“Moj stav je bio da trebamo imati nove izbore, da je to najpošteniji način. Rekao bih da ne postoji raspoloženje među partijama za taj scenario. Izgleda mi najrealnije da ćemo u narednih godinu dana imati manjinsku vladu“, rekao je Đukanović.
Upitan da li su protesti i blokade koje se održavaju u Crnoj Gori kriza koja odražava unutrašnju podjelu u Crnoj Gori, Đukanović je rekao da su podjele istorijski ukorijenjene i da se u svakoj kritičnoj situaciji dodatno ostraste i stvaraju utisak potencijalne političke nestabilnosti.
„Na sreću Crna Gora je pokazala visok nivo političke odgovornosti i zrelosti i u 30 godina uspjela da izbjegne svaki takav izazov. Kad govorimo o uticajima sa strane, uvijek ih je bilo, ima ih sada. Ali će kao i sada to biti neuspješno“, rekao je Đukanović.
Predsjednik je kazao da nije teško izvesti zaključak što je demarkaciona linija svih država regiona.
„Na jednoj strani imamo narastajući politički pokret koji svaku od zemalja vidi u društvu razvijene Evrope. Nasuprot postoji politički pokret koji je za status quo, koji želi da sačuva model razvoja kao model političkog vanevropskog autizma koji je doveo do ozbiljnog zaostajanja u demokratskom i ekonomskom razvoju. I dalje se borimo protiv nacionalizma u regionu i taj nacionalizam najpouzdaniji oslonac ima u tom zaostajanju. Uvijek je siromaštvo bilo podno tlo za rađanje netolerancije prema različitostima kojima je bogat region. Moramo odlučno nastaviti putem evropskog razvoja regiona“, rekao je Đukanović.
Upitan da li u uzavreloj situaciji u regionu odgovornost imaju i EU i Zapad, Đukanović je rekao da nedoumice oko budućeg razvoja Zapadnog Balkana postoje i na vanregionalnim adresama.
„Svako malo i u svakom kriznom ambijentu podignu se glasovi koji kažu da je region toliko zaostao da je na njemu multietnička demokratija nije moguća. Onda se jave "spasitelji" koji nude formulu da je potrebno promijeniti granice, da je potrebno napraviti tri uvećane države koje će biti homogene da bi se na taj način učvrstila stabilnost regiona. Sve je to pogrešno, ZB je samo jedan od regiona i on mora baštiniti evropske vrijednosti. I na najvišim političkim adresama u Evropi se mora razumjeti da odgovornost za stabilnost svakog evropskog regiona na lokomotivi Evrope - Evropskoj uniji. Ako ovdje imamo njeno manje prisustvo, otvara se prostor za upliv trećih zemalja čiji su interesi izrazito antievropski“, rekao je Đukanović.
Najveća prijetnja za stabilnost regiona, kako je dodao, je nepovoljno istorijsko nasljeđe u čijem je epicentru ekonomsko zaostajanje regiona.
Uz to rekao bih da je težak deficit nedovoljan nivo znanja.
„Sistemi obrazovanja generišu znanje koje ne pomaže mladim generacijama da budu dovoljno konkurentne na tržištu ujedinjene Evrope“, ocijenio je Đukanović.
Đukanović je rekao da je za 30 godina Crna Gora ostvarila istorijske rezultate.
„Ostvarili smo nezavisnost. Pokazali smo da smo u stanju da napravimo prekretnički poduhvat u istoriji, da Crnu Goru okrenemo prema Evrope. Crna Gora je pet članica NATO i najdalje je odmakla u pregovorima sa EU. U tom periodu imali smo veoma intenzivan ekonomski razvoj, Crna Gora je bila najdinamičnija ekonomija u regionu tokom prethodnih par decenija. Sve to skupa praćeno je ozbiljnom emancipacijom društva. Vjekovima je na pijedastalu vrijednosti bila herojska pogibija. Danas nove generacije razmišljaju kako svoj život učiniti kvalitetnijim“, rekao je Đukanović.
Smatra da je raspad Jugoslavije velika katastrofa za sve narode koji žive na ovim prostorima.
„Kad pokušavam sa ove distance da razmišljam o uzrocima, zaključak mi je da smo potpuno nepripremljeni dočekali geopolitičke promjene koje je simbolički obilježio pad Berlinskog zida. Rekao bih da je tokom posljednje jugoslovenske decenije trajao proces lagane razgradnje jugoslovenske države jer su nestajali njeni simboli, prije svega predsjednik Tito a onda i neki instrumenti moći na kojima je počivala njegova vlast. Rekao bih da su najspremnije reagovali nacionalisti, oni su se u tom ambijentu latili svoje političke maksime o mijenjanju granica, pravljenju Velike Srbije, Velike Albanije, Velike Hrvatske. Nijesmo dobili ništa od toga, dobili smo veliku tragediju“, kazao je Đukanović.
Đukanović je rekao da bi tragedija koja se desila ranih 90-ih na prostoru Jugoslavije trebalo da bude opomena da ne dozvolimo da se ikada više u ovom, ili bilo kom drugom regionu ponovi.
„Pa, ipak, nacionalistu su ponovo digli glavu i pokušavaju da ralativizuju svoje ideje. Danas ćete na mnogo mjesta, na adresama u Beogradu i Banjaluci da nacionalizmi 90.oh godina nijesu bili pogrešna politika, već da je bilo pogrešno vrijeme za realizaciju ispravne politike, što znači da ovo vrijeme prepoznaju kao priliku za popravni“, rekao je Đukanović.
On je istakao da "ta nevolja" ne dolazi sama i da dobija inspiraciju izvan naših prostora.
„Kao što vidite, danas živimo vrijeme obnovljenog sukoba na relaiciji Istok-Zapad. Danas živimo veoma vanredno vrijeme u geopolitici. Izstanak aktivne politike EU na pitanju proširenja na prostoru Zapadnog Balkana pokušavaju da iskoriste treće strane, da penetriraju svoje interese u našem regionu. Najaktivnija je Moskva koja nastupa sa izrazito antievropske platforme. Ona preko Zapadnog Balkana pokušava da ruši evropski sistem vrijednosti i evropske vrijednosti. Njena politika je zapravo podsticaj nacionalizmima. Te opasnosti se uvijek dešavaju u sadejstvu tradicionalnih nacionalizama na ZB i spoljnih uticaja koji se uvijek poigravaju sa ZB u svojem odmjeravanju snaga sa Zapadom, Evropom i NATO-om“, istakao je Đukanović.
On ne misli da je neko sa strane uzrokovao raspad Jugoslavije, već smatra da su to bili unutrašnji procesi i da su izraz nespremnosti jugoslovenske države i društva da pravilno odreaguje na geopolitičke promjene.
„Nije do raspada Jugoslavije dovela ni Njemačka, ni Vatikan, ni Komiterna, mislim da smo raspadu Jugoslavije svojom neumjesnošću i političkom neodgovornošću kumovali mi“, istakao je Đukanović.
Milošević poslužio svima
On je istakao da nerado govori o Slobodanu Miloševiću, dodajući da je govorio često i oštro u vremenu njihovog političkog sukobljavanja, posebno u periodu od 1996. godine do njegovog silaska sa političke scene. On Miloševića opisuje kao čovjeka kojega je nekontrolisana želja za vlašću dovela do toga da se posluži svima - od komunista do nacionalista, od vojske do crkve.
„Sada kada razmišljam o njemu - ne slažem se sa tom slikom da je on bio beskrupulozni srpski nacionalista. Ja ga prije svega vidim, ideološki, kao komunistu koji je podlegao atmosferi u javnosti Srbije da od njega prave božanstvo. Stara je navika ljudi na ovim prostorima da oni žele da stvore božanstvo, da bis e u sljedećoj fazi sa njim brutalno obračunavali i da bi ga valjali u blato. Dakle, svako ko pristane da se od njega pravi božanstvo mora računati na takav epilog. Očigledno, Milošević to nije imao na umu i dozvolio je da ga ponese želja za apsolutnom vlašću u Srbiji“, smatra Đukanović.
To je, kako je rekao, komunistički sindrom i Milošević je, ističe, vremenom htio svoju želju za vlašću pokušao da širi izvan granica Srbije.
„Kao i uvijek, alibi za to se pronalazi u potrebi da Srbija zaštiti navodno ugrožena prava srpskog naroda u državama okruženja. Milošević je sa tim alibijem nasrnuo na suverenitet susjednih država i bio najodgovorniji za nestabilnost koja se nakon toga dogodila. Nije jedini, bilo je drugih odgovornih u tadašnjim državnim rukovodstvima na prostoru ex-Jugoslavije, ali nema sumnje da je Milošević bio najodgovorniji“, naveo je Đukanović.
Ukrajina
Rusija je, kako je kazao, napravila tešku grešku u Ukrajini.
„Nadajmo se da će uprkos ogromnoj šteti ipak u najkraćem vremenu prevladati razum i da će se steći uslovi da se vratimo diplomatiji jer definitivno nema drugog rješenja za rješavanje ovog problema“, rekao je Đukanović.
