Komentarišući jučerašnju posjetu Abazovića Dubrovniku i njegovu izjavu datu nakon toga, Đenero podsjeća da, dok je god Abazović premijer, a sva je prilika, dodaje, da to neće biti dugo, on je štićena osoba.
"On, uostalom, naučio je to njegov prijatelj, autoritarni vladar iz Beograda, neki Vučić, na svom nosu pred kojim su se zatvorila vrata hrvatske granice, niti u jednu susjednu državu ne može ući, a da se s tim ne saglase tamošnje vlasti, ali i da njegov boravak diskretno ne prate njihove tajne službe. Nije, naime, Abazović Vučićev komesar za duhovnost, odgovorna osoba Crkve Srbije, pa da u susjedne države ulazi bez kontrole i najave tamošnjim graničnim vlastima", kazao je Đenero za AntenuM.
Uostalom, i kao premijer, Abazović uživa imunitet, i ta njegova „slobodna šetnja” Stradunom, pod budnim okom njegovih tjelohranitelja i vlasti u Hrvatskoj, bila je povezana s velikom odgovornošću domaćina, a ta odgovornost i trošak, budite uvjereni, u Zagrebu i Dubrovniku nisu primljeni s nekim veseljem, dodaje ovaj ugledni hrvatski analitičar.
"Posebno je pitanje čemu ta šetnja, pogotovo u društvu u kome se pristojan svijet ne bi rado vidio. Izgleda samo zato što se htio javno sastati s osobom koja baš i ne može 'slobodno kao Abazović' ući u Crnu Goru, a tim je susretom mladi, uskoro bivši premijer, htio poslati poruku onima koji će mu uskoro izglasati nepovjerenje. Žalostan, jeftin teatar", ocijenio je Đenero u izjavi za Antenu M.
Ipak, dodaje on, čini se da bi bilo primjerenije da se sa svojim novim prijateljem Abazović „slobodno” prošetao Kalemegdanom, nego Stradunom.
"On je, naime, konspiracijom zazvanom potpisivanje Temeljnog ugovora s 'ilegalcem Prletom', blokirao 'fast track' za pregovore Crne Gore s EU i zacementirao stanje u koju je Crnu Goru dovela prva vlada u kojoj je Abazović sudjelovao, ona Zdravka Krivokapića. Za razliku od Krivokapića koji je iskreni klerikalac, a nije mogao dobiti Perićev termin za potpisivanje Temeljnog ugovora, štetnog dokumenta koji jača utjecaj Vučićeva Maloruskog (velikosrpskog) sveta u Crnoj Gori, samo zato što ovaj nije bio u milosti Gospodara Vučića, 'pragmatični' Abazović uživa punu misost tamošnjeg 'domaćina' (hazjajina), pa tako i kooperativnost njegova 'komesara za duhovnost'."
Izbor Straduna, a ne Kalemegdana ili neke druge promenade u 'Srpskom svetu', za 'slobodnu šetnju' sa suspektnim osobama, govori o Abazovićevoj prijetvornosti", smatra Đenero.
Neki u Hrvatskoj su, kaže Đenero, možda imali iluzija o njegovoj „borbi protiv svih nacionalizama”, kojom izjednačava velikodržavne pretenzije i latentnu agresiju s konstitucionalizmom i zaštitom državnog suvereniteta.
"Otvaranjem prostora Crkvi Srbije za 'duhovnu' dominaciju u Crnoj Gori, pripremanjem uslova za uguravanje Srbije u trampoidno putinoidni antievropski projekat 'Otvorenog Balkana', i retorikom o Oluji preuzetoj iz Beograda, Abazović se jasno legitimisao u Hrvatskoj, što bi se u Dubrovniku reklo, pokazao je svoju matrikulu. A kad se zna kud 'naviga', jasno je i to da ne spada u one s kojima je dugoročno moguće graditi proevropsko regionalno savezništvo. Šetnja Stradunom, tako, ostaje najlošija gostujuća predstava ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara. Za tu predstavu Abazović neće biti nominovan za Orlanda, definitivno", zaključio je Đenero.
31
