Istorija časopisa Vog (Vogue) počinje davne 1892. godine. Vog je prvobitno bio nedjeljnik namijenjen njujorškoj eliti, a moda prvobitno nije bila centralna tema danas najpoznatijeg modnog magazina na svijetu.
U stvari, u samom začetku moda se pominjala jedino u kontekstu savjetovanja o odjeći prigodnoj za pojedine prilike. Tek kada ga je kupio marketiški mag - Konde Nast - Vog je polako pretvoren u najprestižniji i najuticajniji ženski modni magazin na kugli zemaljskoj.
Pomjeranje granica: Vog se danas prodaje u oko 1,3 miliona primjeraka širom svijeta; za njega se kaže da je živa istorija ženskih ideala, od 1892. godine do danas.
A kako su godine prolazile, ideali ženske ljepote su se mijenjali. Vog je uvijek težio da prati postojeće trendove i na naslovnicu stavlja ličnosti koje su u određenom trenutku zaokupljale pažnju svjetske javnosti – manekenke, glumice, pjevačice... Ali, istovremeno je i diktirao nove trendove i postavljao modne standarde.
Poslednjih godina, Vog je počeo izlaziti iz granica konvencionalnog i svojim editorijalima uzburkavati javnost i izazivati kontroverze. Samo sa kraja prošle godine, moguće je pronaći više primjera Vogovih modnih eksperimenata, koji su među svjetskom publikom izazvali najrazličitije komentare i malo koga ostavili ravnodušnim.
Kontroverzni spoj mode i hrane: U oktobru prošle godine, povodom proslave devedesetogodišnjice časopisa, modni editorijal francuskog Voga je ukrasila američka manekenka Kristal Ren, koja na fotografijama proždire špagete, ćufte, pa čak i cijelu hobotnicu. Sa sve glamuroznim nakitom, besprijekornom šminkom i u pletivu jarkih boja! Spoj sirovog i umjetničkog, reklo bi se.
„Odvratno“, glasio je komentar nekih na ovaj modni eksperiment. Drugi su, pak, u kontroverznom editorijalu potražili metaforičko značenje i lako ga pronašli. Sve je u današnjem svijetu, tvrde, svedeno na primarne potrebe, a hedonizam je najveći ljudski grijeh, ali i prijeka potreba. A možda je tajna i u skretanju pažnje na problem sa anoreksijom u modnom svijetu, utvrdili su pronicljiviji. Ipak, svi su se složili da su fotografije prilično upečatljive.
Najava trenda muško-ženskog modela: Na našim prostorima na veliki odjek je naišla i priča o Bosancu Andreju Pejiću koji se u francuskom, italijanskom i turskom Vogu pojavio kao najava modnog trenda: muško-ženskog, androginog ili bespolnog bića. Nije to samo prolazni trend, kažu modni stručnjaci. Prilagodljivost i gipkost tradicionalne razlike između muškog i ženskog pola će u budućnosti, prema takvim predviđanjima, konstantno gubiti na važnosti.
Naravno, ima i onih koji na priču eliminisanju iskonskih polnih razlika stvornih u prirodi, ne gledaju sa odobravanjem. Oni radije vjeruju da i modni trendovi treba da se pridržavaju neprikosnovenih zakona majke prirode.
Djeca u editorijalu: Najnoviji šokantni editorijal iz Voga stigao je u posljednjem prošlogodišnjem izdanju u Francuskoj.
Po broju blogerskih komentara i novinskih tekstova koje je izazvao, reklo bi se - najšokantniji editorijal do sada. U ovom editorijalu, djevojčice u predupertetskom dobu – otprilike šestogodišnjakinje - poziraju pod punom šminkom, sa šljaštećim nakitom, u glamuroznoj, smjeloj odjeći, na visokim potpeticama, stavljajući time akcenat na svoju seksulanost, poput odraslih manekenki.
Nije to ništa čudno, jer se djevojčice često u igri oblače kao njihove mame, rekli su dobronamjerni. Ipak, izazovne poze na krznu i satenskoj posteljini, vidljivo su ozbiljnije od bezazlene dječije igre; te su slike bile zaista uznemiravajuće. Sociolozi su problematizovali činjenicu da roditelji daju sebi za pravo da svoju djecu „pozajmljuju“ za tako provokativne marketinške kampanje. Takav eksperiment Voga okarakterisan je kao „jeziv“.
Granice socijalno prihvatljivog: Uprkos činjenici da je Vog časopis koji nesumnjivo kroz svoje smjele modne editorijale pokušava poslati poruke mnogo dublje od modnih - prije svega, sociološke i političke – čini se da u pojedinim slučajevima revolucionarnost u najčuvenijem modnom magazinu na svijetu uzima previše maha.
Visoka moda se uzima kao neka vrsta izgovora za bezgranično eksperimantisanje ljudskim rodom i društvenim normama. Ipak, izgleda da u svijetu koji svakim danom postaje sve „čudniji“ i „uvrnutiji“ i u kome se granice društveno prihvatljivog konstantno pomijeraju, nema drugog načina da se privuče pažnja ljudi. Pravilo je – što šokantnije, to efektnije. Pa čak i po cijenu da se granica između dozvoljenog i nedozvoljenog potpuno izbriše.
Mira GREBOVIĆ
