„Čini se da je biračko tijelo u Crnoj Gori u kratko vrijeme dramatično rezignirano, a toj rezignaciji vjerovatno je bitno doprinijelo izbijanje neugodne afere vezane uz korejskog prevaranta sa kriptovalutama, koji se krio u Crnoj Gori, a povezan je sa Milojkom Spajićem (prema priznanju samog Spajića, koji ne krije da ga poznaje i da je sarađivao s njim, iako negira ilegalno finansiranje svoje stranke), vođom opcije koja je relativni pobjednik izbora“, kaže on.
Ipak, kako dodaje, izbijanje te afere vjerovatno je naštetilo Spajiću i Pokretu Evropa sad, jer se spekulisalo da bi oni mogli osvojiti i više od 30 odsto glasova, a na izborima su im građani dali oko 25,5 odsto.
„Iako su mnogi analitičari procjenjivali da Demokratska partija socijalista, koja je preko noći ostala bez vođstva svoga osnivača Mila Đukanovića, vodi pogrešnu kampanju, usredotočenu na svoj „koalicijski potencijal”, ta stranka zaista po prvi put nije najveća pojedinačna stranka, ali je očuvala relevantan poslanički klub, i to izgleda sa samo jednim mandatom manje od PES-a, poručio je Đenero, te dodao:
„Budući da je u finalu kampanje došlo do žestokog sukoba PES i Ure Dritana Abazovića, a da su Spajić i Abazović praktički jedan drugog slali u zatvor (Abazović Spajića zbog afere kriptovaluta, Spajić Abazovića zbog zloupotrebe premijerske pozicije i prekoračenja ovlašćenja pri sazivanju Vijeća nacionalne bezbjednosti) malo je vjerovatno da je nakon izbora moguć Spajićev kabinet u kojem bi Abazović imao relevantnu ulogu. Svojih 15 odsto glasova odnijele su velikosrpske opcije, ali oni su parije u političkoj areni, i najviše čemu oni mogu poslužiti je da budu potpora manjinskoj vladi, što teško može zadovoljiti njihove ambicije. Bošnjačka, albanska i hrvatska manjina ostvarile su dobre izborne rezultate, a ako je suditi po prvim izjavama, oni ostaju vjerni konstitucionalnom patriotizmu u Crnoj Gori. Dakle, ne čini se da će bez vrlo snažnih garancija srljati u koaliciju sa Spajićem i PES-om, što znači da će Spajić imati itekako težak posao osigurati parlamentarnu većinu“, ističe Đenero.
Najgori scenario za crnogorski suverenizam bio bi, napominje, da manjinske stranke i DPS požure u koaliciju u kojoj bi bili manjinski partneri.
„To bi kompromitovalo prije svega DPS, koji je i u kampanju gubio zbog toga što je ostavljao dojam da mu je važnije učestvovsnje u vlasti od principa. Uz ozbiljan opozicijski stav DPS može iskoristiti činjenicu da je njegov kadrovski bazen najdublji, da okuplja najviše ljudi koji razumiju što je država, i da može imati potencijal okupljanja proeuropskih i suverenističkih eksperata, koji mogu dodatno pojačati serioznost njihova opozicijskog stava“, kaže Đenero.
Najvažniji rezultat ovih parlamentarnih izbora je da je Crna Gora ostala pluralistička, da blok otvorenih protivnika suverenizma, europeizma i euroatlantizma nije dobro prošao, da je sveden na marginalnu ulogu.
„Oni za koje se očekivalo da će biti koalicioni partneri u postizborno razdoblje ulaze otvoreno posvađani, na rubu političkog rata, a DPS pokazuje da je ipak očuvao biračko tijelo i da uz malo pameti može očuvati i svoje političke vrijednosti. Spajić je izborni pobjednik, ali njegova je izborna pobjeda svojevrsna čaša žuči. Neće mu biti lako da formira većinu, a još će teže biti održavati tu većinu. Dakle, suverenistička Crna Gora nije potučena, nije bez šansi za oporavak i jačanje, pod uslovom da suverenističke opcije pokažu pamet i principijelnost, zaključio je Đenero.
32
