Veliki uvoznici pokušavaju nabaviti pšenicu s visokim udjelom proteina koja se, osim za hljeb, koristi i za proizvodnju tjestenine i drugih prehrambenih namirnica, ali je do nje teško doći budući da su rodu u vodećim proizvođačima naškodili nepovoljni vremenski uslovi.
Trgovci pokušavaju pronaći alternativne dobavljače, a cijene lete u nebo. Najnoviji problem vuče korijene iz Australije koja je u ovoj sezoni trebala proizvesti rekordnih 34,4 miliona tona pšenice, ali joj je računicu pokvarila kiša pred samu žetvu, smanjivši udio proteina.
Što se krije u vreći?
“Globalno tržište pšenice dramatično se promijenilo proteklih nekoliko sedmica”, tvrdi trgovac koji je isporučuje na Bliski istok i u sjevernu Afriku, regije uveliko zavisne o pšenici iz Rusije, SAD-a i Australije, vodećih svjetskih izvoznika. “Rezervisali ste pšenicu najboljeg kvaliteta, ali nije sigurno da ćete je i dobiti”, naglašava.
Neujednačen kvalitet pšenice na kraju sezone žetve ogleda se i u podatku da je tona australijske pšenice nižeg kvaliteta (ASW) prije samo nekoliko mjeseci bila samo osam do 10 dolara jeftinija od one višeg kvaliteta (APW). Sada je jeftinija čak 47 dolara – ove se sedmice prodavala po cijeni od 318 dolara po toni dok su kupci za kvalitetniju pšenicu morali plaćati 365 dolara po toni.
Uzbuna
Napetosti se na tržištima pšenice osjećaju širom svijeta. Na Čikaškoj berzi cijena pšenice porasla je krajem oktobra na najviši nivo u devet godina dok je u ruskim i australijskim lukama dosegnula rekordan nivo. Rusija je vodeći izvoznik pšenice u svijetu, a Australija zauzima četvrto mjesto na ljestvici.
Upravo su cijene žitarica, mlijeka i mliječnih proizvoda, bile glavni pokretač rasta cijena hrane na svjetskim tržištima u novembru, na najviši nivo u više od 10 godina, izvijestila je agencija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu FAO. Vrtoglavo visoke cijene izazvale su uzbunu među kupcima koji se još nijesu u potpunosti oporavili od ekonomskih posljedica pandemije kovida-19, a muke im zadaju i visoke vozarine.
Neuspjela strategija
Mnoge mlinarske kompanije sada imaju neuobičajeno niske zalihe brašna budući da su odgodile nabavku, čekajući žetvu u Australiji u nadi da će biti obilna, a pšenica kvalitetna.
Računica im se izjalovila, a zbog nepovoljnih vremenskih prilika neuobičajeno je slaba i ponuda pšenice visokog kvaliteta u ključnim izvoznicima Rusiji, SAD-u i Kanadi. “Kao i obično, Rusija ove sezone prodaje pšenicu s prosječnim udjelom proteina od 12 do 12,5 posto”, tvrdi Andrej Sizov, čelnik savjetodavne firme Sovecon.
Neuobičajeno je, pak, što bi Rusija ove godine trebala proizvesti manje pšenice nego u 2020., a izvoz je u sezoni koja je počela u ljeto pao četiri posto.
Slaba utjeha
U Njemačkoj, ključnom evropskom proizvođaču pšenice, trgovci tvrde da su se veliki uvoznici, uključujući Saudijsku Arabiju i Iran, nadali kupiti veliku količinu pšenice s visokim udjelom proteina od Australije. “Ta je nabava sada pod znakom pitanja i uvoznici možda neće imati izbora, moraće pšenicu nabavljati iz drugih izvora”, rekao je jedan trgovac.
Kanada je zbog suše zabilježila najslabiju žetvu u 14 godina, ali visoke temperature i suša značili su i visoki udio proteina u pšenici. Cijene su ipak odvratile kupce i izvoznici u Sjevernoj Americi gotovo i nemaju narudžbi za isporuku pšenice u januaru i idućim mjesecima, navodi kanadski izvoznik, koji je želio ostati anoniman jer nije ovlašten istupati u javnosti.
Čini se da ni budućnost ne donosi utjehu, uprkos prognozama američkog ministarstva poljoprivrede da bi nova sezona trebala donijeti veću površinu zasijanu pšenicom u SAD-u.
Ključno je pitanje hoće li američka pšenica zadovoljiti kriterijum visokog udjela proteina. “Američke zalihe tvrde pšenice vjerovatno će se dodatno smanjiti iduće godine, ako se suditi po sjetvi i profilu potražnje”, procjenjuje Dan Basse, predsjednik savjetodavne firme AgResource Co sa sjedištem u Čikagu.
