršenje Ustava i zakona, nesposobnost nedodirljivih i nedodirljivost nesposobnih, banalizacija javnog morala i antifašističkih vrijednosti, politička patologija.
Ovo društvo je lišeno smisla. Poraz ljudskosti.
Država Crna Gora posjeduje stručni potencijal u ovom sektoru, on mora biti uptrijebljen i iskorišćen na profesionalan način, za dobrobit društva i države.
Alarmantno stanje bezbjednosti, ništa manje i u drugim strukturama, ukazuje na neophodnost osvješćivanja višestruke odgovornosti i uloge države u ovoj oblasti i u ukupnosti sistema.
(Autor je penzionisani pripadnik službi bezbjednosti)