Nada se da je političko rukovodstvo u državi dovoljno mudro, da, kako navodi, zaštiti interese Crne Gore. Ipak, zabrinjavajući su motivi određenih postupaka premijera u tehničkom mandatu Dritana Abazovića, napominje Džozef.
Počnimo sa nedavnim zvaničnim saopštenjem Stejt Diparmenta, koje je prenio Glas Amerike, a u kojem se navodi da je Demokratski front neprihvatljiv partner Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori. Kao što znate, trenutno se vode pregovori o formiranju nove Vlade, i čini se da se razmatra i učešće Demokratskog fronta. Kako ovo vidite? Kako će Sjedinjene Države reagovati, ako DF uzme učešće u novoj vladi?
Edvard Džozef: Smatram da je jako dobro što su Sjedinjene Američke Države jasno i bez ikakve rezerve izrazile svoje negodovanje o mogućem ulasku Demokratskog fronta u Vladu Crne Gore. To je prikladno, to je zdravo. Vidite, Crna Gora je članica NATO-a, a to je za Crnu Goru teško stečeno dostignuće. Bilo je potrebno mnogo rada i truda, i to je bilo izuzetno pozitivno, i to samo pozitivno za Crnu Goru – bez ikakvih negativnosti – posebno u ovakvim situacijama. Isto važi i za njene susjede, koji su takođe članice Alijanse – Hrvatsku, Albaniju, kao i Sjevernu Makedoniju, gdje je NATO veoma važan faktor stabilizacije. Ovo je bila prikladna i zdrava poruka da je dovođenje na vlast anti-NATO i proruskih, prosrpskih političkih partija, za koje se sasvim uvjerljivo smatralo da je pod velikim uticajem, ako ne i kontrolisane iz Beograda – neprihvatljivo, a to bi trebalo da bude dvostruko neprihvatljivo, s obzirom na stav Srbije o Rusiji. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kontinuirano odbija predsednika da uvede sankcije Rusiji, dok dozvoljava rad Sputnjiku. Srbija prenosi propagandu Russia Today-a, pojačava proruske narative, dozvoljava ministru unutrašnjih poslova Aleksandru Vulinu da posjeti Moskvu. Vidjeli smo i najavu da će se Milorad Dodik sastati sa Putinom u Moskvi. Sve su to potpuno neprihvatljivi razvoji i zato je sasvim neprimjereno da politička partija DF, koja zastupa sve ove politike i stavove, uđe u crnogorsku vlast, koja je lojalni NATO saveznik. Potpuno je tačno da je to neprihvatljivo.
Kako će Sjedinjene Države reagovati ako se to zapravo desi, ako Demokratski front uđe u Vladu?
Edvard Džozef: SAD bi bile veoma zabrinute, ako bi se ovo zaista ostvarilo, a nadam se da neće. Druge stranke u vladi napravile bi grešku formirajući novu vladu sa Demokratskim frontom, političkom partijom koja je u velikoj meri pod uticajem, ako ne i pod kontrolom Beograda, koja je proruska i anti-NATO u svojoj perspektivi. Kada bi Crna Gora napravila tu grešku, to bi bio problem. Podsjetimo, SAD priznaju Crnu Goru i shvataju da je Crna Gora suverena država. Ali SAD i njeni saveznici i partneri u Evropi, odnosno Evropska unija – biće veoma zabrinuti. Podsjetimo da su Crnoj Gori i njenim susjedima potrebni dobri odnosi sa SAD i EU, a dovođenje na vlast neprihvatljivih aktera nije način da se održe dobri odnosi.
Čak se i države članice EU, kada se formiraju vlade, pridržavaju ovog standarda. U Austriji je prije nekoliko godina postojala vlada koja je na vlast dovela političku stranku koja je bila potpuno neprihvatljiva za ostatak Evropske unije, kao i za SAD, i Austrija je zbog toga stradala. Bila bi greška da Crna Gora pati zbog toga, i da napravi takav potez, a ja se svakako nadam da je političko rukovodstvo u državi dovoljno mudro da zaštiti interese Crne Gore i da ne napravi takvu grešku i provokativnu mjeru.
Vlada Dritana Abazovića, koja je sada u tehničkom mandatu, donijela je mnogo političke i svake druge nestabilnosti u Crnu Goru. Kako objašnjavate činjenicu da projekat Otvoreni Balkan, koji Abazović podržava, ima podršku američkih predstavnika i ambasadora u regionu, uprkos činjenici da taj projekat podržavaju i predsjednik Rusije Vladimir Putin, kao i mađarski premijer Viktor Orban? Kako objašnjavate ovaj, recimo, paradoks?
Edvard Džozef: Kada zapadne inicijative imaju podršku Rusije, to je uvijek veoma dobar znak da te inicijative možda nemaju ciljeve ili uticaj koji zapadni podržavaoci misle da imaju. Činjenica da Putin i ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov to podržavaju – to su znaci da morate bolje pogledati. U tome je problem. Mislim da su namjere američkih pobornika i zagovornika Otvorenog Balkana pozitivne, a ne negativne. Mislim da je prvobitna ideja bila da se nešto pokrene, ali to je zaista pogrešan pristup iz više razloga. Pisao sam o ovome i razgovarao sa američkim zvaničnicima – to je kratkovido, nažalost. Otvoreni Balkan je, u suštini, put ka povećanju političke moći Srbije. Ponavljam – ekonomska inicijativa koja vodi ka većoj političkoj moći Srbije.
Vjerujem da je skepticizam u regionu – ne samo u Crnoj Gori, već i u Bosni i Hercegovini i na Kosovu – opravdan. Ovaj poduhvat je vrlo jednostavan – ideja da je trgovina jednaka povjerenju je jednostavno vrlo naivna teorija, a imamo primjer sa Rusijom i Ukrajinom, kao i primjer Kine i Tajvana. U oba slučaja velika trgovina – u Rusiji i Ukrajini postojala je velika trgovina do 24. februara, dok se između Tajvana i Kine nastavlja izuzetno velika trgovina, a ipak – pogledajte odnose između ovih zemalja! Dakle, prava lekcija je o karakteru režima sa kojim trgujete. Ako trgujete sa demokratskim državama, onda je trgovina dobra, i poboljšava i gradi odnose. Ako trgujete sa većom, moćnijom državom koja je autokratske prirode, kao što je Srbija, onda je to problem. To je problem za Ukrajinu, problem je i za Tajvan, i problem je za Crnu Goru, posebno i za Kosovo, koje ima velike trgovinske deficite sa Srbijom. Moramo imati u vidu da Srbija ima mnogo veću privredu. Dakle, srušite sve ove trgovinske barijere, a srpska privreda će imati najviše koristi, ona će privući najviše stranih investicija. Uvijek će imati više koristi od Otvorenog Balkana, a te ekonomske koristi će se pretvoriti u političku moć.
Rješenje je vrlo jednostavno – ne zaustaviti napore za izgradnju zajedničkog regionalnog tržišta – to nije ono što treba da radimo. Moramo da imamo te napore i energiju, uključujući i američku energiju, u okviru Berlinskog procesa koji već postoji – u kojoj imate najjaču privredu u Evropi, Njemačku, takođe enormno uticajnu, koja to predvodi – i koja je imala zaista vidljiva dostignuća, uključujući i pitanje rominga, i koja blisko sarađuje sa Savjetom za regionalnu saradnju kako bi svih šest zemalja bilo na ravnopravnom nivou i pod okriljem i dometom cjelokupnih težnji Evropske unije. To je način da se unaprijedi ekonomska saradnja, a ne u ovoj pomalo kontradiktornoj i konkurentnoj alternativi koja je zamišljena da izgradi političku moć Srbije, zbog čega je Rusija i podržava.
Jedno od najzbunjujućih pitanja posljednjih godina na Balkanu jeste – o čemu je sada bivši premijer i čelnik tehničke vlade Dritan Abazović razmišljao? Koji su bili njegovi motivi? To je jedna od najzbunjujćih predstava na Balkanu poslednjih godina! Na vlast, u ovoj najnovijoj vladi, došao je u aprilu i, kada je preuzeo funkciju premijera, izjavio je da su mu prioriteti politička stabilnost u zemlji i evropska perspektiva Crne Gore. A zatim je otišao u potpuno suprotnom pravcu! On je preduzeo ovaj krajnje provokativan, veoma razdoran korak potpisivanja tzv. Temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije, bez ikakvog šireg konsenzusa o takvoj mjeri, bez ikakvog, čak, i napora da se izgradi bilo kakav konsenzus! I, što je još gore, zbunjujuće je zašto se umjesto toga nije usredsredio na ono što je rekao da želi – političku stabilnost i prioritet članstva u EU! To je ono što je toliko zbunjujuće u prethodnom Abazovićevom mandatu! Mogao je da bude veoma poštovan lider zemlje koja ima divnu i istinsku evropsku perspektivu, privilegiju koju druge zemlje u regionu mogu samo da zamisle! Pogledajte Sjevernu Makedoniju i pritiske pod kojima je samo da otvori pregovore. Crna Gora je najbliža članstvu, a zašto se premijer Abazović nije fokusirao na taj strateški cilj, nego je išao ka cilju koji dijel građane – to jednostavno ne razumijem. Nadam se da će Abazović javno objasniti šta je mislio kada je skrenuo sa onoga za što je rekao da su mu prioriteti.
Šta je sa predstavnicima i ambasadorima SAD u regionu, moje pitanje je više – Da li to pokazuje nerazumijevanje situacije u regionu i odnosa između zemalja?
Edvard Džozef: Pošteno je pitanje koje postavljate, ali ne želim da dovodim u pitanje ničije motive. Poznajem ambasadora u Srbiji Kristofera Hila, koji mi je dobar prijatelj i kojeg veoma poštujem. Znam da je nedavno dao intervju, u kojem je, opet, veoma oduševljen Otvorenim Balkanom. Specijalni izaslanik Gabrijel Eskobar je takođe veliki entuzijasta ove inicijative. Ovo je inicijativa koja je prvobitno odobrena pod administracijom Donalda Trampa. Ne mogu da govorim o njihovim motivima, osim da kažem da imaju dobre motive za region. Oni žele da vide kako region napreduje, ali, nažalost, ja se ne slažem sa njima i smatram da je incijiativa Otvoreni Balkan pogrešan način za to – ona nije način da se gradi ekonomska saradnja.
Mogu da dam primjer za Crnu Goru, to je dobro poznato, o čemu je nedavno izveštavao Radio Slobodna Evropa, koji pokazuje da će za Crnu Goru na neki način Otvoreni Balkan biti i korak unazad, jer je Crna Gora odobrila i usvojila ekonomske propise koje zahtijeva Evropska komisija, kao na primijer ispitivanje poljoprivrednih proizvoda, i izvoza stoke, životinja; prihvatila je sanitarne smjernice Evropske komisije. Otvoreni Balkan nema te standarde – Srbija i Albanija su se dogovorile da neće vršiti inspekciju životinja i namirnica u svom prometu, a to je korak unazad za Crnu Goru, daleko od standarda EU, EK. Čak i sa tog tehničkog stanovišta – nije sve dobro. Ja samo mislim da se ova zabrinutost jednostavno ne uvažava u potpunosti, da se ne uvažava politička priroda ove inicijative. Mislim da činjenica da tri zemlje u kojima vidite skepticizam – Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo – nije slučajno da su te države najviše zabrinute i skeptične. Zašto? Jer one su te koje su direktno ugrožene srpskim nacionalizmom. Sjevernoj Makedoniji ne prijeti srpski nacionalizam, prijeti joj bugarski nacionalizam. Albaniji ne prijeti srpski nacionalizam – u njoj nema Srba. Dakle, na Kosovu žive Srbi, u Crnoj Gori žive Srbi, u Bosni i Hercegovini žive Srbi, i u svakoj od tih zemalja je ta politika, srpska politika, veoma aktivirana i pod uticajem, a u nekim slučajevim, kao na Kosovu, i direktno kontrolisana iz Beograda, kao što je Srpska lista. To je problem. Samo mislim da američki zvaničnici koji inače imaju veoma dobre namjere za cio region ne cijene taj aspekt.
Predsjednik Vučić je nedavno potpisao sporazum sa premijerom Kosova Aljbinom Kurtijem, u kome su te države međusobno priznale lična dokumenta prilikom prelaska granice. Postoje ocjene da je to zapravo neformalno priznanje nezavisnosti Kosova, ili da je to dobar korak ka priznavanju Kosova od strane Srbije. Da li se slažete sa ovim ocjenama?
Edvard Džozef: Nikako! I mislim da je zapravo kontraproduktivno i pogrešno, čak i potencijalno opasno, tako to okarakterisati, jer karakterisanje ovih koraka kao implicitnog priznanja, što oni nijesu, daje Srbiji izgovor da to ne učini. Nedavna “kriza” oko dokumenata i registarskih tablica – aspekt registarskih tablica još uvijek nije riješen – je izmišljena kriza. Ovo je nepotrebna kriza, i razlog zašto je nepotrebna i izmišljena od strane Beograda, odnosno Aleksandra Vučića – je da to nije implicitno priznanje. Korišćenje RKS registarskih tablica – pogledajte, Grčka prihvata RKS registarske tablice, kao i kosovska dokumenta, a Grčka ne priznaje Kosovo! „Grčka dozvoljava registarske tablice RKS i kosovske putne isprave, pa priznaje i Kosovo” – to niko ne kaže! Priština to ne kaže! Premijer Kurti, predsjednica Osmani ne govori to! To niko ne tvrdi jer zna da to nije istina! Oni bi htjeli da ih Grčka prizna, ali jednostavno prihvatanje ovih dokumenata i registarskih tablica to ne znači, a tako je i za Srbiju. Nije dobro ovo okarakterisati kao implicitno priznanje, jer to – nije.
Da se podsjetimo, ima i drugih koraka koje je Srbija već preduzela. Kosovo, na primjer, naplaćuje carinu. Ako ste provincija neke zemlje, kako možete imati prihoda od carine? To je karakteristika koja je mnogo više povezana sa međunarodnim statusom, nego što su to registarske tablice i lična dokumenta. I da se podsjetimo, lična dokumenta Republike Kosovo, koja su navodno veliki teret za Srbe sa Kosova – oko 90% njih ih već ima, i na sjeveru, i na jugu. Brojevi se samo malo razlikuju između Srba na sjeveru i Srba na jugu- Fokus treba da bude na budućnosti, stanju i poštovanju zajednice kosovskih Srba, a Aleksandar Vučić ne stavlja njihov interes na prvo mjesto – on stavlja svoj politički interes na prvo mjesto i pravi lažne krize koje ne pomažu stanju i odnosima kosovskih Srba i kosovskih Albanaca.
Imam pitanje za vas o najavi američkog predsjednika Džozefa Bajdena, da je američka vlada odlučila da dodijeli vojnu pomoć u vrijednosti od 2,2 milijarde dolara zemljama poput Ukrajine, koja je na udaru Rusije, kao i drugim zemljama koje su potencijalne mete ruske agresivne politike. Na ovoj listi je i Crna Gora. Kakav je značaj ove odluke? Šta je poruka?
Edvard Džozef: Reći ću vam – to je veoma pozitivna poruka, i nadovezuje se na Vaše prvo pitanje o potencijalnom uključivanju DF-a u novu crnogorsku vladu, što bi opet bila veoma ozbiljna greška. Zašto bi Crna Gora ignorisala, vrijeđala i provocirala Sjedinjene Američke Države, kada SAD upravo u ovom trenutku pokazuju svoju lojalnost i podršku Crnoj Gori u sferi odbrane, upravo u sferi u kojoj je Demokratski front na liniji sa Rusijom, sa našim protivniko – protivnikom, ne samo Sjedinjenih Država, već i Evropske unije; apsolutnim protivnikom i neprijateljom Ukrajine, koja nije uradila ništa, ponavljam, ništa da zasluži ovu rusku invaziju, koju je osudilo preko 140 zemalja u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, i koja je samo razotkrila nesposobnost vlasti u Rusiji. To je ono što svi građani Crne Gore, uključujući i one za koje se čini da imaju neki afinitet prema Rusiji, i koji je podržavaju, što ja, na neki način, ne mogu da razumijem. Kako neko može u Crnoj Gori, baš me briga koliko ste prosrpski i proruski orijentisani – kako možete da poštujete, da se divite i podržavate zločinačku vlast u Rusiji, koja je toliko nesposobna, i šalje neopremljene, neobučene vojnike da ginu u borbi, ne mareći za sopstvenu rusku mladost? Vidimo da Ukrajina pokreće kontraofanzivu protiv ruskih snaga koje su daleko veće, koje imaju mnogo više vatrene moći i municije. Kako možete podržavati tako nesposobnu vlast?! Vi se tome divite? Vidite potpunu nesposobnost predsjednika Putina. Ako ništa drugo, ako vas nije briga za njegovu korupciju, ako vas nije briga za njegovu brutalnost, za granatiranje civila, za uništavanje gradova poput Mariupolja, na isti način kao što su Srbi uništili Vukovar 1991. – čak i ako vas to ne zanima, zašto biste se divili lideru koji je toliko nesposoban, da ne može čak ni upravljati invazijom na daleko manju državu?
