Iako eutanazija podrazumijeva omogućavanje lake i bezbolne smrti za neizlječive bolesnike, većina pravnih sistema to smatra ubistvom. I u Crnoj Gori postoje oprečna mišljenja. Neurohirurg Jokić objašnjava da je eutanazija, po definiciji, izazivanje nečije smrti na, po tu osobu, što ugodniji i bezbolniji način - odnosno kako bi joj prekinuli bolove i patnje. Na osnovu toga da li osoba daje pristanak, postoje dobrovoljna i nedobrovoljna eutanazija. Doktor Jokić se protivi uvođenju eutanazije u crnogorski pravni sistem. Kaže da bi to omogućilo zloupotrebe.
- "Hvatali" bi se za eutanaziju i za ono što nije eutanazija. Kako sjutra krivičar može da traži grešku u liječenju? To se može podvesti pod pojam eutanazije, odnosno reći da je ta bolest bila neizlječiva. Kada se, na primjer, vještači predoziranje ljekovima, može se podrazumijevati da je to bila eutanazija. Predozirate određeni lijek i na kraju ispadne da ste željeli eutanaziju. Nikad niko ne bi mogao biti kažnjen i unijeli bi veliku zbrku.
Advokat u penziji Svetislav Marinović, koji je prije više od deceniju napisao knjigu "Pravo na smrt", za Antenu M kaže da je za legalizaciju eutanazije.
- Ima jedan praktičan segment u svemu tome. Ako bismo legalizovali eutanaziju, onda bi ljudi koji su u takvom stanju i idu u bolnicu, mogli da očekuju da će ljekar, umjesto da ih izliječi, da ih ubije. Na taj način bi se reducirala sigurnost pacijenata, a i to bi bio snažan udar na cijelu medicinsku službu. Međutim, ne ide se kod ljekara očekujući da zloupotrijebi naše povjerenje. To su presedani, a o tome ne možemo govoriti generalno. Ako je dozvoljeno samoubistvo, kakve logike ima da ne bude dozvoljena eutanazija?
Jokić, međutim, smatra da će napredak medicine vremenom istisnuti potrebu za eutanazijom.
- Uvođenje savremenih dijagnostičkih metoda i pronalazak novih načina liječenja svake godine, dovešće do toga da je sve manja potreba, a i mogućnost, da bi se odobravala eutanazija. Stanovište naše struke i etike je da je primarno da se spasi, produži život i određene tegobe umanje, tako da jedno sa drugim ne ide. Ova metoda neće nikada naći svoje mjesto.
Marinović je ispričao podgoričkom radiju i svoje iskustvo. Prije 15-ak godina, kada je bio advokat, branio je čovjeka koji je izvršio eutanaziju.
- Živio je sa ženom, djeca su ih napustila, jer su odrasla. Njegova žena je stalno ponavljala da joj se ne živi, sve dok on nije shvatio da ona to ozbiljno govori. Usmrtio je sa nekoliko hitaca, a nakon toga je i u sebe ispalio nekoliko hitaca, ali je ostao živ. Dobio je pet godina zatvora, ali radi prevencije, odnosno da opet ne bi pokušao da se ubije.
Marinović objašnjava da se eutanazija, kao ubistvo iz samilosti, tretira blaže od teških ubistava, jer su motivi časni, pa su i kazne manje.
- Prevashodno zavisi od okolnosti pod kojima je to izvršeno. To može biti godina, dvije, pet, jer su posrijedi ljudi bez šanse, kojima je samo ostala patnja. Lišiti života takvog čovjeka je božiji dar.
(Foto: patheos.com)
