Za razliku od Njemačke koja od Drugog svjetskog rata sistematski uklanja svaki simbol nacizma Adolfa Hitlera, Italijani s puno manje žara brišu tragove diktatora koji je vladao 21 godinu.
Spomenici Mussolinijevu zapovjedništvu još su prisutni ponegdje u Rimu, grbovi njegove fašističke stranke i dalje krase poklopce šahtova.
“Njemačka ima prošlost koja nikada ne prolazi. Oni nikada ne zaboravljaju holokaust ili Hitlera”, kaže britanski istoričar Paul Corner koji je u septembru objavio knjigu “Mussolini in Myth and Memory” (Mussolini u mitu i sjećanju) o italijanskoj trajnoj nostalgiji za fašizmom.
“Za Italiju prošlost jednostavno nije problem. Niko ne traži da ti spomenici fašizma budu uklonjeni. Oni se jednostavno uklapaju”, rekao je.
U Italiji se ove sedmice obilježava 100 godina od Mussolinijeva marša na Rim gdje je prigrabio vlast i kralj mu je, da izbjegne krvoproliće, odlučio dati mu mandat za sastavljanje vlade.
Godišnjica se poklapa s formiranjem nove najdesnije vlade Italije od Drugog svjetskog rata koju vodi Giorgia Meloni, čelnica Braća Italije, stranke izrasle iz postfašističkih korijena.
Meloni je u mladosti hvalila Mussolinija od kojeg se sada distancirala pa je tako u utorak u obraćanju parlamentu rekla da “nikada nije simpatizirala fašizam” te je osudila rasističke, antisemitske zakone iz 1938, kazavši da su trenutak kada je Italija najniže pala u svojoj istoriji.
Rim je grad koji prašta
Za razliku od uništene njemačke prijestonice Berlina, Rim i njegova fašistička ornamentika relativno su netaknute nakon Drugog svjetskog rata.
Kada su Saveznici preuzeli grad 1944, uklanjane su fotografije i simboli u čast “Il Ducea”, ali velik dio ostao je netaknut.
I danas pred Olimpijskim stadionom u Rimu stoji obelisk s ispisanim imenom Mussolini, a nije uklonjen ni niski reljef Mussolinija u modernističkoj četvrti Eur koju su fašisti sagradili kako bi proslavili 20. godišnjicu pohoda na Rim.
Desetine hiljada Rimljana bili su zaposlenici javnih službi u doba fašizma no nijesu uopšte ili su pružali tek manji otpor, a poslije rata nijesu osjećali potrebu izbrisati tu prošlost.
“Rim je grad koji prašta”, kaže Aldo Cazzullo, autor knjige “Mussolini, il capobanda”, (Mussolini, vođa bande), objavljene u avgustu.
Knjiga rasvjetljava zločine fašizma koji su, prema Cazzullu, bili ‘umiveni’, umanjivani ili jednostavno zaboravljani tokom decenija.
“Mi Italijani imamo lažnu, iskrivljenu sliku o Mussoliniju. Odriješili smo sami sebe svake krivice za fašizam. Oprostili smo sami sebi fiktivnu priču o prošlosti”, rekao je.
Britanski istoričar Corner procjenjuje da je 500.000 Italijana umrlo zbog katastrofalne Mussolinijeve odluke da sklopi pakt s Hitlerom, a među žrtvama je oko 7.700 italijanskih Jevreja otpremljenih u nacističke logore smrti.
“Nakon rata, Italija se predstavila kao nedužna žrtva fašizma, ali diktatura ne može preživjeti bez saglasja i saučesništva naroda”, kaže Corner.
Oko Rima postoje manji spomenici žrtvama fašizma, ali nijedan žrtvama katastrofalne italijanske kampanje da se izgradi kao novo carstvo, u kojoj su na primjer ubijene stotine hiljada Etiopljana.
Imena ulica još veličaju takve kolonijalne operacije, poput Via Amba Aradam, prema bitki iz 1936, kada su fašističke snage upotrijebile bojni otrov protiv etiopskih vojnika i ubile ih hiljade.
Antifašisti izgubili kulturnu bitku
Zadnjih godina, demonstranti u Britaniji rušili su simbole rasističke kolonijalne prošlosti, a u Sjedinjenim Državama spomenike Konfederacije, koji se smatraju izrazom veličanja bijele rase.
Ne očekuje se da bi takva istorijska revizija mogla zahvatiti Italiju.
“Antifašisti su izgubili kulturnu bitku”, kaže Cazzullo i ocjenjuje da to mnogi smatraju isključivo pitanjem ljevice pa to većinu ljudi ne zanima.
Potez protiv struje povukao je ovaj mjesec ministar industrije kada je uklonio fotografiju Mussolinija izloženu u prostorijama ministarstva, ali novoizabrani predsjednik Senata Ignazio La Russa kritikovao je tu odluku.
Veteran krajnje desnice koji sakuplja fašističke memorabilije, La Russa je rekao da Mussolinijeva fotografija visi i u ministarstvu odbrane pa zapitao: “Hoćemo li uklanjati i kulturu”.
“Ako je fotografija negdje visila godinama, ne razumijem zašto je sada uklanjati. Što se promijenilo u odnosu na lani?”, zapitao je.
