BiH već mjesecima potresa kriza radi planova srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika da Republiku Srpsku učini de facto nezavisnom tvorevinom tako što će proglasiti nezakonitim neke od središnjih državnih institucija poput vojske, pravosudnih tijela i carinske uprave.
Visoki predstavnik za BiH Kristijan Šmit u izvještaju o stanju u toj zemlji prozvao ga je “prijetnjom miru i stabilnosti” u BiH. “Dodik će vjerovatno pokušati ostvariti svoje prijetnje, ali ne znamo u kojoj mjeri jer on vodi iracionalnu politiku”, rekao je Enver Kazaz, redovini profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu.
Kazaz smatra da je Dodik “pogrešan korak” već napravio u oktobru kad je zatražio da Narodna skupštine RS-a donese zakon koji predviđa uspostavu entitetske Agencije za lijekove i time derogira ulogu koju agencija ima na državnoj razini.
Vlasti u BiH na to nisu reagovale “ni diplomatski ni institucionalno nego histerično-patriotski natječući se ko će izgovoriti više mrzilačkih rečenica”, rekao je Kazaz.
On kao kakvu-takvu olakšavajuću okolnost vidi činjenicu da je “na djelu konflikt koji Dodik pokušava voditi kao politički, a ne ratni”.
Kaže da je glavni razlog što se Dodik ponaša izazivački “svijest da njemu i njegovom Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) objektivno prijeti poraz na izborima” koji bi se trebali održati u oktobru 2022. “Dodik će stoga krizu razvlačiti do izbora”, procjenjuje Kazaz koji misli da zasad ni Šmit ni vlasti u BiH “na Dodikove izazove ne odgovaraju na pravi način”.
S druge strane, hrvatski politkolog Višeslav Raos tvrdi da “Dodik nema ozbiljnih suparnika” iako je na lokalnim izborima izgubio Banja Luku i ne misli da ga “motiviše strah da ne bude reizabran”.
Raos podsjeća da su tzv. bonske ovlasti i jačanje vojno sigurnosnih međunarodnih snaga, posebno u slučaju uspostave entitetske vojske u Republici Srpskoj, postojeći instrumenti za odgovor na Dodikove prijetnje.
No profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu smatra da Dodik, uprkos “eksplozivnim izjavama”, ipak računa na političko rješenje i zapravo “želi osigurati bolju pregovaračku poziciju u kontekstu ove izborne reforme kojom rukovode Amerikanci”.
Raos je rekao da postoji i teza da “Zapad, odnosno Amerika zapravo pušta Dodika da maksimalno zaoštri situaciju kako bi oni mogli intervenisati, ne vojno, nego različitim mehanizmima i vratiti stvari pod svoje” te tako pokazati Rusiji da je predaleko otišla u širenju interesa u BiH i regiji.
Rusija Dodikov “glavni zaštitnik”
Savjet bezbjednosti UN-a podržao je produžavanje vojne misije EUFOR-a, a ruska diplomatija je svoju potporu za to uslovila time da se Šmitu onemogući da osobno podnese izvještaj o stanju u BiH. Cvijetin Milivojević, politički analitičar i direktor beogradske agencije za odnose s javnošću Pragma, upravo Rusiju smatra “glavnim Dodikovim zaštitnikom” iako se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić postavlja kao da je jedini u stanju “smiriti nestašnog” čelnika RS-a kad to od njega zatraže Vašington, Brisel ili Berlin.
“Tu lažnu predstavu o nadčovječnoj moći Vučića nad Dodikom često, u svojoj nemoći, podgrijava i sam Zapad, a i Dodik je ne želi potkopavati”, rekao je Milivojević Hini.
Beogradski analitičar takođe misli da Dodik nema namjeru “proglasiti razdruživanje BiH”.
“Čini mi se da bi on bio zadovoljan vraćanjem dijela (ne svih i ne pod svaku cijenu) nadležnosti koje su entiteti imali prema Aneksu IV Dejtonskog sporazuma, koji je izvorni ustav BiH”.
Milivojević problem vidi tome što “zahtjeve iz RS-a koji nijesu samo Dodikovi, nego skoro aklamativni, zagovornici unitarne BiH dočekuju ‘na nož’, što je suprotno prevladavajućem raspoloženju Hrvata i Srba prema decentralizaciji”,
Dodaje kako bi mogli doći “radikalnijih zahtijeva i to ne samo iz Banja Luke nego i iz Zapadne Hercegovine” ne bude li dovoljno sluha u međunarodnoj zajednici.
Milanovićeva ideja – “pogrešna” vs. “konstruktivna”
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović rekao je prošle sedmice da bi se predstavnici konstitutivnih naroda u BiH trebali sastati s njim, srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem i turskim Redžepom Tajipom Erdoganom kako bi zajednički pronašli rješenje za krizu u BiH.
Za Kazaza je ta ideja pogrešna i smatra je “žalosnim dokazom” da se sadašnji hrvatski predsjednik od ljevičara i socijaldemokrata prometnuo u nacionalista i zagovornika politike kakvu je prema BiH vodio Franjo Tuđman.
Dodao je kako je bilo kakvo “sekundiranje” i Hrvatske i Srbije u rješavanju sadašnje krize u BiH samo loša usluga toj zemlji i upozorava kako nema nikakve potrebe da o BiH brine turski predsjednik. “Najbolje za BiH je da ni Hrvatska ni Srbija prema njoj nemaju nikakvu politiku”, zaključio je Kazaz.
Raos isto nije sklon toj ideji i bolje rješenje vidi u formatima u kojima posreduju Amerikanci i Evropska unija.
Sudjelovanjem Erdogana impliciralo bi se da je on “nekakav pokrovitelj Bošnjaka”, a Raos to ne smatra najboljim načinom da se održi euroatlantska perspektiva BiH.
Uz to, nije siguran je li Milanović “stvorio dobru podlogu da on bude taj pregovarač i posrednik” zbog niza izjava koje su “išle u različitim smjerovima prema BiH”.Uprkos tome dodaje da je predsjednik pozvan biti u tom procesu jer je Hrvatska među potpisnicima Dejtona.
Milivojević, međutim, tu opciju smatra “konstruktivnom”. “Prvo, BiH je i u bivšoj SFRJ ustavno bila definisana kao republika tri konstitutivna naroda – (tada) muslimanskog, srpskog i hrvatskog. Drugo, američki arhitekti Dejtonskog sporazuma su, uz sudjelovanje diplomatije Jeljcinove Rusije, poslijeratnu BiH definisali kao zajednicu tri konstitutivna naroda i dva entiteta, što je istaknuto i u preambuli Ustava BiH”, napominje beogradski analitičar,
“Treće, ispod teksta Dejtonskog sporazuma su i potpisi predsjednika Hrvatske i Srbije, uz Vašington i Moskvu, kao neke vrstu kumova-svjedoka”, naglasio je.
Turska i Erdogan “kao nesporni autoritet za bošnjačku političku elitu, takođe su neophodan jamac da bi neki eventualni dogovor bio i proveden”, zaključio je Milivojević.
Izborna reforma – poželjan dogovor do kraja godine
Zvaničnici američke i europske diplomatije Metju Palmer i Angelina Ajkorst trebali bi sredinom novembra ponovno doći u BiH kako bi posredovali u pregovorima o izmjenama izbornog zakona. Raos navodi da to ohrabruje kako bi se do kraja 2021. postigao “barem nekakav dogovor” zbog preporuke Venecijanske komisije da se izborno zakonodavstvo ne mijenja u izbornoj godini.
Kazaz smatra kako je izborna reforma “u biti svedena na rješavanje problema između hrvatskih i bošnjačkih političkih elita i da je s obzirom na njihova značajno udaljena stajališta teško predvidjeti konačni ishod”.
Milivojević kaže da se pregovori o izbornoj reformi svode na to hoće li Hrvatima biti dozvoljeno da sami biraju i izaberu svog predstavnika u Predsjedništvu BiH i u Domu naroda. “Pošto je to pravo Bošnjacima i Srbima omogućeno, svako tko iskreno želi opstanak BiH kao zajednice tri konstitutivna naroda, mora podržati taj, skoro pa aklamativni zahtjev Hrvata u BiH”, rekao je beogradski analitičar.
Idući izbori u BiH trebali bi se održati u oktobru 2022., a predsjednik HDZ BiH Dragan Čović ranije je naznačio kako bi ih najveća hrvatska stranka mogla bojkotovati ne izmijeni li se prije toga izborni zakon, odnosno ukoliko se Hrvatima ne zajamči da će sami moći birati svog člana Predsjedništva BiH i zastupnike u domovima naroda državnog i entitetskog parlamenta.
