Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Ova ''dva voda vojske'' iz naslova, napadaju Crnu Goru više od dvadeset godina: javno, tajno, subverzivno, ofanzivno i diverzantski...
Dva voda vojske su na juriš zauzeli prijesto crnogorske države Cetnjski manastir, Ostrog, Ždrebaonik, Ćeliju Pipersku, Moraču i sve redom... ćer do Đurđevih stupova. Kako je pretekla Barska Nadbiskupija pitanje je sad, jer u njoj stoluje namjesnik Svete stolice koji u svojoj tituli nosi i ''primas srpski''. Ako se sjete primasa - pada i Kotorska biskupija jer šta je ona pri nadbiskupiji! Katedrali u Kotoru onda spasa nema jer u njoj počivaju mošti St. Tripuna Vizantinca a sve što je vizantijsko to je, je li, i srpsko. Bojat se i Husein pašinu džamiju u Pljevljima jer paša Boljanić mora da je Srbin bio no se ukriva.
Tako bi moglo sve što pripada Crnoj Gori da padne u ropstvo pod čizmom dva voda vojske koji su porobili po principu ''nihovo je'' na stotine pomjesnih crkava crnogorskih kojima su bili ktitori lokalni mještani i niko drugi.
Uz bogomolje idu i imanja te tako od Crne Gore ne ostade ništa do koalicija na vlasti. Ta koalicija ima državu, parlament, ustav, zakone, sudove, vojsku policiju, dakle vladu sa svim institucijama i ingerencijama, a ne može da savlada dva voda vojske koji je teroriše dvije decenije moralno i materijalno.
Amfilohijeva misija: Dva odreda su - u jednom čojku.
Sredinom 1970-ih otišao je u Svetu Goru ka Risto, a vrnuo se u Crnu Goru ka Amfilohije. Zamonašio se i pretvorio u ’'dva voda vojske’’ što na grčkom glasi Amfilohije. Ovaj pretvoreni stvor gađe Crnu Goru sušto stigne kad mu gođ padne na laku pamet... a lak je na nju ka alapača. Za takve se u narodu veli ''jedna glava devet jezika''. Milije mu je bručiti narod iz koga je, no da mu daš pamet Sv. Petra na čiju stolicu sjedi uz blagoslov vlasti. Uoči Božića 1991. godine ustoličen je za Mitropolita crnogorsko-primorskog SPC, zetsko-brdskog i skenderijskog, i egzarha Pećkog trona. Odatle s crnogorskog prijestolja je podupirao rat u Hrvatskoj i BiH proglašavajući fašizam R. Karadžića i R. Mladića za uzorni patriotizam, a Biljanu Plavšić za kosovku đevojku. Tada je reka, a do danas ne poreka, da se je u BiH bije bitka za "slobodu zlatnu i obraz časni čitavog pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavoga svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva".
Taj je nebogoliki, R. Karadžića odlikovao ''Ordenom Njegoša prvog reda’’. Đe je Risto prispio, jadna ti majka ovoj vlasti, da crnogorsko nasljeđe prvoga reda dijeli kao ordenje zlikovcima zadnjega reda, a da se Crna Gora ništa ne pita za skrnavljenje.
Tajni i javni dogovori sa državom: Na jednoj internet stranici, i u srpskoj i u hrvatskoj verziji (crnogorske verzije nema) isto mu piše: ''1996. godine Risto Radović je uredio zbornik radova Jagnje Božije i zvijer iz bezdana, kojim se izlaže pravoslavna filozofija rata i u kojem se, pored ostalih autora, nalazi i tekst Radovana Karadžića. Haško tužilaštvo smatra da se Karadžić, dok je bio u bijegu, skrivao u manastirima pod Amfilohijevom nadležnošću. Hoće Bog nešto veliko od ovog naroda (misli Risto na Srbe) čim ga stavlja u žižu svetskih zbivanja.’’ E ovo jagnje božje i zvijer iz bezdana" njeguje Crna Gora i kad zatreba ide mu u pohode.
Prema potrebi i trenutku najvrlijeg svog pregovarača S. Marovića oprave k Ristu na ''ćabu'' i poslije 2-3 ure Sveto izide iz manastira Sv.Petra sa Svetigorom pod miškom što je ravno ''bijelom dimu'' iz Sv. Petra u Vatikanu! A to znači, dogovor je postignut, a Risto je nešto ućario na račun Crne Gore.
Koliko je čojak ''dva voda vojske'' prepušten i raspušten od ove vlasti govore njegove poslednje izjave. Današnju CG uspoređuje sa fašističkom NDH Anta Pavelića, te da je u njoj SPC bolje stajala, imala bolji tretman, a samim tim i više slobode. Ova vlast ni abera nema za takvu poredbu no ćuti - mrtva zadovoljna kao da je fašizam najbolja i izvorna tekovina Crne Gore!?
Državna vjera i naša nevjera: Kad oni ne odreaguju ima puno pravo da ih pošalje na psihijatrijski pregled i on im piše uput zajedno sa cjelokupnim crnogorskim narodom koji je lud samo zato što se brani od zla domaćega. Na kraju im Risto – sve iz iz nagorih namjera - ''provedri'' više Gore Crne, pa kaže da je u ''kraljevini Crnoj Gori pravoslavlje bilo državna vjera''!
Ovo naravno implicira činjenicu bez ikakvog suda u Strazburu da je i imovina pravoslavne crkva bila državna kako i piše u ustavu kraljevine iz 1905. Ristu se obrekla istinita činjenica, ali ođe niko na to ne reaguje niti prepoznaje svoje nasljeđe.
Ovakvih nasljednika Crna Gora nije rađala. Uspjeli su da obore i univerzalnu istinu svog najvećeg pjesnika ''pokoljenja djela sude''. Ovo pokoljenje nije za pjesmu stvoreno već za osudu... I sudiće im neko novo pokoljenje sigurno, jer su bili nesigurni i u sebe i u svoju državu.
