Prije nekoliko dana, politički direktor Ministarstva spoljnih poslova Borislav Stefanović kritikovao je srpske ambasadore u svijetu da su pasivni i da ne šalju redovno izvještaje o svojim aktivnostima. Upravo on je uveo pravilo da srpske diplomate moraju svakodnevno da izvještavaju Ministarstvo o svom službovanju.
„Preko indiga“
U mnogim slučajevima Stefanović je u pravu kada kaže da se izvještaji štancuju „preko indiga“. Ima i onih krajnje profesionalnih, ali i suvišnih i smiješnih. Prije nekoliko godina, srpski ambasador u Maroku od domaćina je za Ramazan dobio ovna. Ova životinja predstavlja veliku čast i ne dodjeljuje se bez posebnog razloga. Problem je, međutim, što poklon ne smije dalje da se poklanja ili proda. Tako je životinja neko vrijeme bila u rezidenciji, a brigu o njoj vodili su, pored diplomate, domari i drugi zaposleni u ambasadi. Međutim, životinja je postajala sve nestašnija.
„Ovan kojeg sam prije nekog vremena dobio bio je u dvorištu. Vrata ambasade su bila otvorena, a u salonu veliko ogledalo koje je Josip Broz Tito prije nekoliko decenija dobio na poklon od Marokanaca i koje od tada stoji u rezidenciji. Kada je životinja vidjela svoj lik u ogledalu, zaletjela se i polomila ga. To nije jedina šteta koju je ovan napravio. Molim vas da mi pomognete da nađem način da se oslobodim ovna”, navodi se u izvještaju tadašnjeg ambasadora.
Kada su zbog krize budžeti s kojima srpska diplomatsko-konzularna predstavništva u svijetu raspolažu smanjeni, javili su se problemi.
Ko hrani psa?
Izvor „Blica” priča da je bilo dozvoljeno, pa čak i praksa, da ambasade imaju pse čuvare čije je izdržavanje plaćano iz budžeta. Kada je ta nadoknada ukinuta zbog sve težeg finansijskog stanja, ambasador u jednoj zapadnoevropskoj zemlji imao je primjedbu.
„Kada sam preuzeo dužnost, pas je već bio u ambasadi. S obzirom na to da je novac za njegovo izdržavanje ukinut, a ja ne mogu da ga hranim, molim vas da mi kažete kako da se riješim životinje”, piše u telegramu ambasadora čija su mjesečna primanja iznad četiri hiljade eura.
Do prije nekoliko godina broj poslatih telegrama nije ulazio u ocjenu, a tu praksu uveo je upravo Stefanović.
- Od tada ambasadori samo „štrikaju” i čak šifrovano pišu stvari koje mogu da pošalju i otvorenim pismom - priča izvor “Blica”.
Mnogi ambasadori se uopšte ne trude, pa se u njihovim izvještajima koji treba da sadrže poslove, sastanke i aktivnosti kojima se ambasador bavio nalaze neka opšta mjesta iz enciklopedija. Koliko država ima kvadratnih kilometara, koji je glavni grad, broj stanovnika. Ostao je upamćen slučaj ministra iz afričke zemlje koji je ovakvu prepisku iz dana u dan koristio za sukobe i napad na ministra spoljnih poslova.
Dobro upućeni izvor priča da pojedinci teže da odu u inostranstvo, da primaju za to visoke naknade, ali da po stupanju na dužnost potpuno zaborave da bi trebalo da se jave „kući”.
- Veoma često se dešava da ljudi bukvalno nestanu. Otputuju i mjesecima se ne jave, pa se u Ministarstvu ne zna ni da li su živi i zdravi - priča sagovornik.
Bolesti zuba
Jedan od diplomata je potpuno promašio temu, pa je prilikom predstavljanja svojih aktivnosti, usmeno, istakao bolest zuba kao osnovni problem srpske dijaspore.
- Rekao je da je stanje naše dijaspore u zemlji domaćinu dobro, a da je najveći problem naših ljudi tamo neobrazovanje i karijes. Onda je pola sata pričao o karijesu - otkriva ovaj apsurdan detalj sagovornik Blica.
Dogodilo se da je jedan diplomata za godinu dana poslao samo jedan telegram, a kada mu je stigao prigovor zbog toga, već sledeće godine „promijenio je ploču”. On, međutim, nije shvatio šta se od njega traži.
- Naša poznata estradna zvezda održala je veoma uspešan koncert na kojem se okupilo mnogo ljudi iz srpske zajednice, kao i mnogo poznatih i uticajnih Srba - naveo je u telegramu diplomata i tako ispunio normu.
(blic.rs)
