Krađe bicikala u glavnom gradu su svakodnevna pojava, a činjenica da postoje profesionalni kradljivci koji ne odustaju od toga bez obzira na zatvorske kazne u velikoj mjeri odbija građane da se odluče za ovaj vid prevoza.
Prema anketi koju je radilo Nevladino udruženje Biciko.me, čak 56 odsto ljudi ne biciklira zbog straha od krađe bicikla. Ideja o izradi dobrovoljnog biciklističkog registra koji bi bio dostupan policiji, carini i kupcima polovnih bicikala u regionu, Glavni grad započeo je tokom pandemije po ideji ljudi iz Udruženja Biciklo.me.
Međutim, iako je izrađen on trenutno ne funkconiše, a ni u prethodnom periodu nije stigao dalje od početka uprkos insistiranju ove organizacije da se projekat izvede do kraja, jer je to jedan od načina da zaštite građane od kradljivaca.
PRIJAVE
Predstavnik NVU Biciklo.me Dejan Tofčević izjavio je za Pobjedu da sajt dobrovoljnog biciklističkog registra ,,Moje biciklo.me” sada ne funkcioniše. Kako pojašnjava, u pitanju je sajt pomoću kojeg svi dobrovoljno mogu prijaviti podatke o biciklu na osnovu njegovog jedinstvenog broja i vlasništvu nad njim, tako da bi u slučaju krađe, pa pronalaženja lako bilo doći do vlasnika bicikla, jer sada ne postoji komunikacija između područnih jedinica policije u Crnoj Gori.
- Na primjer bicikl ukraden u Podgorici može sasvim regularno biti prodat na pimjer u Baru bez straha da će ga policija tražiti, jer te dvije područne jedinice ne komuniciraju o tome, što lopovi vješto koriste – objašnjava Tofčević.
Uz pomoć ovog sajta, pojašnjava on, u slučaju krađe podaci o ukradenom biciklu bi se tu pojavili i bili dostupni zainteresovanim stranama. Podsjeća da je njihova organizacija krenula sa dogovorima u vezi toga sa Glavnim gradom, ali su iz nekog razloga aktivnosti prekinute. Biciklistička javnost očekuje nastavak, jer je jedan takav sistem neophodan zbog ogromnog broja krađa koje se svakodnevno dešavaju, a prema anketi koju je uradilo Biciko.me, čak 56 odsto ljudi ne biciklira zbog straha od krađe bicikla.
- Registar bi bio dobar alat policiji, koja bi na nacionalnom nivou mogla da prati ovu problematiku. Takođe bi ga mogli koristiti i savjesni kupci koji bi mogli provjeriti da li je bicikl ukraden, kako bi izbjegli eventualne probleme – objašnjava Tofčević.
PROMOCIJA
Prema njegovim riječima, ideja je da registar bude dvojezičan tj. da bude na našem i albanskom jeziku zbog, objašnjavapredstavnik Bicikla.me, blizine granice crnog tržišta ukradenih bicikala, koje funkcioniše između Crne Gore i Albanije, Bosne i Hercegovine ili Srbije.
- U Crnoj Gori postoje ljudi koji su profesionalci u tome. Na primjer, jedan od njih je bio devet mjeseci u zatvoru zbog krađe biciklaa i kada je izašao, nakon 15 dana policija je u raciji kod njega na Koniku našla 12 ukradenih bicikala. U pitanju su organizovane krađe, koje onespokojavaju naše bicikliste - ističe Tofčević, uz napomenu da je strah od krađe jedan od glavnih razloga zašto se naši sugrađani ne opredjeljuju za ovaj vid prevoznog sredstva.
Podsjeća da sajt ,,Moje biciklo.me” od samog početka nije funkcionisao na pravi način.
- Sajt koji je izradio Glavni grad bio je slab, loše ispromovisan, bilo je svega 200 – 300 prijava, a suština je da bude masovno prijavljivanje, da imamo kritičnu masu, odakle se mogu crpiti neophodni podaci. Tog sajta sada nema, ali i dok je funkcionisao, češće je bio neispravan nego ispravan. Potrebno ga je ažurirati, unaprijedi, bolje promovisati, kako bi što više biciklista prijavilo svoje bicikle… Taj servis Glavni grad košta veoma malo, a veoma je značajan jer odvraća ljude od krađa. Zapravo benefiti bi bili veliki, jer bi sa druge strane povećao broj onih koji bi se opredijelili za bicikl kao prevozno sredstvo, čemu svi težimo - zaključio je Tofčević, uz napomenu da je to od velikog značaja ne samo za Crnu Goru, nego i cijeli region.
