-Tačno je, najbolje bi bilo kada bi u CG imali državno odgovorne i dosljedne parlamentarne partije koje se deklarišu za budućnost Crne Gore u EU, jer bi tada lako obezbijedili ne dvotrećinski, nego 100% konsenzus za sve što je uslov za evropsku integraciju.
Kao što znamo, nije tako. Sve te partije van koalicije na vlasti – ovakve prilike u kojima je potrebno da pokažu svoju privrženost Crnoj Gori, koriste da namiruju svoje račune sa nezavisnom Crnom Gorom i referendumskom većinom. To nije ni odgovorno, ni politički ozbiljno, ni patriotski, ali je tako. To je politička realnost, u kojoj DPS pokušava da nađe rješenje. Da ne devalvira tekovine 21.maja 2006. godine. Takođe, da ne doprinese usporavanju Crne Gore na Evropskom putu. Svjestan da puna integracija u NATO i EU najpouzdanije čuva tu tekovinu – nezavisnu, demokratsku i prosperitetnu Crnu Goru.
Tako, u DPS-u čitamo inicijativu koju je juče premijer uputio liderima drugih političkih partija.
Dakle, nije monopl DPS ni vladajuće koalicije da uređujemo sva važna politička pitanja. Spremni smo za razgovor koji ne dovodi u pitanje temeljne vrijednosti naše mlade države – nezavisnost – državni i nacionalni identitet, ustavni poredak, evropsku i evroatlansku orijentaciju. To je neprikosnoveno. Ideja premijera je da se sa onima koji to žele razgovara o rješenjima, koja su sadržana ne u Ustavu, nego u zakonima i drugim aktima.
To su pitanja oko kojih se treba dogovariti u vjeri, da ćemo svi svakoga dana sve više shvatati da nam je Crna Gora zajednički i jedini dom kojega moramo uređivati po mjeri zajedničke odgovornosti. I koji želimo da uredimo tako da mu što prije obezbijedimo ulaznicu za punopravan pristup porodici razvijenih evropskih država i naroda – kaže se u reagovanju DPS-a.
Podsjetimo, premijer Igor Lukšić predložio je opozicionim liderima uvođenje trobojke kao predsjedničke zastave i intoniranje prve dvije strofe crnogorske himne u svečanim prilikama. Trobojka bi trebalo da bude opšivena žutim porubom i zakićena grbom. Prijedlog Sporazuma uključuje i usvajanje Zakona o upotrebi službenog jezika i jezika u službenoj upotrebi kojim bi se definisalo u kojima se situacijama upotrebljava službeni jezik, a u kojima jezik u službenoj upotrebi.
