Osim Radonjiću, sudi se i bivšim načelnicima za unutrašnji i spoljni ekstremizam u beogradskom centru DB-a - Stevanu Basti i Ratku Romiću.
Nekadašnji Bastin zamjenik Toran Kuzmanović potvrdio je navode odbrane optuženih, posebno svog ranijeg šefa, da je u Budvu išao kako bi se utvrdilo da li postoji mogućnost da se ozvuči Draškovićeva kuća u tom gradu.
Kuzmanović je naglasio da je nalog za praćenje i prisluškivanje Draškovića izdao Vrhovni sud Srbije, u skladu sa zakonom, i da su operativci DB-a izvršavali njegove odluke, navodeći da je lider SPO-a bio „predmet obrade“ od 1987. godine.
On je ukazao da je služba imala informacije da Drašković u Budvi treba da se sastane sa američkim diplomatom Nikolasom Hilom. Prema njegovim rečima, Treće odjeljenje, kome su pripadali on i Basta, nije imalo bilo kakav kontakt sa Jedinicom za specijalne operacije (JSO - čiji su pripadnici osuđeni kao neposredni izvršioci pokušaja atentata).
Na pitanje tužioca Vojislava Šoškića da li je službu zanimalo ko je pokušavao da ubije Draškovića, Kuzmanović je rekao - „apsolutno nas je interesovalo, dobili smo nalog od rukovodstva da obratimo posebnu pažnju i eventualne informacije odmah proslijedimo“.
Njegov kolega Dragomir Ašanin nije imao posebna saznanja o spornom putovanju načelnika u Budvu, ali je kazao da nije ništa neobično to što načelnik ide na teren. On je objasnio da su načelnici odeljenja mahom najbolji operativci koji uspješno izvršavaju zadatke.
Više tužilaštvo u Beogradu preciziralo je 22. marta optužnicu protiv Radonjića, Baste i Romića, tako što su otklonjeni neki formalni nedostaci i ubačena formulacija po kojoj se pokušaj ubistva Draškovića u Budvi dovodi u vezu sa ranijim pokušajem njegovog ubistva na Ibarskoj magistrali 1999. godine. Suđenje je odloženo za 13. maj, kada bi odbrana trebalo da se izjasni o preciziranoj optužnici, a kako nema novih dokaznih predloga, suđenje će ući u završnu fazu.
Basta i Romić su, prema navodima optužnice, po nalogu Radonjića pratili Draškovića i fotografisali njegovu kuću u Budvi, a zatim te fotografije predali Radonjiću (u ranijoj optužnici tadašnjem načelniku RDB Srbije - Radomiru Markoviću, koji je postupao po nalogu tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića).
Kako se navodi u optužnici, Radonjić je te fotografije „posredno predao neposrednim izvršiocima neuspjelog atentata - pripadnicima JSO, koji su već osuđeni na višedecenijske zatvorske kazne pred Specijalnim sudom - Branku Berčeku, Leonidu Milivojeviću i Nenadu Iliću.
Ovaj krivični postupak protiv Radonjića, Baste i Romića pokrenulo je (ranije) Okružno tužilaštvo u Beogradu, na osnovu krivične prijave Draškovića iz 2000. poslije više godina „čekanja u fioci“. Svi optuženi od početka procesa odbacuju navode optužnice kao „sramne i lažne“, tvrdeći da su svoje zadatke izvršavali po pravilima službe. Radonjić, Basta i Romić brane se sa slobode. Neposredni izvršioci neuspjelog atentata pripadnici JSO osuđeni su na višedecenijske kazne zatvora.
