Kada se autobus 1. decembra te 1955. godine napunio, vozač Džejms Blejk je od Crnkinje Roze Parks zatražio da ustupi svoje mjesto bijelcu. Ona je odbila i zbog neposlušnosti su je uhapsili. Četiri godine nakon toga, Roza Parks je optužena zbog nedoličnog ponašanja. Njen čin nepristajanja je izazvao jednogodišnji bojkot autobuskog prevoza i inspirisao proteste protiv rasne segregacije, pod vođstvom Martina Lutera Kinga, koji su imali ključan uticaj na usvajanje Zakona o građanskim pravima u Kongresu 1964. godine. Tim zakonom je, između ostalog, zabranjena segregacija u javnom prevozu.
Status Roze Park kao ikone civilnog pokreta je uspostavljen kada je sjela u prvi red sjedišta koji je bio rezervisan za crnce. Kako je prvi dio autobusa bio pun, vozač je zahtijevao da ona ustupi mjesto bijelim putnicima. Njeno nepristajanje je kažnjeno hapšenjem i kaznom od 10 dolara i naplatom troškova suđenja u iznosu od 4 dolara. Međutim, Vrhovni sud je 1956. odlučio da je kazna bila neustavna.

„Dok god bude nezaposlenosti, rata i kriminala, i svih tih stvari koje utiču na ljudsku nehumanost, ima još toga da se uradi i ljudi moraju da rade zajedno na rješavanju tih problema“, rekla je jednom prilikom.
Predsjednik Sjedinjenih Država Bil Klinton joj je 1996. godine dodijelio Predsjedničku medalju slobode a 1999. je primila najviše civilno priznanje u SAD, Kongresnu zlatnu medalju.
„Ova medalja je ohrabrenje za sve nas da nastavimo da radimo dok svi ne dobiju svoja prava“, rekla je u junu 1999, na ceremoniji dodjele medalje. U čast njenog hrabrog čina nepristajanja internet pretraživač Google je u srijedu na svoju glavnu stranu postavio crtež bijele i crne djece koja, držeći se za ruke, izlaze iz autobusa.

(e-novine)