Članovi Odbora 25. juna posjetili su te institucije, a predsjednik tog skupštinskog tijela Branka Tanasijević kazala je da njihovu pozitivnu ocjenu potvrđuje i slično mišljenje, koje su dale relevantne domaće i međunarodne instutucije.
“Iz Risna smo ponijeli do te mjere pozitivan utisak da smo bili zatečeni da nešto tog tipa može tako dobro da funkcioniše u Crnoj Gori”, kazala je ona.
Direktor Doma starih Grabovac u Risu Zoran Vukićević kazao je da u toj ustanovi trenutno boravi oko 300 korisnika, od kojih je dva puta više žena nego muškaraca.
“Najčešće su starosne dobi između 70 i 80 godina, najstariji korisnik ima 101 a najmlađi 28 godina. Od ukupnog broja korisnika njih 120 je nepokretno”, rekao je on.
Vukićević je kazao da veliki broj stanara prima psihijatrijsku terapiju, ali da to ne znači da su svi oni duševni bolesnici, “već mnogo toga dođe s godinama, demencija, na primjer”.
Kako je naveo, oko 65 odsto stanara Doma koristi više od tri vrste lijeka, “što dođe da imamo oko 1,5 hiljada bolesti, što stvara ogromne troškove za zdravstvene usluge”.
Vukićević je naveo da je Dom ima jednog stalnog ljekara i šest specijalista, koji rade na osnovu ugovora o djelu, “ali njihove usluge su nam među najmanjim troškovima, jer jedan specijalista za 25 EUR odradi deset tretmana, dok recimo majstori za popravku tri televizora traže 70 EUR”.
Međutim, Vukićević je kazao da je finansijska situacija u toj ustanovi stabilna i zadovoljavajuća.
Prema njegovim riječima, samo 13 odsto korisnika sami snose troškove boravka dok za njih 87 odsto država participira u troškovima. ”Prioritete za smještaj imaju oni koji su u stanju akutne socijalne potrebe, što znači da se prvi smještaju socijalni slučajevi”.
Vukićević je rekao da je teško riješiti emocionalnu sigurnost korisnika, jer su izjave volje, potrebne da bi se osoba smjestila u dom, često iznuđene zbog raznih životnih prilika u kojima se oni nađu.
On je naveo da se trenutno 12 osoba nalazi na listi čekanja za smještaj u taj Dom i da je znanto rasterećenija situacija od kada je prije dvije godine otvoren Dom starih u Bijelom Polju.
Poslanik Nataša Vuković kazala je da je, prema njenim informacijama, glavna ulaznica za zaposljenje u bjelopoljskom Domu starih bila članska karta Demokratske partije socijalista (DPS).
”Ne pričam napamet. Jedna od tri člana Komisije, a nije direktor Centra za socijalni rad, koja se tome protivila, otvoreno je kandidatima govorila da im diploma ne pomaže ako nemaju člansku kartu. Želim da se to zna ali da se ubuduće ne dešava”, kazala je ona.
Snežana Mijušković, predsjednik Upravog odboratog tog Doma demantovala je te informacije, navodeći da nije bilo ni primisli o politizaciji radnih mjesta.
Što se tiče situacije u dječijem domu u Bijeloj, Tanasijević je kazala da je Odbor zaključio da se o djeci brine na kvalitetan način, i da se unaprjeđuju njihove vještine i znanja ” I da Dom zadovoljava sve dječije potrebe, ili bolje rečeno gotovo sve, koliko se može, jer su djeca iz nužde tamo”.
Kroz taj Dom do sada je prošlo oko dvje hiljade djece, a pomoćnik direktora te ustanove Marela Savić kazala je da najveći broj njih dolazi iz disfunkcionalnih porodica.
“Trenutno imamo oko 130 djece, a kapaciteti su 200. U posljednje vrijeme smanjuje se broj djece u instituciji i to raduje” , kazala je ona, navodeći da vrata Doma za svaku pomoć ostaju otvorena djeci koja ih napuste, iz različitih razloga.
Predstavnik UNICEF-a Nela Krnić Brković kazala je da samo osam odsto djece smještene u institucijama nema roditelje, podsjećajući da djeca do tri godine ne bi trebalo da borave u njima, “jer je naučno dokazano da to ima negativne posljedice po razvoj”.
Članovi Odbora raspravljali su bila je i Strategija hraniteljstva za period od 2012. do 2016 godine, koja ima za cilj da smanji institucionalni smještaj.
Oni su podjestili da je srodničko hraniteljstvo razvijeno u Crnoj Gori, ali da problem predstavlja činjenica da se samo 12 djece nalazi u nesrodničkim porodicama.
Vuković smatra da Strategija nije realna u odnosu na postojeće resurse i da se mora osigurati njena finansijska budućnost, “pogotovo jer studije pokazuju da je svako deseto dijete u Crnoj Gori siromašno”.
Ona smatra da su najslabije tačke za sprovođenje Strategije uloga centara za socijalni rad i nedostatak stručnjaka.
