Svaki pokušaj promjene zvaničnog službenog jezika u Crnoj Gori predstavljao bi udar na ustavne temelje države i urušavanje građanskog koncepta zemlje – istakao je u razgovoru za Pobjedu nekadašnji predsjednik Ustavnog suda Crne Gore dr Dragoljub Drašković.
On pojašnjava da to proističe iz činjenice da crnogorski jezik, utvrđen Ustavom kao službeni, predstavlja jednu od najviših vrijednosti ustavnog poretka i bitni konstitutivni elemenat državnog uređenja države Crne Gore.
"Odredba Ustava Crne Gore kojom je utvrđeno da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski jezik ne predstavlja samo utvrđenje o tome koji jezik u Crnoj Gori ima takvo svojstvo već ima mnogo šire i kompleksnije značenje i karakter, budući da čini sastavni dio idejnog koncepta Ustava i Ustavom utvrđenog državnog uređenja Crne Gore", precizirao je Drašković.
Napominje da je ustavna odredba o jeziku i pismu sistematizovana u osnovnim odredbama Ustava koje na opšti način utvrđuju ustavni temelj države, odnosno, načela i principe na kojima je Ustav i ustavni sistem Crne Gore zasnovan.
"Osnovne odredbe sadrže konstitutivne odrednice karaktera države i na najkraći, ali najprecizniji način izražavaju suštinu i osnovna ustavnonormativna određenja Crne Gore i njenog ustavnog poretka. Svoj izvor i vrednosni oslonac imaju u Preambuli Ustava. Čine ustavnu osnovu na kojoj je dalje građen ustavni sistem i organizacija države, odnosno, utvrđena konkretna ustavno-pravna rješenja o organizaciji vlasti i ljudskim pravima i slobodama", ukazuje Drašković.
Navodi da iz toga jasno i nedvosmisleno proističe da jezik i pismo pripadaju, dakle, grupi ustavnih principa, atributa i konstitutivnih svojstava države Crne Gore na kojima se temelji njeno državno uređenje.
"Pored jezika i pisma, ustavna odrednica iste vrijednosti i značaja za koncept državnog uređenja Crne Gore strukturirana u okviru osnovnih odredbi Ustava, prije svega je odredba koja utvrđuje definiciju, organizaciju, osnovna obilježja i ustavnopravni oblik države. Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine, sa karakterom građanske i demokratske države", ističe Drašković.
Kakvo je ustavno utvrđenje službenog jezika u Crnoj Gori ?
Drašković: Ustav utvrđuje da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski jezik. Crna Gora je, kao i ostale države iz sastava bivše Jugoslavije, nakon proglašenja državne nezavisnosti službeni jezik nazvala po imenu države. Države Crne Gore, kao nezavisne i suverene građanske države. Službeni jezik nije nazvan po imenu nekog od naroda, nacija ili etničkih zajednica koji u državi žive. Ime države u nazivu jezika daje snagu, autentičnost i identitet. To nije jezik bilo kog naroda, već kao službeni jezik predstavlja jezik svih građana Crne Gore. Svoju primjenu nalazi i u radu i funkcionisanju najvećih državnih organa i državne administracije.
Koji su to još razlozi bili opredjeljujući za utvrđivanje crnogorskog jezika kao službenog u Crnoj Gori?
Drašković: Crnogorski jezik kao službeni odgovara građanskom karakteru Ustava i države Crne Gore. Ustavno utvrđenje da je Crna Gora građanska država jedna je od osnovnih ustavnih vrijednosti. Građanin je nosilac suverenosti, vlasti i odlučivanja u državi, nezavisno od nacionalnosti, vjere i drugih svojstava. Crna Gora nije nacionalna država koju sačinjavaju funkcionalno samostalni entiteti formirani na nacionalnoj osnovi, kakav je zahtjev istican prilikom izrade i usvajanja važećeg Ustava, nasuprot Ustavom prihvaćenom konceptu građanske države. Utvrđivanje bilo kog drugog jezika kao službenog značilo bi da Crna Gora nije država koja se, kao suverena i nezavisna, prepoznaje i po svom jeziku, kao i po državnim simbolima. Jezik je jedno od osnovnih identitetskih obilježja svake države, u nekim društvima i preovlađujuće, ispred, npr., religije i državne tradicije.
Crnogorski jezik sa svojstvom službenog jezika u Crnoj Gori kao konstitutivni element ustavnog bića države, kao ni ostali stubovi državnosti o kojima sam govorio, sam za sebe ne iskazuje, naravno, u potpunosti Ustavom utvrđeni karakter države Crne Gore i njenog državnog uređenja. Ali tu vrijednost izražavaju svi temeljni ustavni principi kao cjelina, zajedno sa sadržinom, značenjem i obuhvatom ostalih ustavnih normi formiranih na njihovoj osnovi.
Kako komentarišete činjenicu da se veći broj građana izjašnjava da govori srpskim jezikom?
Drašković: Iz razloga koji su opredijelili ustavotvorca da kao službeni jezik u Crnoj Gori utvrdi crnogorski jezik, o kojima sam prethodno govorio, jasno proizilazi da to što se veći broj građana izjašnjava da govori drugim jezikom nije u direktnoj vezi sa ustavnom normom po kojoj je crnogorski jezik službeni jezik u Crnoj Gori niti može na bilo koji način uticati na nju. Jednako bez dejstva na ustavno utvrđenje crnogorskog jezika kao službenog je i to kojim jezikom neko govori u porodici, užem ili širem okruženju i kako naziva jezik kojim govori. Tim prije što se, ako se, npr., posebno ima u vidu srpski jezik, radi o veoma malim, beznačajnim razlikama između dva jezika, koji su gotovo identični, osim u izgovoru i nazivu jezika.
Srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik, kao jezici manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica koji žive u Crnoj Gori imaju u Ustavu jasno utvrđeni status jezika u službenoj upotrebi. Svoju primjenu nalaze u javnoj i službenoj upotrebi u postupcima pred državnim organima, školovanju na svom jeziku, informisanju i sl. u sredinama sa značajnim učešćem nacionalnih manjina u stanovništvu.
Treba reći i to da Ustav, kao i prethodni crnogorski ustavi, garantuje ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma, kao dva tradicionalna pisma u Crnoj Gori.
Na temelju rezultata popisa i podataka da se većinski govori sprskim jezikom, pravdaju se zahtjevi o promjeni Ustava po pitanju službenog jezika u Crnoj Gori?
Drašković: Odmah treba istaći da su odredbe Ustava o obliku vladavine, nezavisnosti i suverenitetu države, državnoj teritoriji, državnim simbolima, crnogorskom državljanstvu, odnosu sa drugim državama i međunarodnim organizacijama, biračkom pravu, pa i odredbe o jeziku i pismu na kojima se zasniva ustavno uređenje Crne Gore zbog svog značaja Ustavom dodatno zaštićene i propisan je složeniji ustavno-pravni postupak za njihovu promjenu. Jednostavna promjena odredbi o državnosti mogla bi da vodi bitnoj izmjeni suštine države Crne Gore, onakve kakva je ona utemeljena u Ustavu, gubljenju identiteta i ugrožavanju njenog opstanka kao nezavisne, suverene i građanske države. Zato je ustavotvorac utvrdio maksimalnu zaštitu fundamentalnih ustavnih principa kojima se određuje karakter i biće države Crne Gore od laganih i brzih promjena. Za njihovu promjenu zahtijeva se dodatni legitimitet zasnovan na neposredno izraženoj volji građana.
U čemu se ogleda taj složeniji postupak promjene odredbi Ustava o jeziku i pismu?
Drašković: Promjena odredbi devet članova Ustava, među kojima je su i odredbe o jeziku i pismu, nakon usvajanja od strane dvotrećinske većine svih poslanika u Skupštini, konačna je tek ako se na državnom referendumu za nju izjasne najmanje tri petine svih birača. Zahtjevniji postupak promjene potvrđuje da su odredbe koje utvrđuju karakter države Crne Gore i njenog ustavnog uređenja posebno ,,čvrste“ i kao takve dodatno čine Ustav Crne Gore ,,krutim“ i teško promjenjivim Ustavom.
Pokušaj promjene osnovnih ustavnih vrijednosti, pa i službenog jezika u Crnoj Gori, mimo Ustavom utvrđenog postupka, predstavljao bi najgrublje kršenje ustavnog načela ustavnosti i zakonitosti, a time i samog Ustava
Ustavni temelji Crne Gore
Koji su to još ustavni principi na kojima je, osim jezika i pisma, ustavni sistem Crne Gore utemeljen?
Drašković: To su suverenost koja pripada građaninu koji ima crnogorsko državljanstvo, državna teritorija koja je jedinstvena i neotuđiva, državni simboli koji izražavaju identitet države, glavni grad i prijestonica, ljudska prava i slobode koje garantuje i štiti država, zabrana izazivanja ili podsticanja mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu, zabrana svake neposredne ili posredne diskriminacije po bilo kom osnovu, pravni poredak, garancija slobode svega što Ustavom i zakonom nije zabranjeno, princip podjele vlasti, crnogorsko državljanstvo koje je, takođe, elemenat državnog suvereniteta, odvojenost vjerskih zajednica od države, odnos sa drugim državama i međunarodnim organizacijama, zaključno sa odredbom kojom se utvrđuju obim i granice zakonodavstva.
