Za očekivati je bilo da neka od crnogorskih institucija kulture obilježi dan Dadovog odlaska. Takav znak pažnje, ipak, je izostao. A bio je akademik DANU i CANU, uvaženi član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, piše Pobjeda.
Datumi - sjećanje
Dijelom, izuzetak od amnezije koja je prekrila dan odlaska Dada Đurića, predstavlja Narodni muzej Crne Gore. Delegacija te institucije, kako su nam najavili, položiće danas spomen vijenac na njegovu vječnu kuću u Košćelama. U Galeriji savremene crnogorske umjetnosti, koja nosi Dadovo ime tokom cijeloog dana biće emitovani dokumentarni filmovi čiji je akter Dado Đurić. Direktor Narodnog muzeja Crne Gore akademik Pavle Pejović kaže da su Dadova djela koja postoje u fondu Narodnog muzeja već suviše puta viđena na tematskim izložbama i da su „procijenili da nije cjelishodno praviti nove pokušaje sa istim stvarima“.
Kaže i da će danas biti održana zajednička sjednica Savjeta galerije savremene umjetnosti „Miodrag Dado Đurić“ i Savjeta Narodnog muzeja Crne Gore na kojoj će biti donesena odluka da se 4. oktobar, dan rođenja Dada Đurića, zvanično proglasi danom Galerije savremene crnogorske umjetnosti.
- Taj datum ćemo obilježavati projekcijama dokumentarnih filmova, stručnim razgovorima na temu Dadove umjetnosti, tematskim izložbama. Suština je da uz sve ostalo što činimo tokom godine imamo i taj jedan dan u cjelosti posvećen Dadovom djelu i životu - ističe Pejović.
Inače, uprava Narodnog muzeja Crne Gore u stalnom je kontaktu sa članovima porodice Đurić koja živi u Francuskoj.
- Ove godine, po završetku spomenika Dadu Đuriću, obišli su Košćele. Zadovoljni su onim što su vidjeli i zahvalni su zbog načina na koji se Crna Gora odnosi prema uspomeni na njihovog oca - kaže Pejović.
Na pitanje što smatra najznačajnijim činom posthumne valorizacije imena i djela velikana crnogorske likovne umjetnosti u njegovoj domovini, on podsjeća da je ove godine prijestonica Cetinje dobila Galeriju savremene umjetnosti koja nosi ime Miodraga Dada Đurića.
- Crnoj Gori i Cetinju nedostajao je prostor namijenjen kontinuiranom prezentiranju samostalnih i kolektivnih izložbi domaćih i stranih umjetnika. Danas imamo takav prostor i on dostojno nosi ime Dada Đurića - kaže Pejović.
Mogli smo više
Na pitanje - što je nama Dado danas, odgovarao je i slikar, akademik Rajko Todorović Todor. On je jedan od onih koji vjeruju da smo „mogli više i bolje“, te da je „zadatak Crnogoraca da prikupe veći broj Dadovih značajnih djela“.
- Za života u crnogorskoj umjetnosti niko nije bio mitski umjetnik kao Dado Đurić, a teško da će iko ikad biti. Nažalost, 27. novembra 2010. u Parizu, umro je glavni akter mita. U Crnu Goru je stigao samo lijes sa njegovim posmrtnim ostacima i sahranjen na Košćelama. Nekima je laknulo. Mit je završen. Dado je konačno naš. U zemlji čuda tek tada, Dado postaje još veći mit. Crna Gora je vlasnik samo malih molekula njegove vaseljene a sa njegovim ogromnim opusom se ne pita i ni na šta ne može uticati. Pune dvije godine u Crnoj Gori traje produžena smrt Miodraga Dada Đurića. Dokle - kazao je za Pobjedu akademik Rajko Todorović Todor.
Ispravljen nemar
Za razliku od akademika Todorovića, skulptor Zlatko Glamočak kaže da je za umjetnost Miodraga Dađa Đurića, od dolaska Branislava Mićunovića na čelo Ministarstva kulture i imenovanja Pavla Pejovića za direktora Narodnog muzeja „učinjeno sve što je od tog momenta bilo moguće“.
- Prema Dadu je ispravljen višedecenijski nemar, poslat je na Bijenale u Veneciju. U predvečerje majstorovog života, priređeno mu je zadovoljstvo i bio sam svjedok toga. Kratak je bio period da bi se nešto više učini lojer je Dado ubrzo poslije toga umro – podsjeća Glamočak.
Vraćajući se unazad, on ističe da za Dadova života nije bilo komplikovano otkupiti nekoliko njegovih skulptura. „Krivicu“ dijelom pripisuje i sebi.
- Slike se i danas mogu nabaviti ali je u skulpturi Dado bio nepredvidiv, za skromna sredstva to se moglo uraditi i danas bismo imali nekoliko monumentalnih skulptura koje bi činile jedan ansambl. Trebalo je da bude postavljen na Cetinju. Te skulpture imale bi pored umjetničkog i pedagoško turistički karakter. Turisti bi kroz njih mogli saznati više o Cetinju, Crnoj Gori i Dadu. Zanosio sam se idejom da vidim neke od ključnih ljudi Crne Gore i da ih uvjerim u važnost toga. Sad mi ostaje da žalim što nijesam makar pokušao, jer je za to danas kasno - kaže Glamočak.
Veličanstven ulog
Uoči druge godišnjice smrti Dada Đurića iz Pobjede su razgovarali i sa istoričarem umjetnosti, akademikom Mladenom Lomparom. Komentar o tretmanu Đurićevog djela on počinje konstatacijom da je ono „veličanstveni ulog crnogorskog stvaralaštva u riznicu savremene evropske umjetnosti“.
- Ono što je Crna Gora u lijepoj viziji jednog genija, slikarskoj i narativnoj, logičnoj i začuđujućoj, doma i daleko od njega, Dadovo je učešće u kulturnoj istoriji crnogorskog bića. Savremena Crna Gora, u principu, ne zna da se oduži svojim stvaraocima, pa ni onim najvećim. Mnoge je zapuštila, neke svela u fusnote, a nekima poklonila plastično cvijeće, kičerske manifestacije i prilagodila ih mjeri svojih lagodnosti. Srećom, njihovo djelo je ono što ih čuva „za daleka neka pokoljenja“. Dadu tek treba da procijenimo mjeru našeg duga. Bez šljokica i parade, onako kako to zaslužuje, i kako bi sam volio. Uvijek treba imati na umu da nas odnekud gleda. I da nas može sasjeći njegova britka ironija - poručuje Mladen Lompar.
