Crna Gora prema ovogodišnjem izvještaju Reportera bez granica o medijskim slobodama zauzima visoko 39. mjesto, od 180 zemalja koje su obuhvaćene ocjenjivanjem.
Prošle godine Crna Gora je imala indeks 63, što znači da su ovogodišnje ocjene mnogo bolje, za čak 24 „mjesta“. Ona se sada nalazi u narandžastom polju, što označava zemlje u kojima je stanje „zadovoljavajuće“.
Iako su brojna medijska udruženja, domaća i inostrana tokom prošle i ove godine podsjećala na veliki broj napada i pritisaka na novinare, posebno od političara i predstavnika Vlade koji ne trpe kritiku, u izvještaju Reportera bez granica Crna Gora je ove godine zauzela visoke pozicije.
U samom izvještaju se ističe da je sloboda medija i dalje ugrožena političkim uplitanjem, nekažnjenim napadima na novinare i ekonomskim pritiscima.
Teorija i praksa
Na osnovu čega je onda Crna Gora ostvarila ovakav značajan napredak - nema obrazloženja u samom izvještaju.
Podsjetimo, povodom Dana slobode medija, Institut za medije, CGO i Sindikat medija Crne Gore su naveli da je zabilježen ogroman broj napada na novinare. Sindikat medija je tokom prošle godine zabilježio 28 slučajeva i nekoliko incidenata ove godine.
"Registrovan je ogroman porast u broju verbalnih prijetnji, odnosno uznemiravanja novinara, a povećan je i broj fizičkih napada na novinare", piše u proglasu Sindikata medija Crne Gore povodom Dana slobode medija koji je obilježen juče.
Uprkos tome, autori izvještaja za Crnu Goru su dali pozitivne ocjene o situaciji u državi, jer je od zemalja regiona samo Sjeverna Makedonija rangirana bolje, na 39. mjestu. Srbija je, pak, zbog diseminacije ruskog uticaja pala na 91, čak 12 u odnosu na prošlu godinu.
U izvještaju Reportera bez granica, u dijelu koji objašnjava politički kontekst, navodi se da je Crnom Gorom tri decenije vladao DPS, čiji su pripadnici vodili snažnu kampanju protiv nezavisnih medija i novinara.
"Nakon početnog poraza DPS-a 2020. godine, pritisci vlasti i napadi na novinare su se donekle smanjili, ali nove vlasti i dalje pokušavaju da kontrolišu pojedine medije i novinare", piše u ovom dijelu izvještaja.
Zabrinutosti
Takođe se ističe da postoji zabrinutost da će strani vlasnici nekih medija uticati na uređivačku politiku kako bi služila interesima drugih vlada (srpske, na primjer) ili onim svojih lokalnih političkih favorita.
Iako izvještaj RBG navodi da su se politički pritisci donekle smanjili od smjene vlasti 2020. godine, to ne tvrde medijska udruženja i NVO koji se bave problematikom slobode govora i medija.
I Sindikat medija i Institut za medije Crne Gore i Centar za građansko obrazovanje su ocijenili da su zabilježeni politički pritisci i prijetnje od strane najviših nosilaca vlasti prema medijima koji ih kritikuju.
CGO je takođe istakao da slobodi medija ne doprinosi ni premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović, koji je, kako oni smatraju, nastavio praksu prethodnika „targetirajući medije koji negativno izvještavaju o njegovim i aktivnostima Vlade“.
Podsjetimo, odlazeći premijer Abazović je nekoliko puta targetirao medije koji se kritički odnose prema njegovoj vladi. Gradsku TV je optuživao za fašizam, prijetio im blokadom i gašenjem, a Pobjedu, Antenu M, CdM, Analitiku povezivao sa kriminalnim klanovima.
On je to učinio javno u Skupštini 19. avgusta, onog dana kada je izglasano nepovjerenje njegovoj Vladi. Tada je nabrojao nekoliko crnogorskih medija i
njihove urednike za koje je rekao da imaju fašističku notu i da im smeta što je pripadnik manjinskog naroda.
Iste te medije je nakon saslušanja u Specijalnom državnom tužilaštvu 5. septembra 2022. optužio da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.
Uprkos tome što su kontinuirane izjave premijera i pritiske i prijetnje prema medijima osudili i ombudsman, strukovna udruženja, NVO i eksperti, Crna Gora je prema ovom izvještaju zaslužila bolje mjesto, možda zbog toga što nije zabilježen nijedan fizički napad na medijske radnike.
Greška
Reporteri bez granica u dijelu koji se bavi medijskom slikom ustvrđuje da Crna Gora uprkos maloj populaciji (620.000 stanovnika), ima više od 150 registrovanih medija, uključujući tri dnevna lista, četiri TV emitera sa nacionalnim frekvencijama – uključujući Javni servis, RTCG – i jednu novinsku agenciju.
Reporterima bez granica u ovom dijelu izvještaja se očigledno potkrala greška, jer TV emitera sa nacionalnom frekvencijom u Crnoj Gori ima pet, a ne četiri.
Tako i u nastavku izvještaja, ističući problem na koji domaći i strani eksperti ukazuju već par godina, kada je o vlasničkoj strukturi riječ – sa greškom navode da su tri od četiri televizijske mreže sa nacionalnom pokrivenošću sa djelimičnim ili u potpunosti u stranom vlasništvu, uglavnom kompanija iz Srbije.
Iako je ove godine ocijenjena mnogo bolje nego prethodne, u izvještaju RBG se nižu problemi sa kojima se susrijeću mediji u Crnoj Gori.
Ističe se da RTCG nije pošteđena političkih pritisaka uprkos donošenju novog zakonskog okvira 2020.
"Uprkos promjenama posljednjih godina, zakonski okvir zadržava praznine u pogledu slobodnog pristupa javnim informacijama i zaštite povjerljivosti novinarskih izvora, što dovodi do toga da je nezavisnost medija nedovoljno zaštićena od političkih i ekonomskih uticaja", piše u izvještaju.
U segmentu koji se bavi ekonomskim kontekstom navodi se da je država, kao glavni oglašivač, posljednjih decenija najveći dio sredstava raspodijelila na „lojalne“ medije.
"Dok se RTCG i lokalni javni emiteri pretežno finansiraju iz državnog budžeta, privatni mediji su u velikoj mjeri podložni uticaju oglašivača i nestabilnosti tržišta. Nakon strašnih ekonomskih posljedica pandemije kovida-19 na medije, Vlada im je osigurala finansijsku podršku koja se pokazala nedovoljnom da osigura njihovu održivost", piše u izvještaju.
Autori ovog dokumenta su oslikavajući sociokulturni kontekst naveli da je Crna Gora društvo duboko podijeljeno po etničkoj, vjerskoj i političkoj osnovi uz autoritarnu političku kulturu naslijeđenu iz prošlosti.
"U takvom okruženju mediji se često optužuju da rade za strane interese i izdaju naroda ili crkve. Kampanje protiv profesionalnih novinara često vode političari iz vladajućih i opozicionih stranaka", piše u izvještaju.
Kada je riječ o bezbjednosti, ističe se da su svi napadi na novinare koji su se dogodili u posljednjih godinu dana razriješeni, ali da su mnogi ostali nekažnjeni, uprkos obećanjima vlade koja je došla na vlast 2020. da će preduzeti korake za njihovo rješavanje.
"Jedan od takvih slučajeva je atentat na glavnog urednika Duška Jovanovića i pokušaj ubistva istraživačke novinarke Olivere Lakić", piše u Izvještaju.
Navodi se i da je ove godine, nakon sedam godina postupka, novinar Jovo Martinović pravosnažno oslobođen neutemeljene optužbe za pripadnost kriminalnoj grupi.
Prema ovogodišnjem Svjetskom indeksu slobode medija iz 2023. Reportera bez granica, koji rade analizu stanja medija u 180 zemalja i teritorija, situacija je „veoma ozbiljna“ u 31 zemlji, ,,teška“ u 42, ,,problematična“ u 55 zemalja, dok je stanje medija ,,dobro“ ili ,,zadovoljavajuće“ u 52 zemlje.
Na posljednjem mjestu u Izvještaju RBG se nalazi Sjeverna Koreja, a ispred nje su Kina, Vijetnam, Iran, Sirija, Kuba, Bahrein...
Zemlje koje imaju najviše medijske slobode, a zauzimaju prvih deset mjesta su Norveška, Irska, Danska, Švedska, Finska, Holandija, Litvanija, Estonija, Portugal i Istočni Timor.
