-Ovo je potencijalno veoma značajno, jer ova uredba predstavlja nastavak ranije izvršne uredbe, ne samo njeno obnavljanje nego širenje, i vjerujem da je ona došla u značajno vrijeme – uoči svih samita u Evropi, NATO i EU samita, sastanka predstavnika Kosova i Srbije u Briselu te sastanka sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Ona se odnosi uglavnom na korupciju, ali i na poštovanje mirovnih ugovora i sveukupnog demokratskog procesa. Došla je nakon što su sankcije uvedene bivšem albanskom predsjedniku Saliju Berishi. Američki ambasador u Albaniji odmah je objavio Bajdenovu odluku na Twitteru. To sam protumačio na način da je ovo neka vrsta signala, možda premijeru Ediju Rami - rekao je Džozef.
Džozef koji je bio svjedok mnogih ključnih sastanaka balkanskih zvaničnika od 90-tih godina pa nadalje, mišljenja je da Zapad ne samo okreće glavu od korupcije u Srbiji nego je, dodaje, pogrešno hvali kao “ekonomskog i političkog lidera u regiji”.
Stoga ocjenjuje da je problem cijelog Zapadnog Balkana blag zapadni stav prema Beogradu, što bi se suštinski promijenilo kada bi barem četiri od pet zemalja članica Evropske unije koje nijesu priznale Kosovo to uradile. Beograd bi u tom smislu ostao bez prednosti i njegova strategija bi tada postala beskorisna što bi dovelo do transformacije i stabilnosti cijele regije – promijenila bi se se situacija na Kosovu, u BiH a i u Crnoj Gori, ističe Džozef.
Dodaje da bi tada Srbija bila dovedena u poziciju da mora odgovoriti na ključno pitanje – da li je uz Zapad ili uz Rusiju i Kinu.
Džozef je bio zamjenik šefa Misije OSCE-a na Kosovu a šest godina radio je i u Bosni i Hercegovini, od toga tri u ratu, kada je između ostalog u sklopu NATO-a bio u zaštićenoj enklavi Žepa u ljeto 1995. sa zadatkom da evakuiše žene, djecu i ranjene, pri čemu je direktno morao pregovarati sa Ratkom Mladićem i Zdravkom Tolimirom. Bio je svjedok na dva suđenja pred međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.
-Predsjednik Bajden i državni sekretar Entoni Blinken izrazili su svoju odlučnost. Korupcija je pitanje na koje su se oni fokusirali. Predsjednik Bajden je ovo pitanje ozbiljno postavio kao predsjednički kandidat, a to je povezano sa širim strateškim ciljevima koji se tiču Kine i Rusije, dakle ne radi se samo o Balkanu. Najbitnije je pitanje kako će ovo biti primijenjeno u slučaju Srbije, jer do sada je politika koja je počela sa Trampovom administracijom bila ne samo da se ignoriše problem korupcije u Srbiji, nego i da se vlada Srbije hvali. Kakav će pristup SAD-a biti prema Srbiji, za mene je najveće pitanje - ocijenio je američki profesor.
Dodaje i da su SAD i EU su imali veoma blag stav prema Srbiji zbog Kosova.
-Ljudi u Bosni i Hercegovini bi trebali biti svjesni da se ovdje ne radi samo o Kosovu, nego to komplikuje i situaciju i u BiH i u Crnoj Gori. Ako je Zapad blag prema Beogradu kada je u pitanju Kosovo, to znači da je blag prema Beogradu i u vezi BiH. Milorad Dodik je pod sankcijama cijelo ovo vrijeme, ali ne vidimo da je to donijelo neke promjene. Zašto? Moj odgovor je zbog Kosova, odnosno zapadne slabosti kada je Srbija u pitanju, budući da se politika Beograda prema BiH koordinira sa Banjom Lukom - primjećuje Džozef.
On je kazao da, ne samo da ne postoji kritika zbog korupcije, nego se Srbija hvali, čak i američki zvaničnici koriste problematičnu frazu i zovu Srbiju “ekonomskim i političkim liderom u regiji”.
-To je veoma problematično a sve zbog zapadne slabosti. Zašto se to dešava? Ljudi misli da je Srbija veća država, Kosovo je manja država, Kosovo je nekad bila provincija Srbije, Rusija i Kina imaju moć veta u Vijeću sigurnosti UN-a i koriste ga u korist Srbije – ali ništa od toga nije razlog. Razlog je taj što pet zemalja EU, odnosno četiri zemlje koje su članice NATO-a jer Kipar to nije, ne priznaju Kosovo. To je razlog blagog stava i ako se pitate zašto Balkan još uvijek ima sve ove probleme sa Kosovom, Republikom Srpskom i sada sa Crnom Gorom, to je razlog, jer čak ako četiri od ovih pet zemalja, ako se isključi Kipar, prizna Kosovo, a to su Španija, Slovačka, Grčka i Rumunija, ako samo te zemlje to urade, regija bi bila transformisana - navodi on.
Razlozi za to su, kaže, jer bi Kosovo tada moglo ući u NATO i Srbija ne bi to mogla blokirati.
-Odjednom bi ovaj ruski i kineski veto u UN-u bio beznačajan, jer čak i ako Kosovo ne bi bio članica EU, bio bio članica NATO-a. Strategija Srbije bi bila u potpunosti beskorisna. Vučićev režim ne bi više mogao držati Kosovo u izolaciji, a onda bi se Srbija konačno morala suočiti sa pitanjem: ‘Šta ćemo uraditi? Ne možemo više blokirati Kosovo, što znači da ne možemo više koristiti RS u svoju korist, u nekoj vrsti trgovine, i govoriti ako priznaju Kosovo onda nama ide RS.’ Toga više nema. Onda Srbija može reći: ‘Rusija i Kina nam mogu davati oružja koliko žele, ali jednom kada je Kosovo u NATO-u to je beskorisno, jer nećemo napasti Kosovo, to se ne može desiti.’ Tako da bi se Srbija napokon morala suočiti sa pitanjem koje je ključno za Balkan i sve zemlje – da li je Srbija sa Zapadom ili je Srbija sa Rusijom i Kinom? Oni bi tada morali izabrati, a prema mom mišljenju jedino bi mogli izabrati Zapad, jer Rusija i Kina ne mogu zamijeniti ekonomski ili vojno ono što Zapad nudi. Kina se ekonomski ne može porediti sa EU, a Rusija se vojno ne može porediti sa NATO-om - ističe profesor, dodajući da sve dok ove zemlje EU drže pitanje Kosova otvorenim, Srbija ga može držati otvorenim i praviti šaradu, govoriti da su zainteresovani za EU, ali ništa ne raditi po tom pitanju, jer su u osam godina zatvorili samo dva poglavlja.
Komentarišućoi rezoluciju o o genocidu u Srebrenici i smjenu ministra koji je negirao genocid, Džozef kaže da je sramotno je da se ovo pitanje politizira i negira kao što je to uradio bivši ministar pravde Leposović,.
-Iako je kasnije rekao da nije to mislio, ali zašto bi uopšte imao takve komentare. Sve te stvari su trebale biti davno završene, ali je zapravo ironija u tome što su bile na putu da se završe i ljudi to zaboravljaju. Bilo je to 2004. godine, kada je Dragan Čavić, tada predsjednik RS-a, govorio o zločinima. Istina je da je postojao međunarodni pritisak, ali tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown nije napisao riječi koje je Čavić izgovorio i nije govorio umjesto njega. Čavić je govorio na veoma emotivan način i Bošnjaci su to doživjeli kao iskrenu gestu, iako riječ genocid nije izrečena, ali je to bio veliki korak i bilo je dobro prihvaćeno - ocijenio je Džozef.
Kaže i da je za njega, ovo vrlo lično pitanje, jer je bio u BiH tokom gotovo cijelog rata.
-Bio sam u Žepi u julu 1995, i morao sam direktno da razgovaram sa Ratkom Mladićem, Zdravkom Tolimirom i drugim komandantima i zajedno sa kolegama da organizujem evakuaciju žena, djece i ranjenih iz Žepe. Bio sam svjedok kada je pukovnik Avdo Palić zarobljen i odveden, bio sam svjedok u Hagu na dva suđenja. Grozan je signal za cijeli Balkan da ovo pitanje nije završeno, trebalo se priznati to što se dešavalo a ne da se koristi u političkom diskursu. Ovo je pozitivan korak u Crnoj Gori, ali naravno pravi korak se treba desiti u Beogradu, jer kada to Beograd prihvati to će se desiti u Banja Luci - istakao je on.
Ovo ne znači, dodaje on, da su samo Srbi odgovorni, da Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci ili Albanci nijesu imali odgovornost, ali znači da ako želimo imati napredak da se riješe ova pitanja – moramo imati napredak u Srbiji.
-Vidimo da se ti problemi riješavaju, Albanci i Makedonci ih riješavaju, kao i Grci i Makedonci, ali neće biti riješivi sve dok u Srbiji postoji revizionistička vlada koja odbija zapadne vrijednosti a promoviše ruske i kineske vrijednosti. Neće biti progresa - navodi Džozef.
Upitan šta mislii o kritikama da je miješanje Srbije u druge zemlje u regiji dio širenja uticaja Rusije na Zapadnom Balkanu, Džozef kaže da se to dešava paralelno sa ruskim uticajem.
-Bio bih veoma oprezan u korištenju riječi širenje ruskog uticaja. Mislim da je to pogrešno jer se time odaje dojam da je Srbija u nečijem zatočeništvu a to nije istina. Srbija je suverena država, Aleksandar Vučić ljubi kinesku zastavu, a niko mu nije to rekao, niko ga nije natjerao, a to govori o njegovim vrijednostima. Nedavno je jedan evropski ministar rekao da se Srbijom manipuliše. To nije istina, ne slažem se s tim i to je uvreda za Srbiju, jer pretpostavlja da nije suverena država, da je neko vara, da su Vučić i njegova vlada nesvjesni da ih neko manipuliše. To se ne dešava, je Srbija je sposobna i suverena država i sama bira da potkopava suverenitet Crne Gore, uporedo sa Rusijom. To je veoma važno reći, to je izbor, oni su izabrali tu igru, u BiH su izabrali tu igru sa Dodikom. Dodik kaže ‘mi ćemo se otcijepiti’, a onda Vučić kaže ‘mi poštujemo BiH’, ali ništa ne uradi da pokaže Dodiku da poštuje BiH. To je šarada - zaključio je američki profesor.
