Ovaj tekst pokušavam napisat i potpisat evo će više od mjesec dana. Sve danas ću, śutra ću, al` mi se nije dalo na papir metnuti, brojke koje mi mira nijesu davale.
Nije da hoću kog da iritiram, ali nakon jedne ankete koju skorijih dana na svojoj web stranici postavi jedan mediji, sa jednim jedinim pitanjem: „treba li da srpski jezik postane službeni jezik u Crnoj Gori?“ kom prilikom bi uhvaćen u pokušaju manipulacije podacima, naćera me da śedem i napišem što sam na kraju analizom podataka, što zvaničnih, što nezvaničnih, sa popisa primijetio.
Da ne preskočim anketu te me nagna da se pera latim, prvo na nju da se kratko osvrnem. Valja spomenut njene rezultate da se ne zaborave i danas kad je obrisaše, bestragaše da je niko i nikad ne pronađe. Na veoma reprezentativnom uzorku, mašala od 5.358 onih što se izjasniše do 12:10h dana 10. novembra 2024. godine, njih 3.709 ili 69,23%, više od ustavnih 2/3, poručiše da su protiv, a svega 1.649 ili 30,77% kazaše da su da se srpski jezik uvede kao službeni.
I tu puče tikva i anketa okonča svoj put u istoriju i ode u arhivu beščašća, naravno uz prethodni pokušaj namještanja, a kako no oslobodilački, tridesetoavgustovski. Odjednom u 14h iz ankete nestade 1.267 ili više od 20% glasova onih što rekoše da su protiv srpskog jezika kao službenog u Crnoj Gori. Pošteno nego što!! Dalje je sve istorija, autori utvrdiše da anketa treba okončat svoje postojanje, jer se njome ugrožavaju prav ugroženih Srba i „paf-paf“ anketa nestade sa neta!
I tad rekoh sebi, ako su promoteri srpskog jezika i identiteta, ti borci za pravdu, čast i čest vaskolikog serpstva nesretnoga, vazda ugroženi i „a`prisana“ kad nije po njinom, bili spremni bezočno manipulisati podacima jedne javne ankete, što li su tek činjeli i bili spremni činjet sa podacima, nikad tajnijeg i netransparentnijeg procesa popisa. Procesa, u kome su već vaćani u nizu manipulacija, za koje su tvrdili da nijesu oni. Vaćani ali i istrajavali da posao oposle ovako ili onako, kako su biogradskom voždu obećali, naravno uz punu „litijumsku“ podršku za sva nepočinstva, kako reče jedan mlađi kolega, od strane diplomatskih predstavnika na privremenom radu u Podgoricu, a ja bih dodao - i veoma unosnom honorarnom radu u Biogradu i Tirani.
Śećali se ko od Vas dvije tabele što se krajem avgusta 2024. pojaviše na belosvjetckim mrežama, a na koje se osvrnuh u tekstu iz septembra, potaknut žustrom i drčnom rakcijom MONSTAT-a kako bi ih demantovali i diskreditovali. Prekinuše osmomomjesečno ćutanje kao da ih nešto pod rebra žacnu. Podaci rekoše nijesu tačni, već su nečija projekcija želja!
30No čije želje i za čiji račun su projektovani ostavio bih da vi sami prosudite. Ja ću vam ove rede podastrijeti neke od brojki iz tih „nevaljalih“ tabela, jedne naspreme drugih sa brojkama iz zvaničnih MONSTAT-ovih tabela. No, da bi ova analiza bila validna, podaci uporedivi, valja nam ih normalizovati, što bi rekli „uobročit“ da bi se dalo izmjerit.
Normalizovaćemo ih tako, što ćemo brojke iz avgustovskih tabela množiti brojem 0,985, koji je dobijen kao odnos 623.633/633.158. Ova normalizacija je neophodna kako bismo smanjili grešku u analizi ispod 1%, ali je ne može apsulutno eliminsati.
Pa, da krenemo sa prezentacijom tih, ničim izazvanih, koincidencija između brojki, za koje neki vele da su tačne, a neki da su netačne, a koincidencija je toliko da ja nijesam spreman povjerovat u slučajnost, a tim čitaočem kako goj oj.
U avgustovskoj „prokazanoj“ tabeli prikazan je ukupan broj Crnogoraca i Srba od 467.064 lica, što nakon normalizacije i množenja sa 0.985, iznosi 460.058 stanovnika pripadanika ove dvije nacije. Od tog broja 319.755 stanovnika pisaše da su se izjasnili kao pripadnici crnogorskog nacionalnog korpusa ili 51,27%, odnosno 56,51% u odnosu na broj državljana. 140.303 lica kazivahu u toj tabeli da se izjasniše kao Srbi ili 22,50%, odnosno 24,79% u odnosu na broj državljana.
MONSTAT nas je na opštenardno veselje nakon 10 mjeseci mrcvarenja, u svojim zvaničnim tabelama, više od mjesec dana pošto se pojavila ova tabela, obavijestio o sljedećem:
Onih što su se izjasnili kao Crnogorci i onih što rekoše da su Srbi u stanovništvu Crne Gore ukupno ima 461.806 od toga. Onih što su rekli da su Crnogorci ima 256.436 stanovnika ili 41,12%, odnosno 44,57% u odnosu na broj državljana, a oni koji tvrde da su Srbi iz Crne Gore, ima 205.370 stanovnika ili 32,94%, odnosno 33,10% u odnosu na broj državljana.
Kad se poslože brojke, 460.058 Crnogorca i Srba iz avgustovske tabele naspram 461.806 istih po zvaničnim objavama MONSTAT-a, ispada da ja autor avgustovske tabele ili strefi(j)o ili bio vidovit ka baba Vanga, a moguće da je imao dojavu, te omaši za nekih 0,28% u odnosu na ono što je MONSTAT utvrdio nakon mučne desetomjesečne rabote. Moram priznat, vidovita čo`eka, a možda je bio samo znaven!
- Kad se od broja Crnogorca iz avgustovske tabele od 319.755 lica, odbije 10% od popisanih stanovnika, prema preliminiranim janurskim podacima ili 63.319 lica dobija se broj Crnogorca koji je zvanično objavio MONSTAT u oktobru kad reče da nas ima 256.436 lica. „Pogodi u sridu...“ dva puna mjesec dana prije MONSTAT-a, ka da je ima dojavu na sportskoj.
- Ako bi sad ovih 63.319. lica ili 10%, umjesto kao Crnogorci kako su se možda kazali, sad upisali kao Srbe, jer ko bi to primijetio, i dodali onim što se kazaše Srbima, a njih kako rekoše u avgustu bi 140.303 lica, dobio bi se broj Srba 203.422 što je za 0,3% manje od broja 205.377 Srba koliko je objavio MONSTAT da ima u Crnoj Gori. Ala je pogodio, taman broj sa kojim bi se valjalo pred vožda izaći.
Da pogledamo što se čini sa brojkama govornika maternjeg jezika. U avgustovskoj tabeli ukupan broj lica koji rekoše da im je maternji jezik crnogorski ili srpski bilo je nakon normalizacije 490.561 lica, od toga da ih je majka naučila da zbore crnogorskim rekoše 285.114 lica,a da govore srpskim rekoše 205.447 lica.
- Kada od broja govornika crnogorskog jezika od 285.114 lica, kako je objavljeno u avgustovskoj tabeli, odbijemo 63.319 ili 10%, dobije se broj 221.975. Ovaj broj je za cca 1% veći od broja 215.299 lica koji je objavio MONSTAT da je našao da govore crnogorskim. Kao da se neko malo više potrudio i oduzeo cijelih 11%, tek da bi možda neki „Dalaj ..“ ili otac nacije, bio malo veseliji. Da bi ih moguće moga pofalit i svetom rukom „mirotvorca i čudotvorca“ ili kakvim tvrđim oruđem kao i pop Maca što znavaše, po tjemenu pogladit.
- Ako broj od 63.319 ili 10% dodamo broju govornika srpskog jezika od 205.477 lica iz avgustovske tabele, dobili bismo uz grešku manju od 0,01%, broj govornika srpskog jezika od 269.307 lica, kako je objavio MONSTAT u oktobru. Bogo moj, što ti je proviđenje ...
Računska prognostička greška od 0,01% - 0,3 % prosto me ćera da kažem onu kultnu rečenicu iz Maratonaca: „...Ala ih sačinješe, svaka im čast!!“
Kao da neko Crnogorcima i njihovom jeziku iz avgustovske tabele uze 10%, da ne bi kipćelo, pa u zvaničnim oktobarskim MONSTAT-ovim tabelama dode bratskom srpskom pučanstvu i njinom jeziku srpskom u zemlji crnogorskoj, da im ne bi prifalilo i biogradski darodavci i naši zapadni prijatelji se najedili na njih.
Poštovani čitaoče, moje je bilo da ova saznanja podijelim sa tobom, a ja sam ne mogu dalje. Ti procijeni i ocijeni ko iznosi prave podatke, MONSTAT ili anonimni autor tabele koja tako najedi MONSTAT krajem ljeta ove godine.
Ja sam davno rekao, MONSTAT-u ništa ne vjerujem, prema tome nijesam spreman odbacit tačnost navedene tabele koja kaže da je Crnogorca u Crnoj Gori 51,27%, da onih što govore crnogorskim je 45,71%, a da je Srba iz Crne Gore u Crnoj Gori 22,50% a onih što govore srpskim jezikom 32,94%.
Sa MONSTAT-om, Vladinimi inim kadrovima lako bih se nosio, u odbrani ovih podataka, ali protiv ala iz diplomatskih predstavništava na privremenom radu u Podgorici, koji imaju i službene angažmane u našoj bliskoj okolini, e sa njima se nijesam kadar ponijeti i ove brojke i procente braniti.
Njima ova brojke i procenti kvare planove i „litijumske“ biznise. Oni su predstavnici i izvršioci politike, koja je narode sa milionskim populacijama, dovodila do granice isrtrebljenja, jer prosto im se moglo, a smetali su isto kao i mi danas, u nekom njihovom biznisu vijeka. Zamislite tad koliko smo im mi bitni i koliko bi se patili da nas, što nas ima jedva nešto iznad 300.000 lica i našu državu, koju jedva na karti malo veće razmjere primijetiš, opet kao prije više od vijeka, pomnože sa „0“.
Zato, „naši“, ma ko da ste i ma đe bili, mante se parlamentarne finoće i evropske demokratije, to je šarena laž za naivne. Evropa je „stara dama“, a nje se valja kloniti, jer od starosti njen (za)dah može biti vrlo neprijatan, neki bi rekli smrtonosan.
Vidite li, neviđeli se da nama kao narodu i državi spremaju nestanak u neskrivenoj i otvorenoj izvedbi naših „prijatelja“ iz podgoričkog diplomatskog kora i njihovih dragih „demokrata“ iz našeg najbližeg komšiluka. Ista sprega, isti dah i zadah
- što nam je 1918, ime naroda i državu sa karte svijeta obrisao;
- što nam je 2003. uskrati pravo na izbor i ugna nas u nakradnu državnu zajednicu;
- što pred nas 2006. postavi nezapamćen uslov većine od 55% za prihvatanje referenduma;
- kome ništa naše ne valjaše, dok se popovi i popadije, crveni kmeri i ugrožena srbadija, 2020. kabineta i državnih magacina ne dovatiše;
- što je pojedine civilne aktiviste, što iz milošti poniješe nadimak „grantovci“,kroz pravične neoporezovane donacije iz inostranih izvora potpirivao i podstrekavao da Crnogorce, kao narod i državu im, sistematcki stigmatizuju i kriminalizju, kao da smo mi najveće zlo svijeta, a danas ih više niđe nema;
E, ti zlodusi su se i danas udružili i spremili, da s nama i našom teritorijom riješe milenijumsko trvenje naših komšija Srba i Albanaca. Njihove velikodržavne apetite i rupe u istorijskom sjećanju, naumili su podmiriti našom teritorijom i pokrpti našom istorijom, a sve zarad pravične raspodjele litijuma iz Jadra, bakra iz Bora i olova sa Kosova.
Crnogorac sam po svijesti i savjesti, po sjećanju i činjenju, kome Crna Gora NIŠTA NE DUGUJE, a on njoj duguje sve. Za mene postoji samo jedna jedina istina koja kaže i podśeća me: Za Crnu Goru sve,Crnu Goru nizašto.
Zato sam morao i ovaj tekst napisat ostavljajući čitaocu da sudi ko govori istinu, a ko ne, jer trenutna vlast na to pitanje sigurno neće dat tačan odgovor. Misle da su oposlili, kao i mnogi što su mislili, pa njih više nema, liše u kakvim istorijskim almanasima, a Crna Gora opstaje i ostaje u svom milenijumskom trajanju. Kako tad, tako i danas - gotovo je tek kad mi kažemo.
Možda je Tramp bio u pravu, možda kakav đavo učinimo, naše je pravo da se branimo, a kad se branimo na svakakav kaštigo smo udreni, na svaki način i svim sredstvima nazočni se branit.
Da ne zaboravim na kraju da komšiji poručim, pošto a me sretne pita, „Komšo prevrćeš li kamenje...“. Prevrćem komšo, prevrćem, ka što vidiš a ispod njih nažalost malo česa lijepog se nađe, a ja nemam namjeru stajat. Možemo komšo na kafu, kako smo nekad znali,da čuješ, da ti kažem, kad što nađem, može ti nešto novo rečem i poručim.
Toliko od mene ove rede.
