Odlukom hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova, predsjednik Skupštine Andrija Mandić, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić i poslanik i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević proglašeni su juče personama nongrata, čime im je zabranjen ulazak na teritoriju Hrvatske.
Hrvatski analitičar, Davor Đenero za Portal Analitika ističe da se diplomatske poruke šalju u pažljivo izabranom trenutku.
„Posve je jasno da hrvatsko MVP nije slučajno trojac Mandić, Bečić, Knežević proglasilo nepoželjnima u Republici Hrvatskoj upravo dan nakon što je rekonstruisana Vlada Milojka Spajića i nakon što je DF ušao u tu Vladu. Već je neko vrijeme jasno s kojim političkim opcijama u Crnoj Gori zvanični Zagreb ne želi razgovarati, a ministar odbrane Dragan Krapović već se ranije pobrinuo da se njegova i Bečićeva stranka na toj listi pridruži akterima iz DF-a. Zato, stavljanje Bečića u istu ravan sa Mandićem i Kneževićem nije bilo nikakvo iznenađenje“, podvlači Đenero.
Ibrahimović mora reagovati na hrvatsku odluku, šta god učini biće pogrešno
Sagovornik Analitike naglašava da ne iznenađuje ni to što je, kako kaže, Hrvatska odlučila da pokvari slavlje DF-a, nakon što je svoju veto vlast, koju je Andrija Mandić uspostavio već prilikom formiranja parlamentarne većine i izbora za predsjednika Skupštine ta opcija formalizovala ulaskom u Spajićev kabinet.
„Naravno, „čestitka” nije bila upućena samo Mandiću, s kojim sasvim sigurno niko od hrvatskih predstavnika neće komunicirati, nego i Milojku Spajiću, ali i njegovom novom ministru Ervinu Ibrahimoviću, koji je sam donio odluku o tome da učestvuje u Vladi u kojoj ključni igrači nijesu deklarativno proevropski političari. Dakle, niti Milojko Spajić, niti Jakov Milatović, nego ključar vlasti, negator genocida u Srebrenici, otvoreni zagovornik velikosrpske ideje i Putinovog totalitarizma, istaknuti konfident SVR-a, a vjerovatno i GRU, Andrija Mandić“, kategoričan je Đenero.
265Ukazuje da niko u hrvatskoj Vladi nema razloga da poštedi Ibrahimovića neugodnosti koje je sam sebi stvorio, te je, kako naglašava, prvog dana mandata doveden u poziciju da razmišlja o diplomatskom odgovoru na nesporan diplomatski potez Hrvatske, za koji, napominje, u Crnoj Gori još ne znaju koliko je dalekosežan.
„Naime, još nije jasno je li ovo stavljanje trojca iz crnogorske parlamentarne većine na crnu listu ograničeno samo na Hrvatsku, ili su oni istovremeno dospjeli i na crnu šengensku listu. Ibrahimović pak, mora formalno donijeti odluku kako će reagovati na hrvatsku odluku, a šta god učini biće pogrešno“, poručuje Đenero.
Naglašava da ako Ibrahimović izbjegne reakciju, unutar vladajuće koalicije u koju je tek uslovno primljen biće tretiran kao izdajnik, a ako pokuša reagovati vehementno, suočiće se s neugodnom reakcijom Evropske unije, u kojoj važi načelo solidarnosti.
„Uvijek kad se zemlja članica nađe u sporu s nečlanicom, ostale članice ili ćute i izbjegavaju opredjeljenje, ili staju čvrsto na stranu zemlje članice. Izuzetak je samo ako svojim potezom članica odstupa od načela vladavine prava ili od nekih drugih principa na kojima se zasnivaju evropske zajedničke politike. Ibrahimović je tako matiran prije nego što je u pravom smislu riječi i postao ministar“, podvlači Đenero.
Komunikacija Zagreba sa Spajićem i Milatovićem biće formalna
Sagovornik Analitike ukazuje i da Hrvatska očito šalje i poruku da neće prekinuti formalnu komunikaciju sa Spajićem i Milatovićem, ali da će ta komunikacija biti striktno formalna i da ni prema njima nema pravog povjerenja, već samo zbog toga što političku poziciju zasnivaju na osloncu i saradnji s akterima koji se smatraju besprizornima.
„Uostalom, i američki i evropski komentar rekonstrukcije Spajićeve Vlade bio je takav. Zanimljivo je da je Adrijan Vuksanović 2020. bio posebno snažno na udaru obavještajne hajke na Crnu Goru i da je kreatorima tog udara bilo važno da ga, razbijanjem hrvatskog biračkog tijela potisnu iz parlamentarne arene“, podsjeća Đenero.
Kako naglašava, Vuksanović i Hrvatska građanska inicijativa pobjednički su se vratili u crnogorsku Skupštinu na prethodnim izborima, a Vuksanović je koncept konstitutivnog patriotizma i savezništva bokeljskih Hrvata sa crnogorskim suverenističkim opcijama kristalno jasno profilisao.
„Jasno je bilo da takva politička opcija ne može pristati na kratkotrajne dobiti saradnje s anticrnogorskim političkim opcijama koje kontrolišu vladajuću većinu u Crnoj Gori. Osim toga, nakon nesrećnog iskustva 2020, HGI se oslobodila agenturne mreže koja očito funkcioniše unutar nekih drugih manjinskih partija u Crnoj Gori“, izričit je sagovornik Analitike.
Iznenađenja sa Zrinjevca biće i ubuduće
Đenero ocjenjuje kako je malo vjerovatno da bi Hrvatska mogla nastaviti s širenjem liste nepoželjnih crnogorskih političara, jer je, ističe, već označila šefove patogenih političkih opcija.
„Međutim, sasvim je sigurno da će iznenađenja kreiranih na zagrebačkom Zrinjevcu biti i ubuduće, da se o tim iznenađenjima neće znati mnogo unaprijed, a sasvim je sigurno i to da se te politike ne kreiraju bez dogovora s hrvatskim evropskim saveznicima“, ističe Đenero.
Sigurno je, kaže, isto tako da ishitrenih poteza hrvatske blokade crnogorskog pristupnog procesa neće biti.
„Ali je isto tako očito da su crnogorski akteri, kojima je glavni cilj opstrukcija crnogorske evropske integracije, zarad ruskih i velikosrpskih interesa, doveli Hrvatsku, antagonizacijom, u poziciju da mora posebno promišljati o politikama prema Crnoj Gori. Koliko god aktere koji kreiraju hrvatsku vanjsku politiku živciralo što se time moraju baviti i gubiti vrijeme, sigurno je da iz te političke igre Crna Gora ne može imati koristi. A štete za Hrvatsku, osim gubitka vremena i energije, neće biti“, zaključuje Đenero.
