Devastacije se više neće tolerisati

Pomoćnica ministra kulture zadužena za kulturnu baštinu Lidija Lesar ocijenila je u razgovoru za Portal Analitika da je država prvi put sistemskim zakonima zaokružila zaštitu kulturnih dobara u Crnoj Gori.

 - Najvažnije novine Zakona o zaštiti kulturnih dobara su njegova usklađenost sa važećim evropskim propisima i međunarodnim konvencijama u oblasti zaštite kulturnih dobara, inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona i prekršajne i krivične odredbe. Riječ je o korjenitim promjenama u svim aspektima. Zakonom o zaštiti kulturnih dobara prvi put imamo u nacionalnom zakonodavstvu terminologiju i mogućnost jasne definicije i zakonske zaštite nematerijalne kulturne baštine, a kulturni pejzaž po prvi put se normativno uređuje kao vrsta nepokretnog kulturnog dobra, što je izuzetan pomak u odnosu na Zakon o zaštiti spomenika kulture iz 1991. godine, koji ove oblasti nije ni prepoznavao, ističe Ljesar, naglašavajući da su propisane i oštre kazne za devastaciju kulturne baštine.

- Važno je naglasiti, da je država, saradnjom Ministarstva kulture i Ministarstva pravde kroz Zakon o krivičnom zakoniku propisala krivične kazne za krivična djela protiv kulturnih dobara. U slučajevima teških devastacija kulturnih dobara, među kojima su i primjeri nelegalne gradnje može se primijeniti član 253a - Uništenje i oštećenje kulturnog dobra, koji glasi: “Ko ošteti, uništi ili učini neupotrebljivim kulturno dobro, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina”, objašnjava pomoćnica ministra kulture.

Lidija Ljesar je inače diplomirani  konzervator-restaurator sa višegodišnjim iskustvom rada na polju zaštite kulturnih dobara. U razgovoru za Portal Analitika Ljesar ističe da je smjena direktorice Snježane Simović, v.d. direktorice Uprave za zaštitu kulturnih dobara bila iznuđen i neophodan potez Ministarstva kulture.

- Problem kod Manastira Morača nije predstavljalo postavljanje palionice svijeća, već - gabariti objekta i njegov položaj koji ugrožava arhitektonske i ambijentalne vrijednosti kulturnog dobra! Takođe, projekat, na koji je Uprava nezakonito dala saglasnost, rađen je bez konzervatorskih uslova, bez posjedovanja Glavnog projekta izgradnje objekta, bez posjedovanja konzervatorske licence od strane angažovanih lica i nadzora, kaže Ljesar uz konstataciju da već petnaestak godina nadležne institucije nijesu, u mjeri svojih nadležnosti, štitile kulturno blago Crne Gore.

LJESAR: Ministarstvo kulture je 2004. godine obrazovalo Komisiju za utvrđivanje stanja nepokretne kulturne baštine sa prijedlogom mjera, iz čijeg rada je proizašao Izvještaj o stanju nepokretne kulturne baštine sa prijedlogom  mjera, koji je Vlada usvojila 2005. godine  i donijela značajan broj zaključaka. Izvještajem je utvrđeno da su na velikom broju značajnijih kulturnih dobara ugrožene osnovne kulturne vrijednosti, sa tendencijom daljih  promjena njihovog integriteta i gubitka istih. Od 138 kulturnih dobara na kojima su, na osnovu Izvještaja iz 2005. godine, evidentirane posljedice nelegalno i nestručno izvedenih  radova, u 99 slučajeva su sakralni objekti svih vjerskih zajednica, a od toga su 79 pravoslavni objekti. Prema tome, 71 odsto od ukupno nelegalno i nestručno izvedenih radova na kulturnim dobrima u Crnoj Gori odnosilo  se na sakralne objekte, a među njima 80 odsto se odnosilo na objekte koje u Crnoj Gori koristi Srpska pravoslavna crkva!

ANALITIKA: Kako je bila moguće tolika i nesmetana devastacija kulturne baštine?

LJESAR: To se dugo već dešava. Naime, prilikom oživljavnja vjerskog života od početka 90-ih godina XX vijeka - gdje se kao investitori radova na sakralnim objektima javljaju različiti subjekti (vjerske organizacije, crkvene opštine, organizacioni odbori, mjesne zajednice, udruženja građana i dr.) - najčešće je izostajala saradnja korisnika/držaoca kulturnog dobra sa stručnim službama u institucijama zaštite. Tako je je nepoštovanje zakona, konzervatorskih principa i planskih dokumenata, prilikom obnove sakralnih objekata donijelo za posljedicu narušavanje njihove izvornosti.

Negativne posljedice odnose se ne samo na arhitekturu, već i na živopise, ikonostase i kulturni pejsaž, odnosno prirodni ambijent kulturnog dobra, koji je načešće zaštićena okolina kulturnog dobra. Pri tome, poseban problem predstavlja unošenje raznih elemenata koji mijenjaju izvornost kulturnog dobra i umanjuju njegovu dokumentacionu, i najvažnije istorijsku vrijednost. Poseban vid degradacije sakralnih objekata odvijao se kroz proces obnove konaka manastirskih kompleksa, koji po gabaritima, arhitektonskoj obradi i oblikovanju (tip hotela–pansiona) nijesu primjereni sakralnim kompleksima, kao i objektivnim potrebama monaštva (oko 8.000m² nelegalnih konaka).

LJESAR: Da. Uvažavajući ove podatke, reakcija Ministarstva kulture u odnosu na problem izgradnje „Prodavnica suvenira i svjećarnica“ Manastira Morača, koja je podrazumijevala smjenu v. d. direktorice Snježane Simović i izdavanje Rješenja o ukidanju Rješenja o davanju saglasnosti, predstavlja zakonsku obavezu Ministarstva u kontekstu zaštite i očuvanja kulturne baštine i jasan stav države da se devastacije kulturnih dobara neće više tolerisati, bez obzira na pravni status subjekta koji se oglušio o Zakon. Ovom devastacijom je sprovedena gruba degradacija kulturnog dobra, direktno devalvirana kulturna vrijednost i to od strane organa državne uprave nadležnog za zaštitu kulturnih dobara, a osnovanog u cilju sprječavanja daljih devastacija kulturnih dobara Crne Gore. Uprava je, u postupku izdavanja saglasnosti na Projekat, grubo odstupila od konzervatorskih principa i dosljednosti poštovanja kodeksa u konzervatorskoj djelatnosti kojim se direktno narušava integritet kulturnog dobra, poništila osnovna načela na kojima se bazira zaštita kulturnih dobara i prekršila osnovne principe Zakona o zaštiti kulturnih dobara.

Važno je napomenuti, da problem kod Manastira Morača nije predstavljalo postavljanje palionice svijeća, već - gabariti objekta i njegov položaj koji ugrožava arhitektonske i ambijentalne vrijednosti kulturnog dobra! Takođe, projekat, na koji je Uprava nezakonito dala saglasnost, rađen je bez konzervatorskih uslova, bez posjedovanja Glavnog projekta izgradnje objekta, bez posjedovanja konzervatorske licence od strane angažovanih lica i nadzora.

Podsjetiću da Manastir Morača, sa izuzetno vrijednim freskopisom i živopisom, sačuvanim prvobitnim prostornim razmještajem svojih arhitektonskih elemenata – glavne crkve, male crkve, zgrada konaka, ogradnih zidova i kapija, predstavlja jedno od najvrjednijih srednjevjekovnih sakralnih kulturnih dobara u Crnoj Gori i do ove devastacije cijenjen je kao jedno od najočuvanijih kulturnih dobara, za razliku od niza sakralnih objekata koji su bili oštećeni iz različitih razloga, pa i štetnih uticaja prekomjernim paljenjem svijeća. Stručni stav je da se nekontrolisanim paljenjem svijeća stvara neprovidni sloj čađi koji degradira likovne vrijednosti fresaka, kao i prethodno izvedene radove na njihovoj zaštiti od strane stručnjaka iz institucija. Ovi negativni efekti naročito nastaju pri paljenju svijeća u koritima ispunjenim vodom, što dovodi do multipliciranja štetnih dejstava, a fresko-ansambl gubi na svojoj umjetničkoj snazi i autentičnom izgledu.

Takođe, nelegalno novoizgrađene palionice svijeća, svojim neprimjerenim položajem, gabaritom, izgledom i obradom neprimjereno se ističu u ukupnom izgledu objekta i izrađuju uz fasadu crkve ili u njenoj neposrednoj blizini, što je sa stručnog aspekta, ocijeneno kao devastacija, a kao rješenje, predloženo je postavljanje mobilnih palionica, koje bi, prema potrebama, bile instalirane na lokaciji koja ne ugrožava arhitektonske i ambijentalne vrijednosti kulturnog dobra, u skladu sa principima konzervatorske struke.

ANALITIKA: Da li je Ministartvo ranije upozoravalo Zavod, kasnije i Upravu za zaštitu kulturnih dobara zbog neaktivnosti na terenu?

LJESAR: Institucionalni i zakonodavni okvir u Crnoj Gori, u odnosu na period poslije Drugog svjetskog rata, bilježi hronologiju dugu - 64 godine! U proteklom višedecenijskom periodu, država je,  kroz  rad institucija koje su mijenjale svoj naziv ali ne i ulogu službe zaštite kulturnih dobara, kroz implementaciju zakona i finansijskim ulaganjem, posebno u kulturna dobra od nacionalnog značaja, prepoznavala značaj i vrijednosti kulturne baštine, kao važnog faktora nacionalne identifikacije. Tokom ovog perioda, sve do početka devedesetih godina XX vijeka, u skladu sa tada važećim zakonima, institucije su u najvećem dijelu uspješno sprovodile mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara, čime su direktno doprinosile dobrom stanju kulturnih dobara na kojima su sprovođene konzervatorske mjere.

Međutim, posljednjih petnaestak godina, institucije su znatno podbacile u dijelu koji se odnosi na normativnu i dokumentacionu zaštitu kulturnih dobara, pa Zakon o zaštiti spomenika kulture, usvojen 1991. godine, koji je bio na snazi sve do strupanja novog Zakona 2010. godine, nikada nije sproveden u ovom dijelu institucionalne zaštite.

ANALITIKA: To je potvrdio i zvanični izvještaj o devastaciji kulturne baštine...

LJESAR: Jeste. Izvještajem iz 2005. godine, za relizaciju Zaključaka Vlade primarno su bile obavezane institucije Republički i Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture i Centar za arheološka istraživanja Crne Gore. I pored vršenog nadzora od strane Ministarstva kulture, donesenih rješenja sa rokovima o implementaciji Zaključaka Vlade - čak i sa uvođenjem privremenih mjera upravljanja i razrješenjem direktora u Republičkom zavodu - ove ustanove nijesu uspjele da implementiraju Zaključke Vlade! Prosto, nijesu se nametnule i afirmisale kao osnovni nosioci zaštite nepokretnih kulturnih dobara. Naprotiv, svojom neorganizovanošću, inertnošću u postupanju, neefikasnošću u preduzimanju mjera iskazano je neprincipijelno djelovanje ustanova, koji je predstavljao vid institucionalne nemoći da se ove aktivnosti odlučno zaustave. Radi podsjećanja, Komisija Ministarstva kulture je 2004. godine, predložila čak 115 operativnih mjera. Od strane Zavoda sprovedena je - samo jedna!?

Dakle, razlozi za normativne i instiucionalne reforme u ovoj oblasti bili su višestruki, posebno činjenica da je veliki dio kulturnih dobara značajno devastiran, uticajem subjektivnih i objektivnih faktora, ali i neefikasnim mehanizmima institucionalne zaštite. Iz tih razloga i novih zakonskih rješenja, u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara, Ministarstvo je izvršilo reorganizaciju ovih ustanova, sa ciljem da novi organizacioni okvir odgovori zahtjevima države u pogledu zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kojima je država pokazala jasan stav u odnosu na značaj kulturne baštine. Od osnivanja Uprave, Ministarstvo je upućivanjem dopisa i upozorenja više puta pokušavalo da ukaže na nepravilnosti u radu i potrebama ispunjenja obaveza predviđenih Zakonom o zaštiti kulturnih dobara.

ANALITIKA : Je li problem u nedostatku stručnog kadra sposobnog da obavi nadzor i da u praksi spriječe devastaciju kulturnih dobara?

LJESAR: Vidite, jedan od primarnih zadataka Ministarstva kulture prilikom koncipiranja novih institucija bio je da se - radi obezbjeđivanja nesmetane implementacije svih zakonskih obaveza države u oblasti zaštite i očuvanja kulturne baštine kroz rad transformisanih institucija – pruži i koncept i dinamika razvoja kadrovskih kapaciteta kroz trogodišnji period, za koji je planirano da se angažuje veći dio evidentno nedostajućeg stručnog kadra.

Međutim, stručni kadar iz transformisanih institucija je preuzet i uglavnom raspoređen u novim institucijama u skladu sa poslovima i radnim zadacima koje su do tada obavljali, pa se bilo mišljenja da, institucije u pogledu stručnosti i profesionalnog odnosa prema poslovima konzervatorske djelatnosti, u odnosu na raspoloživi kadar neće imati veće probleme u realizaciji poslova, s obrzirom na to, da su sva zaposlena lica kroz višegodišnji rad obavljala poslove na zaštiti i očuvanju kulturne baštine. Za dio kadrova se slobodno može reći da su visoko profesionalno pristupili obavezama i ulažu napore da Zakon o zaštiti kulturnih dobara bude implementiran. Međutim, pojedinci i dalje funkcionišu po dugogodišnjoj praksi, bez primjene zakona i podzakonskih akata koji bliže uređuju svaki segment konzervatorske djelatnosti i dalje očekujući da neko drugi preuzima njihove ingerencije i zadatke, zbog čega obaveze u odnosu na povjerene poslove od strane države, u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara i djelokrugom rada Uprave, velikim dijelom nijesu realizovane, a u konačnom, zbog takvog ponašanja je već više godina unazad zaštita kulturnih dobara na nezadovoljavajućem nivou.

ANALITIKA: Da li je bilo unutrašnjeg otpora reformama?

LJESAR: Aktivnosti u procesu konstituisanja novih institucija praćene su određenim tenzijama i nesporazumima, koje su na početku odbijane na ime uobičajenih problema u procesima restruktuiranja pravnih subjekata. Ministarstvo kulture je radi davanja stručnih uputstava, objašnjenja, instrukcija i savjeta za primjenu propisa iz nadležnosti institucija u kontinuitetu pružalo podršku u postupku  njihovog konstituisanja.

Međutim, Uprava za zaštitu kulturnih dobara - kao specijalizovani organ državne uprave sa glavnim zadatkom da preduzme sve zakonom predviđene mjere kojima će se obezbijediti zaštita kulturnih dobara i spriječiti njihova dalja devastacija - nije sprovela proces konstituisanja i implementacije Zakona u skladu sa reformističkim kursom na osnovu kojeg je osnovana! Na osnovu izvršenog nadzora, uočene su brojne nepravilnosti koje su od suštinskog značaja za zaštitu kulturne baštine i, pored ostalog,  konstatovano je da: nije izvršen upis u Registar kulturnih dobara čiji je status utvrđen po ranijim propisima; nijesu sprovedene mjere na devastiranim kulturnim dobrima, a koje su u ingerenciji Uprave i jedan od glavnih razloga transformacije zavoda i osnivanja Uprave; nije sproveden proces revalorizacije i valorizacije – za izvršenje ove zakonske obaveze urađen je samo jedan elaborat o utvrđivanju kulturne vrijednosti; nije uspostavljena zaštita kulturnih dobara po službenoj dužnosti ni na jednom kulturnom dobru. U skladu sa zakonskim ovlašćenjima, Ministarstvo je preduzelo odgovarajuće mjere u pitanju postupanja prema Upravi.

ANALITIKA: Mislite na smjenu direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara?

LJESAR: Da. Na osnovu brojnih zahtjeva od strane Ministarstva da se izvrši uvid u stanje i preduzmu zakonom predviđene mjere na sakralnim objektima – kulturnim dobrima na Skadarskom jezeru (Manastir Moračnik, Manastir Starčeva gorica, Manastir Beška, Manastir Kom Crnojevića), a upućenih  na osnovu informacija da se na sakralnim objektima na Skadarskom jezeru - prevashodno Beškoj, Moračniku, Starčevu i Komu - sprovode nelegalni radovi koji devastiraju ova kulturna dobra, Uprava od januara mjeseca nije izvršila uvid u stanje ovih izuzetno značajnih nacionalnih kulturnih dobara. Niti je preduzela mjere zbog kojih je neposredno podspješila neprimjerene, nelegalne aktivnosti i devastaciju kulturnih dobara! Nedonošenje i nesprovođenje izvršnih rješenja kojima se nalaže obustava radova i povraćaj u prvobitno stanje izraz je neodogovornog odnosa Uprave, koji, pored omogućavanja nastavka nelegalnih radova, a time i daljih oštećenja na kulturnim dobrima, predstavlja nastavak  institucionalne nemoći da se ove aktivnosti konačno odlučno zaustave.

Takođe, donesena su rješenja o odobrenju arheoloških istraživanja  bez ispunjavanja zakonom propisanih uslova, na osnovu kojih je Uprava povrijedila odredbe zakona po više osnova, i njihovim donošenjem pokazala da ne poštuje materijalni zakon na osnovu kojeg vrši poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara. U konačnom, izdavanjem Rješenja - saglasnosti na izgradnju „palionice svijeća“ u porti Manastira Morača, urušen je višegodišnji trud države i odgovornih i profesionalnih stručnjaka iz oblasti kulturne baštine, koji su etičkim odnosom prema kulturnim dobrima, pokušavali da sprovedu tešku, ali značajnu misiju dosljednosti u primjeni konzervatorskih principa i značaja kulturne baštine za državu, čime je Uprava na direktan način ušla u porodicu „legalnih“ devastatora kulturne baštine.

Ovakvim postupanjem Uprava je onemogućavala i umanjivala napore i aktivnosti na reformama koje sprovodi Ministarstvo kulture, a koje se odnose na uspostavljanje efikasnog sistema institucionalne zaštite, očuvanja kulturnih dobara i poboljšanja stanja kulturne baštine. Na ovaj način poslata je poruka da odnos odgovornih institucija prema kulturnim dobrima nije u skladu sa novim konceptom i zakonodavnim i institucionalnim rješenjima zaštite kulturne baštine..

ANALITIKA: Vratimo se sa kadrovskih na sistemska rješenja. Reforme u oblasti  zaštite kulturne baštine projektovane su setom novih zakona - Zakon o muzejskoj djelatnosti, Zakon o arhivskoj djelatnosti, Zakon o bibliotečkoj djelatnosti i Zakona o zaštiti kulturnih dobara... U kojoj mjeri set novih zakona znači poboljšanje?

LJESAR: Ministarstvo kulture je, u posljednjih nekoliko godina, puno radilo na normativnim i institucionalnim reformama u bibliotečkoj, arhivskoj, muzejskoj i konzervatorskoj djelatnosti. Prilikom koncipiranja novog zakonodavnog okvira poseban zahtjev je predstavljalo usklađivanje realnih potreba zaštite i očuvanja kulturnih dobara sa međunarodnim standardima, potrebama države, novim razvojnim konceptom insitucija kao nosilaca djelatnosti zaštite i očuvanja kulturne baštine, kao i usklađivanje sa nacionalnim zakonodavstvom kako bi ova oblast bila cjelovito uređena.

Zakon o zaštiti kulturnih dobara, Zakon o muzejskoj djelatnosti i Zakon o bibliotečkoj djelatnosti su, pored ostalog, otvorili proces reformi i reorganizovanja postojećih javnih ustanova za obavljanje konzervatorske, muzejske i bibliotečke djelatnosti i osnivanja organa državne uprave za zaštitu kulturnih dobara. U skladu sa zakonom o muzejskoj djelatnosti sprovedeno je usklađivanje organizacije rada nacionalnih muzeja i biblioteka sa novim propisima, a reorganizacijom Narodnog muzeja Crne Gore,  ušlo se u proces osnivanja Arheološkog muzeja Crne Gore, čime se prvi put počinje formiranje jedinstvene i dragocjene muzejske zbirke Crne Gore, koja će objediniti arheološki materijal od praistorijskog do srednjevjekovnog perioda.

Uvažavajući značaj usvajanja seta novih zakona iz oblasti kulturne baštine, praćenjem procesa njihove implementacije od stupanja na snagu, konstatovan je napredak u ovoj oblasti ali i određeni problemi, na koje Ministarstvo kulture, u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima i uvođenjem inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona, blagovremeno ukazuje kako se ne bi ponovilo iskustvo u primjeni ranijih zakona iz oblasti kulturne baštine, koji su bili na snazi i po više od dvadeset godina, a čija implementacija nikada nije sprovedena do kraja. U skladu sa tim, Ministarstvo kuture je, pored sprovedenog nadzora u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, o čemu je već dovoljno rečeno, sprovelo nadzor u organima državne uprave i javnim ustanovama iz oblasti kulturne baštine, čiji je osnivač država (Državni arhiv Crne Gore, Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, Narodni muzej Crne Gore, Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević“, Crnogorska kinoteka, Pomorski muzej Crne Gore, Prirodnjački muzej Crne Gore, Biblioteka za slijepe Crne Gore) kojim je konstatovano vidno poboljšanje u primjeni novih zakona, u odnosu na implementaciju ranijih zakona.

Objavljeno je više desetina podzakonskih akata kojima se bliže regulišu određena pitanja iz oblasti kulturne baštine, a proces izdavanja konzervatorskih i istraživačkih licenci kontinuirano se sprovodi više od godinu dana. Takođe, dosta je rađeno na transparentnosti,  informisanju i edukaciji o zakonodavnim i institucionalnim reformama državnih institucija, kao i institucija koje su u nadležnosti lokalne samouprave.

ANALITIKA: Koja su nova ovlašćenja u novim institucijama  i da li se koriste u skladu sa Zakonom o zaštiti?

LJESAR: Najvažnije novine Zakona o zaštiti kulturnih dobara su njegova usklađenost sa važećim evropskim propisima i međunarodnim konvencijama u oblasti zaštite kulturnih dobara, inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona i prekršajne i krivične odredbe.

Riječ je o korjenitim promjenama u svim aspektima. Zakonom o zaštiti kulturnih dobara prvi put imamo u nacionalnom zakonodavstvu terminologiju i mogućnost jasne definicije i zakonske zaštite nematerijalne kulturne baštine, a kulturni pejzaž po prvi put se normativno uređuje kao vrsta nepokretnog kulturnog dobra, što je izuzetan pomak u odnosu na Zakon o zaštiti spomenika kulture iz 1991. godine, koji ove oblasti nije ni prepoznavao.

Po prvi put se propisuju konzervatorska i istraživačka licenca, kao uslov za sprovođenje istraživanja koja zadiru u integritet kulturnih dobara i izradu konzervatorskih projekata i sprovođenje konzervatorskih mjera na kulturnim dobrima. Kao jedan od glavnih mehanizama nadzora, uveden je inspekcijiski nadzor. Ministarstvo kulture, preko inspektora za kulturnu baštinu, vrši inspekcijski nadzor u pogledu primjene zakona od strane institucija, a Uprava je za zaštitu kulturnih dobara, preko inspektora za kulturna dobra, koji će uskoro biti angažovan, vršiće inspekcijski nadzor u odnosu na stanje kulturnih dobara, sprovođenje mjera zaštite i ostvarivanje obaveza vlasnika i držalaca kulturnih dobara.

ANALITIKA: Što je sa kažnjavanjem onih koji ne poštuju zakone i državu, do sada su se samo pisale zamolnice?

LJESAR: Ponoviću: Uprava nije sprovodila zakonom omogućene mehanizme u cilju zaštite i očuvanja kulturnih dobara i nije zaposlen inspektor za kulturna dobra u Upravi. Nakon saniranja posljedica nezakonitog postupanja i propusta u radu kao i uspostavljanja načina rada i postupanja u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara i drugim propisima, očekujemo da će Uprava ući u proces implementacije Zakona, a u skladu sa mehanizmima propisanim zakonom, postupati u slučajevima nelegalne gradnje, i na osnovu  rješenja,  ista  procesuirati drugim državnim organima, čime će štiti jasno iskazan stav države prema značaju kulturne baštine.

Važno je naglasiti, da je država, saradnjom Ministarstva kulture i Ministarstva pravde kroz Zakon o krivičnom zakoniku propisala krivične kazne za krivična djela protiv kulturnih dobara. U slučajevima teških devastacija kulturnih dobara, među kojima su i primjeri nelegalne gradnje može se primijeniti član 253a - Uništenje i oštećenje kulturnog dobra, koji glasi: “Ko ošteti, uništi ili učini neupotrebljivim kulturno dobro, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina”.

ANALITIKA: Postoji li u Crnoj Gori problem kadra, što ministarstvo planira na ojačavanju ovog segmenta u oblasti zaštite?

LJESAR: Radi obezbjeđenja adekvatne zaštite, valorizacije i prezentacije, ali i servisiranja potreba korisnika i građana na svim nivoima u svim segmentima koji se tiču kulturne baštine, jačanje i izgradnja institucionalnih i kadrovskih kapaciteta na nivou Crne Gore posebno je značajna u pogledu izazova koje donosi proces evropskih integracija. Shodno tome, jedna od primarnih obaveza države je edukacija i doedukacija kadrova i pružanje pomoći u definisanju uporedivih akademskih i profesionalnih znanja na polju zaštite i upravljanja kulturnom baštinom.

Evidentan je nedostatak stručnog kadra u svim oblastima kulturne baštine, a posebno je izražen u konzervatorskoj djelatnosti koju u Crnoj Gori sprovode Uprava za zaštitu kulturnih dobara  i Centar za konzervaciju i arheologiju. Posebno je evidentan nedostatak istoričara umjetnosti, arhitekata, arheologa. Međutim, jedini razlog nije nedostatak ovih kadrovskih profila u Crnoj Gori, već i smanjeno interesovanje za radno angažovanje, ranije u zavodima, a sada u Upravi i Centru. Iz tih razloga, Ministarstvo kulture je u procesu implementacije zakona, organizovalo  više radionica i okruglih stolova sa ciljem animiranja, uključivanja, edukacije i doedukacije stručnih profila. Takođe, upućen je poziv zainteresovanim kadrovima da se uključe u proces zaštite, valorizacije i revalorizacije kulturnih dobara, a Ministarstvo će daljim organizovanjem radionica, okruglih stolova ljetnjih škola za obuku, učešćem kadrova na međunarodnim skupovima posvećenim zaštiti i upravljanju kulturnom baštinom, kao i permanetnim zalaganjem u saradanji sa Vladom i institucijama da se iz Budžeta obezbijede sredstva za angažovanje nedostajućih kadrova, nastaviti proces formiranja stručnih i profesionalnih timova u institucijama za zaštitu i očuvanje kulturne baštine.

Ivan KERN