Prijetnja od kolapsa eurozone je trenutno splasnula, ali uz izglede da nedaće regiona zajedničke valute potraju još godinama - navodi "Ekonomist" i dodaje da pred eurozonom stoji još veći problem koji bi mogao da zasjeni masovne proteste i sukobe sa policijom u Grčkoj, Španiji, Portugalu i Italiji zbog bolnih reformi i stroge budžetske štednje, a to je Francuska.
Ta zemlja je uvijek bila u srcu regiona eura. Bivši francuski predsjednik Fransoa Miteran se zalagao za formiranje regiona zajedničke valute, jer se nadao da će time ojačati uticaj Francuske u Evropskoj uniji koji bi, u suprotnom, pao u sijenku ujedinjene Njemačke.
"Ekonomist" je ocijenio da je Francuska imala koristi od eura, s obzirom na to da su njeni troškovi zaduživanja na rekordno niskim nivoima i da je izbjegla teškoće mediteranskih članica eurozone. Ta zemlja je, međutim, čak i prije maja, kada je Fransoa Oland postao njen prvi socijalistički predsjednik poslije Miterana, izgubila liderstvo u rješavanju krize u eurozoni u korist Njemačke, a sada i ekonomija Francuske postaje sve ranjivija.
Mada ekonomija Francuske i dalje ima mnogobrojne jake strane, ona već godinama gubi konkurentnost u korist Njemačke i taj trend se ubrzava, što je priznao i predsjednik Oland koji je nedavno obećao sprovođenje mnogih reformi.
Nedjeljnik navodi mnogo zamjerki Francuskoj - od stagnirajuće ekonomije, povećane nezaposlenosti, velikog trgovinskog deficita i nesrazmjerno velikih državnih izdataka do "veoma pogoršane ekonomske klime", prije svega zbog Olandovih povećanja poreza.
"Ekonomist" je veoma kritičan prema Olandu i premijeru Žan-Marku Erou koji su obojica socijalisti, i ocjenjuje da nijesu dovoljno hrabri da nametnu reforme u okolnostima sveopšteg otpora.
Oland je tokom izborne kampanje jedva pomenuo neophodnost reformi koje bi bile povoljne za biznis, fokusirajući se umjesto toga na okončanje strogih mjera štednje.
Njegova Socijalistička partija ostaje nemodernizovana i neprijateljski raspoložena prema kapitalizmu, ukazuje nedjeljnik i podsjeća da sve članice zone eura sprovode strukturne reforme mnogo brže i šire nego što to čini Francuska.
Međunarodni monetarni fond je takođe nedavno upozorio da Francuska rizikuje da je preteknu Italija i Španija.
"Ekonomist" ističe da, uprkos tome što je vlada Francuske "realnije pojmila težinu stanja i shvatila nužnost reformi", ipak, "ima mjesta strahu da su nedavne promjene smjera zakašnjele i nedovoljne".
Ukoliko Oland zaista ne pokaže odlučnost za promjenu puta kojim se njegova zemlja kreće posljednjih 30 godina, Francuska će izgubiti povjerenje investitora, ali i Njemačke. Povjerenje na tržištu se može brzo promijeniti, što je iskusilo nekoliko članica eurozone, upozorava "Ekonomist" i zaključuje da Oland nema mnogo vremena da deaktivira tempiranu bombu u srcu Evrope.
(Blic)
