On je agenciji MINA rekao da dio odredaba Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine, koje se tiču slobode vjeroispovijesti, nijesu loše, ali većina jeste.
„Već godinama ukazujemo na činjenicu da je Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica od 1977. godine prevaziđen i anahrnon u mnogim odredbama“, kazao je Džomić.
Prema njegovim riječima, pitanje donošenja novog zakona, usaglašenog sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i drugim međunarodno-pravnim dokumentima koji se tiču slobode vjeroispovijesti i konstruktivne uloge crkava i vjerskih zajednica u demokratskom društvu, godinama je gurano pod tepih radi stvaranja i raspirivanja vjerskih podjela.
U tom periodu su, navodi Džomić, donijeti evropski zakoni o lovu i ribolovu, o pticama i ribama, što je za pohvalu, ali nije donijet zakon o vjeri i vjernicima, crkvama i vjerskim zajednicama.
„Dakle, postoji realna potreba za donošenjem novog zakona o slobodi vjeroispovijesti i crkvama i vjerskim zajednicama“, ocijenio je on.
Džomić je naveo da bi nosilac tog projekta trebalo da bude crnogorska Vlada.
On smatra da, ukoliko postoji dobra volja za pravednim donošenjem održivog i primjenljivog zakona, onda i Vlada mora da učini određene važne korake upravo zbog toga što je riječ o osjetljivom pitanju.
„Novi zakon ne smije da donese veće probleme od ovih koji su sada, iz ideoloških i političkih razloga, stvoreni u Crnoj Gori“, pojasnio je Džomić.
Kako je kazao, gest dobre volje Vlade bi se ogledao u odustajanju od prakse da nacrt zakona pravi radna grupa u kojoj su isključivo predstavnici izvršne vlasti ili njoj bliski ljudi.
Džomić je rekao da u radnu grupu moraju biti uključeni predstavnici tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica, ali i ljudi iz pravne struke koji se isključivo, a ne usput i površno, bave izučavanjem crkveno-državnih odnosa i koji imaju objavljene radove i knjige iz te oblasti.
„Još mi nije poznato ime nijednog funkcionera ili državnog činovnika koji se ozbiljno bavi pozitivno-pravnim crkveno-državnim odnosima. Zakon se ne može donijeti na brzinu“, ocijenio je on.
Džomić je podsjetio da se za usvajanje takvih zakona u pojedinim evropskim parlamentima traži dvotrećinska većina, što dovoljno pokazuje koliko je to osjetljiva materija. „U Crnoj Gori to nije slučaj, ali je nužna saglasnost i ozbiljnost“.
U radnoj grupi za izradu zakona, smatra on, obavezno se mora naći mjesta i za predstavnike ministarstava pravde, ljudskih i manjinskih prava, prosvjete, uređenja prostora, kulture i informisanja.
„Upravo zbog činjenice da vjerski život nije samo u crkvama i crkvenim portama, nego i šire. Takođe, treba angažovati i referente povremene spoljne konsultante. Rok za izradu može biti šest mjeseci, ali uz maksimalno angažovanje i posvećenost isključivo tom pitanju“, pojasnio je Džomić.
Prema njegovim riječima, pitanje odnosa države i vjerskih zajednica u Crnoj Gori tretira se u 23. pregovaračkom poglavlju, koje neće moći da bude zatvoreno bez adekvatne regulative u oblasti odnosa države sa crkvama i vjerskim zajednicama.
„Problem za pregovore sa Evropskom unijom, ali i u unutrašnjim odnosima, kako među građanima tako i među crkvama i vjerskim zajednicama, još je veći nakon tri potpisana ugovora kojima je u značajnoj mjeri narušena ravnopravnost crkava i vjerskih zajednica“, rekao je Džomić.
On je naveo da je paradoksalno, ali tačno, da bi Vlada lakše okončala pregovore u poglavlju 23. da nije potpisivala ugovore, nego da je pregovore čekala sa postojećim zakonom.
„Koji, iako dobrano anahron, ipak nije narušavao ravnopravnost crkava i vjerskih zajednica u pravnom sistemu“, smatra Džomić.
Kako je kazao, pojedinačni ugovor sa svakom vjerskom zajednicom mogao je biti pravi način za rješavanje ovog pitanja da su istovjetni ugovori potpisani sa svim relevantnim crkvama i vjerskim zajednicama, koje imaju respektabilan broj vjernika, sveštenika i vjerskih objekata.
Sada je, ocjenjuje Džomić, o tome kasno govoriti, jer bi se, sudeći po primijenjenoj praksi, moglo očekivati da budući ugovori budu različiti.
„Postoji jedan pravni način da se te razlike u ovom trenutku uklone. Razlike se mogu i moraju ukloniti potpisivanjem dodatnih protokola sa Katoličkom crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom“, rekao je on.
U njima bi se, kako je objasnio, garantovala prava Katoličkoj crkvi koja su dobile Islamska i Jevrejska zajednica, a njima ona prava koja je dobila Katolička crkva.
Džomić je dodao da je neophodan i ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
On je kazao i da se važnom pitanju odnosa države i pravoslavne crkve ne posvećuje dovoljno pažnje, posebno nakon decenijskog ateizma i prisilne ateizacije društva.
„Za pohvalu je, nema sumnje, premijerova spremnost na dijalog sa crkvama i vjerskim zajednicama, kao i odlučnost da se iz Crne Gore zauvijek odstrani rigidni i u Evropi odbačeni sistem striktne odvojenosti države i crkava i vjerskih zajednica. To nije ni lak, a ni jednostavan proces“, smatra Džomić.
Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori postoji samo jedna kanonska Pravoslavna crkva.
„Dijalog i pregovori o nekakvom fuzionisanju kanonske Crkve i novoformirane organizcije koja nema nikakve veze sa Pravoslavnom crkvom nije moguć, s obzirom da je riječ o osobam koje su raščinjene i izopštene iz Crkve“, rekao je Džomić.
Ako se od Crkve, kako je naveo, traži da ispoštuje državu i njen pravni poredak, onda je sasvim prirodno da i država ispoštuje Pravoslavnu crkvu i njene poredak i ustrojstvo.
„Na isti način kao što je ispoštovala Katoličku crkvu, Islamsku i vjersku zajednicu. Crkva je opredijeljena za dijalog sa Vladom i njegovanje skladnih međuvjerskih odnosa radi opšteg napretka“, zaključio je Džomić.
foto: trojka.rs
