To je nešto manje u odnosu na godinu ranije kada je isplaćeno 16 miliona eura, od čega je u 2018. godini izgubljeno sporova vrijednosti 10,3 miliona eura. Na to je dodatno plaćeno dva miliona eura parničnih i 1,5 miliona eura troškova izvršenja. Država je po osnovu dobijenih sporova u prošloj godini prihodovala 51,1 milion eura, a godinu ranije 16,5 miliona eura.
Izgubljeno 5,8 hiljada sporova
U broju postupaka prednjače sudovi koji su prošle godine izgubili 1.634 spora, što je državu koštalo ukupno 2,2 miliona eura, od čega je za parnične troškove plaćeno 57,6 hiljada eura, a 302 hiljade izvršiteljima. Preko hiljadu izgubljenih sporova Ministarstva unutrašnjih poslova koštalo je 2,4 miliona eura, od čega je za parnične troškove plaćeno gotovo 600 hiljada eura, dok je izvršiteljima otišlo 242,6 hiljada eura.
Milionski iznos plaćen je i zbog tužbi protiv Uprave policije, pa je na osnovu 824 spora za glavni dug isplaćeno 1,27 miliona eura, za parnične troškove 442,4 hiljada, a za izvršenje 193,7 hiljada eura. Parnični troškovi Ministarstva finansija premašili su glavni dug od 242,7 hiljada, pa je na to plaćeno još 342,6 hiljada eura tužiocima za troškove i 60,6 hiljada izvršiteljima, dok je Ministarstvo ekonomije na glavni dug od preko pola miliona eura platilo i 46 hiljada ukupnih troškova. Preko milion eura odlilo se i zbog izgubljenih 339 sporova Ministarstva odbrane vrijednosti 860,5 hiljada, jer je za parnične troškove plaćeno dodatnih 210,6 hiljada, a za izvršenje 86 hiljada eura. Jedino ministarstvo koje prošle godine nije izgubilo nijedan spor jeste Ministarstvo javne uprave.
U izvještaju se navodi da je neosnovano lišenje slobode utvrđeno u 38 slučajeva za šta je plaćeno 708,4 hiljade eura i po 20 hiljada za parnične i troškove izvršenja. U 2018. godini po ovom osnovu je u 35 postupaka plaćeno 454 hiljade eura i 32 hiljade troškova.
Prinudno izvršavanje presuda
Sudeći prema ovim podacima, još nije prestala praksa državnih organa da ne postupaju po pravosnažnim presudama, zbog čega se tužioci naplaćuju kroz postupak izvršenja. Na to je i u ranijim, ali i u posljednjem izvještaju ukazala zaštitnica Dragana Đuranović navodeći da se prinudnom naplatom enormno povećaju troškovi posebno kod tzv. sporova male vrijednosti u kojima troškovi uveliko prevazilaze visinu tužbenog zahtjeva. Ilustracije radi, prema podacima iz izvještaja, brojni su sporovi čija se visina tužbenog zahtjeva kreće od jedan do 100 eura, a za koje je dodatno plaćeno i do 500 eura za troškove postupka i izvršenja.
I dalje nijesu riješeni problemi na koje se godinama ukazuje, nije donijet zakon o zaštitniku, državni organi i dalje ne dostavljaju blagovremeno podatke, a broj zaposlenih u kancelarijama u Podgorici, Kotoru i Bijelom Polju nije dovoljan, imajući u vidu da je u protekloj godini u tri kancelarije u radu bilo preko 19 hiljada predmeta, što novih što iz ranijeg perioda. Osim toga, državni organi i dalje ne analiziraju uzroke nastanka sporova kako bi izbjegli njihovo ponavljanje. Izmjena ZPP-a kojim je zaštitniku dato pravo da za dobijene sporove naplati troškove od suprotne strane po advokatskoj tarifi još nije imala pozitivan fiskalni uticaj, jer na to, kako stoji u izvještaju, imaju pravo samo ukoliko zastupnik države pristupi na ročište. Sa trenutnim brojem zaposlenih, kako navode, nije moguće da se pojave na svim ročištima.
- Zato je i iz ovog razloga neophodno što hitnije donošenje zakona o zaštitniku, radi adekvatne primjene svih propisa koji se na njega odnose i kvalitetne zaštite imovinsko-pravnih interesa države – navodi se u izvještaju.
Za posredovanje 832 predmeta
Kada je riječ o mirnom rješavanju radnih sporova, tokom prošle godine je formirano 832 predmeta, ali je broj tužilaca veći, jer se u nekim predmetima rješavaju zahtjevi većeg broja zaposlenih.
Od 204 tužbe protiv države koje su upućene Centru za posredovanje, polovina još nije završena, u osam slučajeva je postignut sporazum, dok u 79 slučajeva nije prihvaćeno posredovanje. Pokrenut je i značajan broj sudskih postupaka posebno protiv MUP-a i Ministarstva odbrane zbog prekovremenog rada, naknade za neiskorišćenje odmore, naknade za odvojeni život, terenski dodatak, službena putovanja, stručno osposobljavanje, povrede na radu, nagrade itd.
Đuranović je ukazala da je i dalje veliki broj predmeta koje su pokrenuli zaposleni protiv državnih organa koji nijesu postupali po sporazumu za isplatu razlike za topli obrok i regres, nakon kojih se pokreću i novi postupci za kamate zbog neblagovremene isplate. Sve to, navodi ona, povećava troškove, pa ponovo ukazuje da se problematika radnih sporova mora prvenstveno rješavati u samim državnim organima, te da bi se blagovremenim isplatama osnovanih zahtjeva smanjili troškovi postupaka pred sudom, a posebno postupaka kod javnih izvršitelja.
