„Koliko god negirao svoj crnogorski identitet zapravo je bio tipičan Crnogorac u smislu da nije podnosio autoritet iznad sebe, sjetimo se njegovog odnosa prema Miloševiću, Vučiću i raznim patrijarsima. Bio je i pretenciozan, kakvi su uglavnom Crnogorci. Nije previdom govorio da se nalazi na tronu Svetog Petra Cetinjskoga, nego je na takav način pokazivao ambiciju da ne samo upravlja crkvenim poslovima, nego i državnim, kako je to radio Sveti Petar Cetinjski“, ocijenio je Đukanović.
U određenim kritičnim trenucima je, prema njegovim riječima, imao i dobru ulogu.
„U vremenu kada smo razgovorali o referendumu, satima sam ga ubjeđivao zbog čega je to dobro, a on mene zbog čega nije, dogovorili smo se da ne bi bilo pametno da se eksponira on kao mitropolit i crkva na tu temu i on je tu riječ održao“, kazao je Đukanović i dodao da je to veoma cijenio.
Tema statusa Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori je, kako je dodao, pokrenuta odmah nakon referenduma, ali on tu temu nije požurivao.
„Nije prošlo nekoliko mjeseci od referenduma kada smo razgovarali i kada je neskriveno zadovoljan saopštio da je na Saboru SPC odlučeno da s eupotrebljava novi termin - Pravoslavna crkva Crne Gore, drugo - kada je on dobio titulu arhiepiskopka, što bi trebalo da pripada samo nekom ko je na čelu autokefalne crkve, te kada je ovdje izgrađena institucija Episkopskog savjeta Crne Gore. To je bio dobar pomak u poželjnom smjeru. Nakon toga smo više puta razgovarali na tu temu, ali je nisam požurivao. Mislio sam da smo prvu važnu stavku obezbijedili- nezavisnost Crne Gore i evropske orjentaciju obezbijedili, a da ćemo kroz vrijeme doći do onoga što želimo da učinimo na vjerskom planu, planu organizacije crkve u Crnoj Gori“, rekao je Đukanović.
Nekoliko mjeseci prije njegove smrti, kako je rekao, imao je sa Amfilohijem višesatni razgovor.
„Volio bih da je on danas živ i da on može da potvrdi autentičnost ovog razgovora. Na pitanje da li se slažemo oko toga da je Crna Gora kroz istoriju imala svoju pravoslavnu crkvu, Crnogorsku pravoslavnu crkvu odgovorio je: "Da"“, naveo je Đukanović.
Na pitanje šta će nauditi pravoslavlju ako, oslanjajuću se na istorijski i kanonsko pravo, Crna Gora obnovi svoju crkvu dugo je izostajao odgovor.
Amfilohije je odgovorio, kako je dodao, da je "Crna Gora mala i neće moći opstati van svesrpksog kontektsa", te da će "Crna Gora biti sigurnija i stabilnija pod bezbjednosnim kišobranim Rusije".
„Dobio sam političke odgovore, ne vjerske. To su bila neka objektivna ograničenja preko kojih nije mogao ići. Te godine u kojima sam pokušavao da idem racionalnijim putem ostaće bez rezultata. Racionalniji put je bio da obnovimo istorijsku utemeljenu CPC u saradnji sa SPC, tako što ćemo eparhije u Crnoj Gori učiniti Crnogorskom pravoslavnom crkvom“, rekao je Đukanović.
Možda to "zaista djeluje naivno", ali je smatrao svojom obavezom da pokušaju da idu racionalnijim putem.
„Obnovili smo državu. Imali smo iskorak Beogradske patrijaršije učinjene očigledno isključivo na bazi Amfilohijevog autoriteta. Stalno sam se vraćao na pitanje zašto je protiv CPC, a njegov odgovor bi bio "Mi to imamo". Moja polemika je bila da to nemamo. Govorio sam: "Vi ste, kao i ja, prolazni, vidjećemo što će se dogđati poslije toga". Nije prošlo ni mjesec od njegove smrti i vidjeli smo što se desilo sa Amfilohijevim nasljeđem, koje je nestalo. To je žalostan epilog“, smatra Đukanović.
