Gospodin Đukanović je iskusan političar, nije naodmet dati i unaprijed objašnjenje za tešku situaciju u kojoj će se naći DPS – SDP koalicija ako građani Crne Gore odluče da izađu u većem broju na ove izbore. I ako dobro razmisle o poruci koja im je uputio g. Đukanović "da niko osim DPSa i njegovih koalicionih partnera ne može preuzeti teret odgovornosti za vođenje Crne Gore kroz iskušenja koja slijede". Iz ove poruke se vidi da su socijalne i ekonomske prilike u Crnoj Gori izuzetno teške. Tu je g. Đukanović iskren. A to je i nemoguće sakriti. Ali, mi obični građani razmišljamo, možda i u periodu između izbornih kampanja. Zašto su prilike u Crnoj Gori tako teške? Imaju li ikakve veze sa ovom dugogodišnjom dramatičnom društvenom i ekonomskom situacijom DPS i njegov već decenijski koalicioni partner SDP? Imaju li sa tom situacijom veze brojne pogrešne privatizacije, nestajanje čitavih privrednih grana zbog lošeg rukovođenja, korupcija, nepotizam, bahato raspolaganje državnim budžetom? Mnogi građani, a među njima i mnogi članovi DPSa znaju da je odgovornost za ovakvo stanje upravo na sadašnjem vladajućem koalicionom dvojcu. Svakako da postoji realna mogućnost da zbog toga ne podrže partije koje su ih dovele na rub ekonomskog, pa i biološkog opstanka. A mnoge od nas pretvorile u građane drugog reda.
Osim što se služi kvalifikacijama na račun čelnika Demokratskog fronta i Pozitivne Crne Gore, koje su neprimjerene u kulturnom dijalogu političkih protivnika, g. Đukanović ide i preko toga. Koristeći kombinaciju poluistine i nedostatka istine. Tako je diplomatska profesija i karijera g. Miodraga Lekića, započeta u vrijeme SFRJ i nastavljena kasnije u državi – državama koje su nastale, označena kao "ambasador velikosrpskog nacionalizma". To što je g. Đukanović bio u prilici, bez prigovora savjesti, da godinama direktno podržava i sprovodi politiku S. Miloževića, nebitno je (iako svima poznato).
Takođe, nekako je tugaljivo bilo kome imputirati veze sa narkoklanom a previdjeti kakve su veze aktuelne vlasti sa Šarićem, Kalićem, Subotićem... A o euforičnom ispoljavanju nacionalnih osjećanja, bilo čijih , barem aktuelna crnogorska vlast ne bi trebalo da se oglašava. Jer, u Crnoj Gori je na djelu grubi i primitivni državno – partijski nacionalizam. Van DPSDP se nikako ne može voljeti Crna Gora, naravno. Tako prof. Milan Popović postaje nepodoban voli svoju zemlju na pogrešan način. Suprotan od DPS i SDP dokazanog patriotizma.
Demokratski front je sušta suprotnost bilo kakvoj militantnosti. U svom nazivu upravo sadrži suštinu: široko okupljanje, front, radi osvajanja demokratije. Ali stvarne, a ne one i onakve koja je sadržana u nazivima sada vladajuće koalicije.
