Crnogorcima u Argentini ne treba crkva koja propovjeda pripadnost nekoj drugoj državi, već crkva koja ima identitet svog naroda i koja je savjesna i poštovana. Problem je što Srpska pravoslavna crkva u nedostatku svoje dijaspore uporno pokušava da privuče što više potomaka Crnogoraca, i za to ima potporu Srbije. S druge strane CPC u Argentini je prepuštena sama sebi, a država nedovoljno čini da se naša dijaspora ovdje sačuva…
Ovim riječima episkop Crnogorske pravoslavne crkve u Argentini Gorazd komentariše za Portal Analitika situaciju u našoj najstarijoj dijaspori u kojoj su se na svojevrstan način preslikali problemi oko crkvenog pitanja koje imamo ovdje u Crnoj Gori.
Gubljenje crnogorskog uticaja: Mitroplija crnogorsko primorska SPC ne samo što gradi novu crkvu u Argentini, već je preuzela i crkve u kojima je do sada služila CPC, tako da je danas episkop Gorazd, na neki način, episkop bez crkve!
Najveća i najvažnija crkva u provinciji Ćako Svetog Nikole - u mjestu Mađagaj, u kome živi veliki broj potomaka naših iseljenika - početkom 2012. godine prešla je u ruke SPC, koja je obezbijedila većinu u crkvenom odboru. Gorazd u ovu crkvu više nije dobrodošao, a da podsjetimo, riječ je o crkvi na kojoj je postavljena ploča povodom posjete tadašnjeg ministra inostranih poslava Milana Roćena. Crkva Svetog Nikole interesantna je po još jednom detalju.
Naime, na grobu Aleksandra Konovalenka, koji je zajedno sa Crnogorcima podigao crkvu, piše " osnivaču Crnogorske pravoslavne crkve podižu Crnogorci u ime sjećanja”. Takođe, SPC je preuzela i crkvu Svetog Arhangela Mihaila u Venado Tuertu, u provinciji Santa Fe, gdje živi veliki broj naših iseljenika.
Amfilohijevi “lažni pastiri”: Nedavna posjeta mitropolita Amfilohija Argentini, očigledno, bila je uspješna i on je, kako je i najavio kada je odlazio u Latinsku Ameriku, učinio sve da njegova misija da rezultate.
Poručio je tada da u “Latinskoj Americi ima na hiljade naših koji su prepušteni sami sebi i da je ovo poslednji trenutak da se nešto uradi kako bi ti ljudi sačuvali svoje samosaznanje, vezanost za svoj stari kraj, svoj jezik, a jedina koja to može učiniti je crkva“.
No, ove lijepe poruke izgovorene u Crnoj Gori nisu u skladu sa onim što se moglo čuti na liturgiji u crkvi Svetog Nikole među našim iseljenicima u Ćaku. Na sajtu MCP može se, između ostalog, pročitati i informacija da je prilikom liturgije u crkvi Svetog Nikole mitropolit crnogorsko-primorski i episkop administrator Epаrhije buenosаireske i južno-centrаlnoаmeričke Amfilohije „podsjetio dа su se u ovom hrаmu nekoliko posljednjih godinа pojаvljivаli i lаžni pаstiri koji su pokušаli dа među ljude unesu smutnju i ideološke podjele, аli dа je to vrijeme, Božijom blаgodаću i mudrošću pаrohijаnа i Crkve, ipаk prošlo i dа se, аko Bog dа, neće ponаvljаti”.
Episkop CPC Gorazd za Portal Analitika kaže da ga sve što se dešava sa crkvom u Argentini ne iznenađuje i ističe da mu je želja i namjera da crnogorska dijaspora u ovoj zemlji sačuva svijest o porijeklu.
Zaboravljena CPC: “Srpska vlada daje podršku SPC, pomaže u izgradnji župe i želi da dijasporu organizuje uz svoju nacionalnu crkvu. Naš problem je to što se u Crnoj Gori nedovoljno čini da se crnogorska zajednica u Argentini sačuva. Ako želi da zadrži dijasporu ovdje, ali i na drugim mjestima u svijetu, država treba da podrži aktivno i konkretno ljude koji rade za Crnu Goru, baš kao što to čini Srbija”, kaže episkop Gorazd i napominje da je pitanje jednostavno.
- Ako država napušta svoju dijasporu, i prepušta je drugoj zemlji, ljudi će vremenom biti integrisani u neku drugu dijasporu. Takvi procesi su već viđeni. Neophodni su konkretni potezi i jasna politika prema nama od strane države odakle vodimo porijeklo. Do sada smo imali mnogo obećanja i to direktno od prethodnog ministra, ali, na žalost, nedovoljno je urađeno. Ne mogu se odnosi graditi dobrim namjerama i obećanjima, potrebno je mnogo više, nagalašava episkop CPC Gorazd.
I predsjednik Asocijacije Crnogoraca u Argentini “Zeta” Rodolfo Jokanović, unuk Timotija Jokanovića koji se kao sedamnaestogodišnjak otisnuo u Argentinu - zamjenivši rodnu Trsu na Durmitoru argentinskim pampama - kaže da je njihova želja da imaju snažne veze sa zemljom iz koje su im došli preci. - Mi smo integrisani u društvo, rođeni smo ovdje, tokom decenija veze sa Crnom Gorom su utihnule i svaki od nas bi volio da te veze budu čvršće, da se radi više na vraćanju identiteta. To rade sve zemlje ovog svijeta, i velike i male, i one u Evropi, i van nje, kaže Jokanović i naglašava da problem dijaspore u Argentini nije samo problem crkve, koji je aktuelan, već da je suština u odnosu države prema iseljenicima, u potrebi da oni dobiju svoju adresu u Argentini.
Čovjek koji je učinio mnogo na objedinjavanju Crnogoraca u ovoj zemlji kaže da mu je drago što je bio u Crnoj Gori, ali je, napominje, tada primjetio da mi ovdje malo znamo o našoj dijaspori i uvjerio se da te veze moraju biti mnogo intenzivnije.
- Svoje ambasade u Argentini imaju Hrvatska i Srbija, koja je diplomatsko predstavništvo nasljedila od SFRJ, i to joj je omogućilo neprestano prisustvo u Argentini. Crna Gora ima samo počasnog konzula u Ćaku, Draga Andresa Mićunovića, ali država ne može kontakte sa dijasporom ostvarivati preko jednog počasnog konzula, kaže Jokanović.
- Kada mislim na adresu, na našu kuću u Argentini, ne mislim na puku administraciju, već na dom koji će raditi na čuvanju identiteta, na produbljivanju veza sa matičnom državom i biti sjedište ne samo za Argentinu, već za potomke Crnogoraca koji žive i u ostalim zemljama Latinske Amerike, objašnjava Jokanović i napominje da bi otvaranje ambasade doprinijelo i stimulisanju ekonomskih odnosa izmedju Crne Gore i zemalja MERCOSURA, kao ogromnog tržišta.
Zemlje MERCOSURA posljednjih deset godina u prosjeku imaju ekonomski rast od oko 8 % , a to je uticalo i da mnogi od potomaka naših iseljenika ekonomski ojačaju.
Političari, biznismeni, naučnici: Da su potomci Crnogoraca izuzetno uspješni ljudi potvrđuje i podatak da Horhea Kapitanića (Jorgea Capitanicha) mnogi vide kao nasljednika predsjednice Argentine Kristine Kišner (Kristine Kirchner) i kandidata vladajuće stranke u Argentini na narednim predsjedničkim izborima.
Ima ih još prepoznatih u javnosti. Klaudio Radonjić (Claudio Radonich) je savjetnik predsjednika Čilea za političke i institucionalne odnose, i vjerovatno će biti guverner južnih provincija Magelanesa i čileanskog Antarktika. Hoze Tomašević (Jose Tomasevic) ugledni je biznismen iz Čilea i vlasnik poljoprivrednog investicionog fonda; dr Andre Lakonić (Andre Laconich) jedan je od rukovodilaca najveće brane na svijetu Itaipu, dok je Kristijan Krsto Popović (Christian Krsto Popović) gradonačelnik General Madarijage. Spisak uspješnih ljudi crnogorskog porijekla u Latinskoj Americi zaista je dug i na njemu se svakako moraju naći i porodica Božović iz Perua, vlasnici najveće drvne industrije na svijetu, porodica Petričević, čija je kompanija COPE jedna od najvećih građevinskih firmi u Boliviji, u La Pazu. Tu je i Julija Lakonić (Julia Velilla Laconich), ranija ambasadorka Paragvaja u Peruu, predsjednica diplomatske akademije Paragvaja i sada ambasador Paragvaja pri UNESCO-u u Parizu.
Rodolfo Jokanović naglašava da u Latinskoj Americi živi mnogo potomaka Crnogoraca i, kako kaže, nada se da će Crna Gora pokazati da kao država ima odgovoran odnos prema svojim iseljenicima.
- Nekoliko puta sam do sada, na zahtjeve iz Crne Gore, tražio i analizirao cijene nekretnina koje plaćaju druge ambasade, i zakup za sve te nekretnine godišnje iznosi od 30 do 45 000 eura (sa PDVom koji je ovdje 21 %). Znam da je Crna Gora mala zemlja, ali to nije veliki novac ni za nju, a učinila bi da mi, potomci naših starih, koji su prije gotovo cijelog jednog vijeka došli u ovu zemlju, prvi put imamo svoju kuću, a ima nas toliko da sam ja samo jedan od 15 hiljada potomaka Crnogoraca koji žive u Buenos Airesu, kaže Jokanović.
I on kao i episkop Gorazd naglašava da je krajnje vrijeme da se Crna Gora više okrene dijaspori, jer, kako su kazali, ako država nije prisutna ona svoje iseljenike prepušta drugoj zemlji, koja je tu i koja vidi interes svog prisustva. Uostalom, posjeta mitropolita SPC Amfilohija, njegov višemjesečni boravak u Argentini, i svesrdna podrška institucija Srbije, potvrđuju nekoliko puta izrečenu konstataciju episkopa Gorazda da Srpska pravoslavna crkva u nedostatku svoje dijaspore uporno pokušava da privuče što više potomaka Crnogoraca.
Mijenjanje identiteta: Mitropolit Amfilohije nije žalio ni vremena, ni novca, ni truda, da svoju novu poziciju episkopa administratora Epаrhije buenosаireske i južno-centrаlnoаmeričke što bolje opravda.
Bio je prisutan ne samo u Argentini, već je obišao i Ekvador, Venecuelu, Peru, Brazil, Dominikansku republiku, Čile. Sveštenici SPC ovih dana vrše službe u crkvama u koje Gorazd više nije dobrodošao, ” lаžnim pаstirima koji su pokušаli dа među ljude unesu smutnju i ideološke podjele” zatvorena su vrata, a u Madriagi SPC podiže crkvu Svetog Petra Cetinjskog. Za to vrijeme, Vlada Crne Gore, kako je ovih dana najavila, tek počinje trogodišnji projekat proučavanja istorije crnogorskih iseljeničkih zajednica, koji će, kao su saopštili, “imati veliki značaj za definisanje zvanične državne politike i strategije razvoja i njegovanja odnosa sa dijasporom”. Ministarstvo vanjskih poslova i Institut za migracije i narodnosti Hrvatske realizovaće zajednički projekat koji će analizirati i “transformacije identiteta crnogorskih i hrvatskih iseljenika kroz pojedina vremenska razdoblja”.
Identitet se transformiše, očigledno najlakše ako predstavnik crkve jednog naroda ostane bez bogomolja, postane episkop bez hrama, ili kada država nema svoju kuću u zemlji u kojoj žive desetine hilajda potomaka njenih iseljenika. Uostalom, o tome kako se identitet mijenja mogao bi dobro da poduči mitropolit Amfilohije.
Suzana KAPETANOVIĆ
