Predlog da se proširi lista razloga za suspenziju bezviznog režima pokrenula je Evropska komisija još 2023. godine, a Vijeće EU – koje predstavlja 27 država članica – usvojilo je svoj stav o toj temi prije godinu dana.
Međutim, zbog izbora za Evropski parlament u junu 2024. i velikog broja zakonskih predloga koji čekaju obradu, Parlament je tek nedavno dobio mandat za pregovore.
Prošle sedmice održan je prvi trilateralni sastanak između tri institucije o predloženoj regulativi, s ciljem da se postigne dogovor tokom poljskog predsjedavanja Vijećem EU, koje traje do kraja juna.
Ako sve prođe po planu, nova pravila bi mogla da stupe na snagu početkom jeseni.
Zašto baš sada?
U suštini, Evropska unija postaje odlučnija kada je riječ o liberalizaciji viza, što odražava širi zaokret: prvo, u borbi protiv svih oblika ilegalne migracije u EU; i drugo, da potencijalno koristi viznu politiku kao političko oruđe za vršenje pritiska na treće zemlje.
Liberalizacija viznog režima – koja u ovom slučaju obuhvata sve članice EU osim Irske, kao i nečlanice Island, Lihtenštajn, Norvešku i Švicarsku – dugo je bila jedno od najvažnijih političkih sredstava Brisela, posebno prema zemljama u njegovom susjedstvu.
Ona omogućava državljanima trećih zemalja da borave u EU do 90 dana u bilo kojem periodu od 180 dana bez vize. Kosovo je uključeno na listu početkom 2024. godine, dok su Gruzija i Ukrajina to pravo dobile još 2017. – što je u svim tim zemljama dočekano s velikim oduševljenjem.
Stoga se prijetnja povlačenjem te privilegije može posmatrati kao ozbiljna "kazna".
Trenutni mehanizam za suspenziju, koji je na snazi od 2018. godine, može se aktivirati u slučajevima očigledne zloupotrebe – na primjer, ako dođe do naglog porasta broja državljana trećih zemalja koji ostaju duže od dozvoljenih 90 dana ili koriste bezvizni režim kako bi zatražili azil u EU.
Do sada je EU samo jednom suspendovala bezvizni režim: najprije privremeno, a zatim trajno – i to za ostrvsku državu Vanuatu u južnom Pacifiku.
Dakle, koje promjene se mogu očekivati? Uopšteno govoreći, Brisel planira da mehanizam za suspenziju viza učini snažnijim odvraćajućim sredstvom, i to kroz četiri ključne oblasti.
Prvo, liberalizacija viza mogla bi da bude suspendovana ako se utvrdi da postoji nepodudaranje između vizne politike treće zemlje i opšte politike EU.
To se, na primjer, desilo 2022. godine kada je Srbija omogućila bezvizni režim za građane zemalja poput Burundija, Indije i Kube. Brisel je tada sugerisao da su mnogi od tih građana koristili Srbiju kao "sporedni ulaz" u EU. Nakon pritiska Evropske komisije, Beograd je ukinuo neke od tih sporazuma. Međutim, prema novom predlogu zakona, takvo ponašanje moglo bi se strože kažnjavati.
Hibridne prijetnje
Još jedan razlog za suspenziju bezviznog režima su takozvane hibridne prijetnje. Iako još uglavnom teorijska, ova odredba je inspirisana slučajevima poput Rusije i Bjelorusije, koje je EU optužila da su organizovano prevozile migrante iz Afrike i Azije ka granicama EU, poput onih s Poljskom i Litvanijom.
Iako su sporazumi o olakšavanju viznog režima s Moskvom i Minskom već godinama suspendovani – zbog ruske invazije na Ukrajinu i represije bjeloruskog lidera Aleksandra Lukašenka nad opozicijom – novi mehanizam bi se mogao aktivirati ako neka druga zemlja s bezviznim režimom pokuša sličnu taktiku.
Treći razlog za moguću suspenziju odnosi se na one zemlje u kojima se državljanstvo stiče investiranjem – odnosno mogućnost da pojedinci kupe državljanstvo bez stvarne veze s tom državom. U takvim slučajevima, bezvizni režim s EU bi ubuduće mogao biti ukinut.
Međutim, četvrta osnova za suspenziju vjerovatno je i najzanimljivija, jer se odnosi na političke odnose EU s trećim zemljama. Nacrt zakona predviđa da se mehanizam za suspenziju može aktivirati u slučajevima "ozbiljnih kršenja ljudskih prava i zlostavljanja" ili "ozbiljnih kršenja međunarodnog prava i standarda, uključujući zakona o ljudskim pravima i nepoštivanje odluka i presuda međunarodnih sudova".
Kriterijum demokratije
Ako pitate zvaničnike EU, njihovo je tumačenje oduvijek bilo da postoji tzv. kriterijum demokratije kada je riječ o liberalizaciji viza – ali nikada nije bilo precizirano šta tačno taj kriterijum podrazumijeva.
Još jedan zanimljiv i novi aspekt jeste da bi pokretanje mehanizma u ovom slučaju trebalo da bude isključiva nadležnost Evropske komisije, nakon konsultacija s državama članicama EU, s obzirom na to da se radi o spoljnim odnosima Unije.
Ipak, konačna odluka bi i dalje bila na državama članicama – koje bi, kvalifikovanom većinom, mogle da odluče o suspenziji bezviznog režima za neku treću zemlju. Kako kažu zvaničnici EU, to i dalje ostaje "opcija kada su sve druge iscrpljene", jer je EU generalno nerado kažnjava cijelu populaciju neke zemlje, a ne njenu vladu.
Zbog toga je EU početkom ove godine odlučila da suspenduje bezvizni režim samo za nosioce diplomatskih pasoša iz Gruzije, nakon što je u toj kavkaskoj zemlji zabilježeno nazadovanje na polju demokratije. Ipak, opcija da se cilja cijela populacija i dalje ostaje otvorena – a sa budućim proširenim opsegom mehanizma suspenzije, jasno je da EU dodatno oštri svoj set alata.
