Upozorava da sad imamo vladu koja je de facto po želji i namjeri Aleksandra Vučića i Crkve Srbije.
”Sve i da se pojavi da Mandić ima dvojno sprsko državljanstvo neće se ništa promijeniti. To je tako zacrtano, to je takva agenda, to je put kojim Crna Gora ide ne rjeđe nego prečesto za moj pojam. Formalno da, trebalo bi da bude diskvalifikajući element, kao što je to bio slučaj za Milojka Spajića. I u ovom slučaju bi tako trebalo, ali nijesam siguran da će biti. Vidim da je o tome pokrenuta rasprava, ali ja ne vjerujem da će to nešto da promijeni“, navodi Đuranović.
Mnogi smatraju da je sukob između mandatara Milojka Spajića i Jakova Milatovića bio fingiran ali, prema njegovom mišljenju, bio je stvaran.
“Spajić nema ideologiju, a mislim da je Milatović prilično vezan za ovu kleronacionalističku koja je danas dominantna u onoj avgustovskoj političkoj eliti. S druge strane mislim da je Spajić imao neku ponudu koju nije smio da odbije, al taj sukob nije fingiran. Činjenica da možda na Glavnom odboru Spajić ima većinu, u predsjedništvu je veliko pitanje da li je ista situacija. On je sad u poziciji da povlači poteze, a Milatović je u idealnoj poziciji da nadgleda te poteze i kritikuje sa strane“, navodi Đuranović.
Sada je na snazi ćutanje jer je, kako kaže, krug zatvoren i Demokratski front, kao što je bila prvobitna zamisao, u suštini može da kontroliše Vladu.
”Milatović neće morati pretjerano da se trudi jer su poluge bivšeg Demokratskog fronta prilično jake. Ne samo sa četiri državna sekretara, nego kroz Demokrate. Znate kad kažu mi nijesmo u vlasti. Jeste, stranke bivšeg DF su u vlasti od 30. avgusta 2020. godine. Kroz upravne odbore državnih firmi, kroz ono čuveno po dubini, po širini i visini. Svuda su infiltrirani. Sad će imati i četiri državna sekretara. Pozicija državnog sekretara je politička pozicija. Državni sekretari odlaze kada odlazi ministar i oni su tamo delegirani da sprovode politiku DF-a, odnosno Nove srpske demokratije”, smatra Đuranović.
Zapad je investirao dugo u neke političke projekte, a neke, u koje je bila uključena Crkva Srbije je, smatra, i dugo tolerisao računajući da je u Crnoj Gori najvažnije da dođe do promjene trodecenijske vlasti.
“Ispostavilo se da svaka promjena nije promjena na bolje”, ističe Đuranović.
Kada je riječ o nereagovanju naših zapadnih prijatelja i partnera vidjeli smo, podsjeća, ne samo da nema reakcije na ono što se dešava u Crnoj Gori na nivou društva, raspad institucija, klerikalizacija koja je prosto nezamisliva i gdje mi slijedimo ono što se dešava u Srbiji.
“Pod klerikalizacijom mislim na uvođenje religijskog fundamentalizma u osnove državne politike, dok Zapad sve prećutkuje “, kaže Đuranović.
Vjeruje, kaže, da većinu interesuje to što je na čelu Skupštine četnički vojvoda.
”Ta je većina tiha, mirna i u velikoj mjeri su političari doprinijeli toj užasnoj ravnodušnosti u društvu. Vi ne reagujete na objave da hoće da uvedu religijsku nastavu u škole, vraćena je na posao učeteljica koja tjera djecu da idu da se klanjaju u Baru. Imate gradonačelnika Nikšića koji pokazuje srednji prst na intoniranje himne. Predsjednik Skupštine treba da se zakune u Boga i u Ustav koji je gazio i cijepao po sred narodnog doma prije četiri-pet godina“, navodi Đuranović,
Imamo, dodaje, sve te navjerovatne i apsurdne stvari koje prolaze tako mirno.
”Imate činjenicu da vlada može da potpiše temeljni ugovor sa Crkvom Srbije koja nije pravno lice u Crnoj Gori. Ugovor je potpisan a partije suverenističkog bloka zbog dobrih odnosa sa međunarodnom zajednicom su smirivale građane da ne reaguju i na kraju svega imate situaciju gdje nijedan aktivista tih partija nije podnio zahtjev za ispitivanje ustavnosti i proglašenje ništavnosti toga pravnog ugovora” , dodaje Đuranović.
Stvari će, ističe, izaći na čistinu nakon formiranja ove Vlade.
”Ova Vlada koja se formira i kako se formira, podsjeća na šibicarenje. Samo što se ovdje šibicari bez kuglice jer je nije bilo uopšte. Vlada na čijem čelu je bio Zdravko Krivokapić je i formalno bila u Ostrogu i bilo bi pravednije da se ova ne izglasava u Skupštini nego tu u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici pošto je po istim principima formirana. Stvari izlaze na čistac i reakcija crnogorskog društva mora biti adekvatna“, zaključuje Đuranović.
