Poručuje da je već dobro poznata lepeza Putinove strategije na Zapadnom Balkanu, te da je jasan pokušaj relativizacije državnog udara u slučaju gdje su svi dokazi koji su pribavljeni u toku suđenja prikupljeni od relevantnih stranih službi: britanske i američke.
“Neke bazične podatke je dao čak i dio srpske obavještajne službe, prije nego što je došao general Nikolaj Patrušev šest dana nakon što su uhapšeni srpski državljani i poveo agente GRU-a koji se nikada nijesu pojavili na suđenju”, naglašava Đuranović.
Prisjećajući se perioda SFR Jugoslavije Đuranović podsjeća da je Crna Gora izašla iz Drugog svjetskog rata ne samo kao učesnica najvećeg antifašističkog pokreta ikad, već se Jugoslaviji pridružila kao priznata država, nakon gubitka imena između dva svjetska rata, te da je bio evidentan njen napredak u tom tzv. komunističko-socijalističkom vremenu.
“Bio je to period kada su obični ljudi živjeli bez strijepnje za budućnost. Ono što će kasnije doći, a to je raspad Jugoslavije, dramatično mijenja tu percepciju, a meni su jako čudni ljudi koji danas satanizuju to vrijeme predstavljajući se kao žrtve, disidenti, a u suštini u to vrijeme čak iako su bili ideološki protivnici, nijesu bili baš tako satanizovani”, ističe Đuranović.
Istorija se, naglašava, ponavlja kao farsa i u današnjem prevratu društvenih vrijednosti ta matrica se pojavljuje, kako kaže, pervertirana.
Govoreći o tužbi koju su protiv BIRN-a i novinara BIRN-a podnijeli crnogorski građani, građanski aktivisti i novinari, zbog targetiranja da su teroristi, Đuranović smatra da tu nije riječ ni o kakvoj grešci.
“Stepen monstruoznosti tih optužbi je i dalje na snazi. Analizirajući uradak BIRN-a jasno je da je riječ o planiranom ataku na sistem građanskog društva koji se počeo buditi u Crnoj Gori. Nije čudno da su obje novinarke tog sramotnog uradka novinarke koncerna Vijesti. U saradnji sa reformisanom ANB, pošto je to ista matrica koju je ANB uzeo još od prije Belvedera 2021., da građanske aktiviste vodi pod šifrom crnogorski ekstremisti, te je samo ta Udba-ška matrica implementirana u BIRN-ov izvještaj”, objašnjava Đuranović.
Ukazuje i na poražavajuću činjenicu da je istraživačka organizacija koja ima mnogo uglednih međunarodnih donatora, kakva je BIRN, ćutala, i što na prve reakcije, kako kaže, nije biilo reakcije.
“Kasnije su, vrlo kukavički, samo uklonili imena nekih ljudi, ali su time dokazali namjeru da se nanese šteta ne samo njima, nego jednom čitavom pokretu buđenja građanske svijesti”, ističe Đuranović.
Naglašava da dimenzija vjerskog u ovom targetiranju ima veliki uticaj, te da su svih devetoro ljudi koji su proglašeni teroristima, protivnici vjerskog fundamentalizma, protivnici velikonacionalnog državnog projekta, čiji je glavni instrument Crkva Srbije u Crnoj Gori.
Evropska komisija i strane ambasade u Podgorici, iako prate situaciju u Crnoj Gori, nijesu, po njegovom mišljenju, dovoljno jasne i ne doprinose ulozi koju bi trebalo da ima međunarodna zajednica u Crnoj Gori u pokazivanju puta kojim bi trebalo ići i očuvanju vrijednosti koje bi trebalo da su zajedničke.
Đuranović smatra da postoji namjera da se svi mediji koji su izvan kontrole režima disciplinuju, te se u tom smislu targetiraju, kao što je to učinio premijer kojem je izglasano nepovjerenje Dritan Abazović u Skupštini, prozivajući njega i kolegu Darka Šukovića.
“Iako mi nijesmo bili na aplikacijama već neki dužnosnici izvršne vlasti, kad to kaže prvi čovjek izvršne vlasti onda to zvuči prilično zlokobno i taj način crtanja meta jednako je neprijatan u koji god klan da vas svrstavaju. I to je, naravno, prošlo bez neke već reakcije domaćeg nevladinog sektora ali i diplomatije”, ističe Đuranović.
Upozorava i na opasnost od promjene uređivačke politike nekih medija, koji su, kako navodi, bili označeni kao procrnogorski, i koji su u jednom momentu odigrali značajnu ulogu u razvoju crnogorskog društva.
“Upravo ti mediji, prije svega mislim na koncern Vijesti, kad promijene uređivačku politiku i postanu glasnogovornici politike koja je u suštini politika porobljavanja Crne Gore, onda su društvene posljedice značajno veće”, kaže Đuranović.
Tragična je, smatra, situacija na medijskoj sceni kad imate samo mali broj medija koji su ovdje osnovani, ovdje zasnovani i ovdje egzistiraju, bez finansiranja sa strane.
“Medijsku scenu Crne Gore dominantno oblikuju mediji koji su povezani sa vlašću u Beogradu jer, ako se izuzmu javni servisi, imamo samo jednu novoosnovanu televiziju koja je crnogorska”, ističe Đuranović.
Uzroke takvog stanja vidi u prošlosti, kada nije napravljen sistem za subvencionisanje raznolikog medijskog sadržaja koji se primarno stvara ovdje u Crnoj Gori uz poštovanje profesionalnih standarda i bez obzira na političku profilaciju.
“To smo propustili da uradimo i sada plaćamo. Veoma je teško opstati u medijima ukoliko nemate neku političku agendu koja vas podržava. Crna Gora, kao malo tržište, ukoliko se ova linija entropije nastavi, teško može opstati ako nije pod patronatom ili političkih ili ekonomskih lobija, a to se odražava i na unutrašnju slobodu u redakcijama”, objašnjava Đuranović.
O tome, ističe, svjedoči upravo i slučaj novinara TVCG Tanje Šuković i Žarka Božovića.
“Kada nijeste saglasni sa uređivačkom politikom medija u kom radite, treba da odete, iako danas nije lako otići. Ali, tu je riječ o odbrani pincipa profesije. Danas su Tanja i Žarko, sjutra će biti neko drugi… Ako ne možemo da ustanemo u zaštitu prava kolega kako ćemo da štitimo obične ljude. Najveći problem je kada oni koji ne bi smjeli da ćute-ćute!”, smatra Đuranović.
Poručuje da se Crna Gora pretvorila u karikaturalnu državu u kojoj smo iskarikirali standarde i pravila ponašanja.
“Stvar koja je poražavajuća jeste što se društvo urušava a građani to urušavanje gledaju ćutke”, zaključuje Đuranović.
