Pored toga što je manipulativna, ova Abazovićeva tvrdnja je i neistinita, navodi Eraković.
"Naime, upravo je glas URA falio da bi se izglasala kadrovska rješenja za Ustavni sud. Zato ovaj performans u kojem se URA kao trudi da postigne kriterijume za pozitivan izvještaj EK, a DF joj kao ne obezbeđuje kvalifikovanu većinu zato što nije potpisan Ugovor sa SPC, predstavlja lažnu predstavu za zbunjivanje domaće i međunarodne javnosti. Istina je sljedeća: izbor kadrovskih rješenja za pravosudne institucije mogao je da bude sproveden uz većinu od 3/5, samo da je Abazović to htio. Međutim to nije bilo na agendi koja mu je dostavljena uz zahtjev da bude ispunjena što prije, čak i prije nego što je i on sam očekivao. Kad nam je poručio da antidržavni dokument neće potpisati 3. avgusta, trebalo je samo da doda Balaševićev stih: “Ako lažu mene, lažem i ja vas”", istakao je u saopštenju.
Koliko je manipulativna teza o potrebi potpisivanja Ugovora sa SPC zbog 2/3 većine, kako isitče Eraković, govori i glasanje o četiri ugledna pravnika u Sudskom savjetu.
"Naime, poslanici iz reda DF-a nijesu glasali ni za jednog od 30 kandidata prijavljenih na javni poziv. Sve što je DF-u bilo važno jeste da se potpiše veleizdajnički akt kojim se SPC daje status nadnacionalne organizacije koji ona nema ni u državi Srbiji. Objašnjenje kojim je Abazović imao namjeru da izmanipuliše EU partnere, sastojalo se iz sljedece teze: DF koji je inače glasao protiv Rezolucije o agresiji Ruske Federacije na Ukrajinu, zapravo je vrlo kredibilan partner na putu EU integracija, samo je eto potrebno potpisati jedan “nevažan dokument” kojim se uređuju odnosi između SPC i države da bismo dobili 2/3, koje zapravo nikada nije ni bilo", istakao je u saopštenju.
Kako dodaje, da je DF htio da učestvuje u procesu deblokade institucija oni bi glasali za sudije Ustavnog suda i ugledne pravnike u Sudskom savjetu. Ovako, samo su potvrdili da im je važniji status SPC u Crnoj Gori od evropskog puta, a pošto se radi o igračima koji čine osovinu ruskog djelovanja u sadejstvu sa SPC, onda je svima jasno kako je Abazović pokušao prevarantski da sačuva svoju poziciju: kao treći izvršilac ruskih radova u Crnoj Gori.
"Uz to, jasno je da DF ćuti po nalogu iz Moskve, a Abazović njihove kadrove ostavlja po dubini dajući im još jednu koncesiju, uz “Temeljni ugovor”, kao zalog da učestvuju u deblokadi pregovaračkog procesa sa EU. I to je još jedna podvala koju je pokušao da proda. Time je mislio da je kupio naklonost DF-a koji bi za uzvrat dao podršku manjinskoj vladi, pošto je odradio svoj dio posla, previđajući okolnost da je ovim činom završio svoju poliitičku karijeru, i da to shvataju i Moskva, a posebno Beograd. Njegova jednokratna upotrebna vrijednost je potrošena", poručuje Eraković.
Navodi i da je "dugoročni cilj Beograda i Moskve da spriječe skoriji ulazak Crne Gore u EU, kako bi omogućili da se sprovede naum Rama - Vučić o Open Balkanu kao alternativi koja ima paternalističku podršku Rusije, koju ni sam Lavrov ne krije."
"Na taj način bila bi trajno zatvorena perspektiva o EU integracijama Crne Gore. Da uprostimo: ono što nije uspjelo oktobra 2016. nasilno, trebalo bi da se sprovede upotrebom “meke sile” i korumpiranih političara. Šahovskim jezikom rečeno - a poznato je da je to omiljeni sport predsjednika Srbije - sitni pion (Abazović) pojeden je od beogradskih trojanskih konja, i meč je za njega završen, iako su mu obećavali da će ga držati u igri do kraja", zaključio je Eraković.
