Dužnička kriza: Život u Grčkoj okrenuo se naglavce otkad je nastupila dužnička kriza. Najočiglednija promjena vidi se u zdravstvu. Donedavno, Grčka je imala tipičan evropski zdravstveni sistem, gdje su poslodavci i pojedinci uplaćivali doprinose u fond iz kojeg je uz državnu pomoć finansirana univerzalna zdravstvena zaštita. Ljudi koji su ostajali bez posla dobijali su zdravstveno osiguranje i naknadu za nezaposlene godinu dana, ali bolnice su ih primale i po isteku osiguranja, ako nisu mogli da plate troškove liječenja.
Sve se promijenilo u julu 2011, kada je Grčka potpisala kreditni ugovor sa međunarodnim povjeriocima da bi izbjegla finansijski kolaps. Sada, kako je propisano ovim ugovorom, Grci moraju da plate sve troškove iz svog džepa, od časa kada im istekne osiguranje. Oko polovina od milion i dvjesta hiljada dugoročno nezaposlenih ljudi u Grčkoj nema zdravstveno osiguranje, a očekuje se da će se taj broj drastično povećati u zemlji u kojoj je stopa nezaposlenosti 25% i čija je privreda na samrti, kaže Savas Robolis, direktor Radničkog instituta Saveza grčkih radnika. Novih 17,5 milijardi dolara rezova i povećanja poreza, dogovorenih ovog mjeseca sa međunarodnim povjeriocima, samo će pogoršati situaciju, tvrdi većina ekonomista.
Onkologija najviše pogođena: Promjene primoravaju sve više ljudi da zatraže pomoć izvan redovnog zdravstvenog sistema. Elenu su kod dr Sirigosa uputili ljekari iz tajnog pokreta koji se pojavio da bi liječio neosigurane. „U Grčkoj danas nezaposlenost znači smrt“, kaže dr Sirigos, markatan čovek vojničkog držanja, koji postaje blag kad govori o mukama oboljelih od raka. Ovakav preokret je novina za Grke – pa i za cijelu Evropu. „Ulazimo u istu situaciju u kojoj su bile SAD, gde uz otkaz gubite i zdravstveno osiguranje“, kaže dr Sirigos. Promjena je posebno vidljiva u onkologiji, gdje je liječenje dugotrajno i skupo. Kada se rak otkrije kod neosiguranih, „sistem ih jednostavno ignoriše“, kaže dr Sirigos. „Nije im dostupna hemoterapija, hirurgija, pa čak ni jednostavni lekovi.“
Zdravstvo u cjelini postaje sve nefunkcionalnije, a možda će se stvari još pogoršati ukoliko vlada smanji ulaganja u zdravstvo za još dvije milijarde dolara, što je predložila kao dio novog plana štednje. Državni trezor je prazan, a materijala poput stentova i špriceva ima toliko malo da su neki pacijenti prinuđeni da ih sami nabavljaju. Bolnice i apoteke sada traže gotovinu za ljekove, što oboljele od raka može da košta više desetina hiljada dolara koje većina njih nema. Uzeli Uzeli stvar u svoje ruke: Zdravstveni sistem propada, pa su dr Sirigos i nekoliko njegovih kolega riješili da uzmu stvari u svoje ruke.
Početkom godine osnovali su tajnu mrežu za pomoć neosiguranim ljudima oboljelim od raka i drugim bolesnicima, a ona funkcioniše izvan zvaničnog sistema koristeći samo ljekove koje doniraju apoteke, neke farmaceutske kompanije i porodice preminulih od raka. U Grčkoj, ljekari za koje se otkrije da su pomagali neosiguranom pacijentu koristeći bolničke ljekove moraju da nadoknade trošak iz svog džepa.U improvizovanom medicinskom centru blizu napuštene američke vojne baze van Atine, dr Jorgos Vičas rukom pokazuje kese pune doniranih lijekova koje leže po podu ispred njegove kancelarije. „Mi smo robinhudovska mreža“, kaže dr Vičas, kardiolog koji je osnovao ovaj tajni pokret u januaru, „Ali ovaj poduhvat ima rok trajanja. U nekom trenutku ljudi više neće moći da doniraju ljekove zbog krize. Zato vršimo pritisak na državu da ponovo preuzme odgovornost.“
U magacinu, plava komoda je bila puna lekova za rak. Ali nije ih bilo dovoljno za sve pacijente koji su mu u sve većem broju kucali na vrata. Mnogi ljekovi se prosleđuju dr Sirigosu, koji je prije tri mjeseca napravio ambulantu u bolnici, van radnog vremena, za lječenje oboljelih od raka bez osiguranja, koje mu šalju dr Vičas i drugi lekari iz mreže. Osoblje dr Sirigosa volontira posle redovne smjene, a broj pacijenata je od nekadašnjih 5 porastao na 35. „Ponekad se vratim kući umorna, iscrpljena, muti mi se pred očima“, kaže Korina Liberopulu, patolog na dežurstvu sa još petoro lekara i sestara. „Ali dokle god ima materijala, ova praksa će se nastaviti.“
U medicinskom centru, dr Vičas kaže da nikad nije pomišljao da će biti preplavljen ljudima kojima je potrebna pomoć. Dok je govorio, pojavila se Elena, sa maramom na glavi i u širokoj ljubičastoj bluzi. Došla je po lekove za ublažavanje posledica hemoterapije koju je nedavno primila od doktora Sirigosa. Elena priča kako je ostala bez osiguranja. Radila je kao učiteljica, ali je morala da napusti posao da bi mogla da se brine o roditeljima oboljelima od raka, i o bolesnom ujaku. Dok su oni umrli, u Grčkoj je nastupila finansijska kriza, i sa 58 godina ona nikako nije mogla da nađe posao. Kaže da se uspaničila kad je otkrila da ima isti tip raka dojke koji je ubio njenu majku: lečenje bi koštalo bar 40.000 dolara, kako su joj rekli, a porodična ušteđevina je bila potrošena. Pokušala je da proda mali plac, ali niko nije htio da ga kupi.
Rak se proširio, i nije mogla nigde da se liječi do pre nekoliko meseci, kada je potražila kliniku doktora Vičasa. „Da nisam došla ovde, ne bih se liječila. Danas u Grčkoj čovek mora da potpiše ugovor sa samim sobom da se neće teško razboljeti“. Kaže da je bila užasnuta što je grčka država, kao deo paketa pomoći, odustala od tog ključnog vida društvene zaštite. Ali činjenica da su se lekari i obični Grci organizovali da pomognu tamo gdje je država podbacila dala joj je nadu u najmračnijem času. „Eto, postoji neko koga je briga“, kaže Elena.
Za dr Vičasa, najvažnija terapija nisu ljekovi, već optimizam koji njegova robinhudovska grupa daje onima koji su već bili odustali. „Kriza nas je zbližila. Ovo je pokret otpora“, kaže on prelazeći pogledom preko volontera i pacijenata, „ovi ljudi koji pomažu jedni drugima.“
(Njujork Tajms)
Preuzeto sa pescanik.net
