“Članom 16 st.3 Zakona o unutrašnjim poslovima je definisano da u slučaju prestanka mandata direktora policije prije isteka vremena na koje je postavljen ili u slučaju spriječenosti direktora Policije da, iz bilo kojih razloga stalno ili na duže vrijeme vrši svoju dužnost, Vlada će na predlog ministra, za vršioca dužnosti odrediti jednog od rukovodilaca unutrašnje organizacione jedinice Policije, koji ispunjava uslove za direktora Policije propisane ovim zakonom, a najduže do šest mjeseci”, kaže on.
Prema tome, kako dodaje, dužnost i obaveza ministra unutrašnjih poslova jeste da predloži vršioca dužnosti direktora policije, dok je Vlada Crne Gore jedina ovlašćena da odredi vršioca dužnosti direktora policije.
“Ne odlučuje ministar nego Vlada. Pravno je dozvoljena situacija da Vlada ne prihvati predlog ministra unutrašnjih poslova. U tom slučaju, ministar unutrašnjih poslova je dužan da Vladi predloži drugo lice za kandidata za vršioca dužnosti direktora Uprave policije”, kaže Dragović.
Dodaje da je ministar Danilo Šaranović je očigledno odlučio da zloupotrebom ovlašćenja ne iskoristi svoje diskreciono pravo i ne predloži novog kandidata za v.d. direktora policije pokušavajući na taj način da izazove institucionalni haos, odnosno da se ne izabere rukovodilac ovog jako značajnog državnog organa.
“Diskreciono pravo Ministra nije apsolutnog karaktera, već je ograničeno u cilju ostvarenja najboljeg interesa Uprave policije, a posredno, u cilju zaštite bezbjednosti građana Crne Gore i borbe protiv svih oblika kriminala. Ističem da je u predmetu Malone protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda od 2. avgusta 1984. godine, br. 8691/79) Evropski sud za ljudska prava zauzeo jasan stav da bi bilo protivno vladavini prava kada bi se diskreciona ovlašćenja dodijeljena nekom izvršiocu izražavala u obliku neobuzdane moći”, kaže Dragović.
Zakon, kaže on, mora ukazati na djelokrug bilo kojeg takvog diskrecionog ovlašćenja prenijetog na nadležne organe i na način njegovog vršenja sa dovoljnom jasnoćom, uzimajući u obzir zakoniti cilj mjere u pitanju, kako bi se svakom pružila odgovarajuća zaštita od samovolje bilo kojeg pojedinca koji postupa u ime i za račundržavnih organa.
“Iz stavova Evropskog suda za ljudska prava proizilazi da zаkon morа dovoljno jаsno dа ukаže nа obim diskrecionih ovlašćenja nаdležnih organa vlаsti i nа nаčin nа koji se tа prаvа ostvаruju. Po shvatanju Suda, zakon mora ukazati na obim diskrecionog prava povjerenog ovlašćenim organima i da na dovoljno precizno formulisan način uredi korišćenje tog diskrecionog prava, radi pružanja odgovarajuće zaštite od arbitrarnog odlučivanja.
Nažalost, pozitivnopravne odredbe Zakona o unutrašnjim poslovima ne predviđaju, u stepenu koji je u dаtim okolnostimа rаzumаn, način saniranja posljedica koje bi mogle biti prouzrokovane zloupotrebom diskrecionih ovlašćenja ministra unutrašnjih poslova odbijajući da predloži vršioca dužnosti direktora Uprave policije”, ističe Dragović.
Nasuprot navedenom, kako pojašnjava, prava zajamčena Ustavom i međunarodnim pravnim aktima bi bila iluzorna i teorijska, a ne stvarna i efikasna, kad ne bi postojala mogućnost deblokade nastale zloupotrebom diskrecionih prava bilo kojeg pojedinca, pa makar on bio i ministar unutrašnjih poslova, a u cilju zaštite javnog interesa i vladavine prava.
“Upravo s tog razloga je Vlada Crne Gore donijela zaključak kojim je ovlašćen premijer Milojko Spajić da predloži Vladi kandidata za vršioca dužnosti direktora Uprave policije, jer resorni ministar nije htio da izvršava svoju zakonsku obavezu pokušavajući da, za ko zna čiji interes, blokira postupak izbora vršioca dužnosti direktora ove institucije.
Kako je, u konkretnom, Ministar odbio da predloži novog kandidata za v.d. direktora Uprave policije, a kako je u tom trenutku glavni organ zadužen za sigurnost građana prijetio da ostane bez rukovodioca, to je sasvim opravdana i po Ustavu nužna reakcija Vlade da ovlasti drugo lice - premijera (prvog ministra koji koordinira rad Vlade) da predloži drugog kandidata i time osigura kontinuitet funkcionisanja Uprave policije.
Zaključno, pretežniji je javni interes i garantovanje ustavnih prava, kao i osnovnih prava i sloboda, od zloupotrebe diskrecionih prava ministra. U konačnom, podsjetio bih ministra da je, za razliku od Vlade koja je kolegijalni organ, on inokosni organ koji svjesnom zloupotrebom ovlašćenja možda i jeste ušao u zonu krivične odgovornosti”, zaključio je Dragović.
Komentari (8)
Pozivanje na odluku Evropskog suda za ljudska prava o neapsolutnom diskecionom pravu, a istovremeno pozivajuci se na Ustav CG i medjunarodne akte za preuzimanje apsolutnog prava odlucivanja o istoj stvari je kontraditkorno. Naravno da ministrovo diskrecino pravo nije apsolutno, ali ovo nije nacin da se to kontrolise. Prvo ministar svojim postupkom nije izazvao institucionalni haos, to sta je mogo da izazove je pretpostavka, ali dok se ne desi ne moze se na to pozivati. Ako bi se to desilo ne preuzima premijer zakljuckom Vlade ovlacenje postojeceg ministra, nego prvo mora da smijeni ministra, pa tek onda da preuzme njegova ovlascenja. Ovo desavnje je samo pokazatelj da je vladajuca vecina u haosu i da niko ne zeli postovati zakone i procedure, ako im to ne odgovara. I Demokrte i PES isti,populisti, nijesu ni u vlasti ni u politici zbog javnog interesa, nego iskljucivo zbog licne koristi. Izbori su jedino resenje.
Bjelopavlicki Blavor ...
jeli ovo onaj sramotnik sto dijeli poslanike po nacionalnosti crkveni mis
Tačno, nevjernik koji uz podršku SPC i po preporuci, a član BIA postavljen kao spavač i poslanik PES. Samo je trenutak kada će se aktivirati i Spajiću udari klinac...
u ćošak.
Ako je Šaranović zloupotrebom ovlašćenja blokirao sinoć izbor vd direktora koji nije njegov izbor, sta ceka Vlada sa niegovom smienom?
ODLICAN TEKST...Odlicno obrazlozenje....Znaci Dragovicu...- imas znanja, ( ako ti ovo neko drugi ne napisa), al ga selektivno i pristrasno primenjujes....Zloupotreba znanja, je mnogo gora i opasnija od neznanja....ne mislim naravno na konkretan slucaj!
Zašto se ne smjeniti ministar Šaranović, nije on svemogući već član vlade koja donosi odluke glasanjem
