Grad koji neprestano raste izazov je za svaku upravu, a naročito Podgorica – u kojoj u protekle dvije godine gotovo da nije bilo realizacije bilo kakvih kapitalnih projekata. Otud, novog gradonačelnika Sašu Mujovića od samog početka čeka mnogo problema.
Zavisno od toga gdje žive i šta preferiraju, građani Podgorice zasigurno različito vide primarna pitanja na kojima treba raditi. Pritom, dok javnost ‘pluseve’ daje za ono ‘što se vidi’ – Podgorica ima mnogo problema i na onoj ‘drugoj strani’, počev od infrastrukture do administracije.
Teško je sa optimizmom dočekati vijest o gradskoj upravi koja će zavisiti od volje devet političkih partija – jer, teško je da svako od njih neće težiti svom dijelu kolača. A kako to izgleda, mogli smo vidjeti u mandatu prošle gradske vlasti, koja je čak i ‘izmišljala’ službe kako bi pojedinci dobijali rukovodeća mjesta.
Pitate li Podgoričanke i Podgoričane, sigurno je kako će svako od njih – zavisno od dijela grada u kojem živi i radi, pa i afiniteta – prepoznati makar 10 gorućih problema. I svako od njih imaće pravo.
No, neka od pitanja koja već čekaju urgentan odgovor od strane podgoričke vlasti već se jasno uočavaju. Zapravo, neka su već potegnuta proteklih dana.
Gradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda
Tek što je Mujović stupio na dužnost, ka njemu je ispaljena prva ‘strelica’. Zapravo, na njegovu izjavu kako će jedan od prioriteta biti gradnja novog postrojenja, reagovao je Milan Knežević, potom i jedan od funkcionera demokrata iz Zete, koji su ostali kategorični – Botun neće biti lokacija.
Ipak, dogovor će uskoro morati da bude postignut. Jer, znatan dio novca za gradnju već je iz EU fondova osigurala sada već pretprošla gradska uprava, a stanje sa postojećim kolektorom sve je gore. Uz to, Moraču, a posredno i Skadarsko jezero upravo trenutno i najviše zagađuju otpadne vode iz postojećeg kolektora.
Dok opozicija Mujoviću poručuje da organizuje posjetu nekom od sličnih postrojenja u Evropi kako bi se uvjerio da je posrijedi sasvim ekološka solucija – a uostalom, da li bi je u suprotnom desetinama miliona eura i podržala EU – iz dijela većine i dalje poručuju da je riječ o novoj “ekološkoj bombi”. Pritom, u Zeti se pitaju – šta će na dijelu naše teritorije sistem ka kojem neće ići otpadne vode iz Zete?
Prostorno-urbanistički plan
Priča o podgoričkom PUP-u možda je i jedna od najčudnijih tokom proteklih sedmica. Nakon burnih reakcija građana i dvije nezavršene javne rasprave, iz Vlade je jednostavno odlučeno kako dokument više neće biti predstavljan na taj način.
Mujovićeva administracija, čini se, moraće da utiče da ta odluka bude preinačena. Jer, posrijedi nije samo ključni gradski urbanistički dokument, već i plan koji podrazumijeva veoma ozbiljnu prenamjenu površina – počev od Veljeg brda, sve do okoline Gorice. U pitanju je, uz to, rješenje kojim, recimo, u Podgorici nije predviđena gradnja niti jedne nove škole.
Građani, jednostavno, moraju imati pravo da daju svoj sud i da sa nadležnima rasprave o svim tačkama koje su do sada već izazvale mnogo negodovanja.
Saobraćaj i parking
Kako vrijeme odmiče, tako saobraćaj u Podgorici postaje sve nepodnošljiviji. Uprkos mnogim najavama, u protekle dvije godine nije započet niti jedan kapitalni projekat – nema rekonstrukcije ulice Vojislavljevića, nema povezivanja Jugozapadne obilaznice sa Komanima, a za saobraćaj u gradskom jezgru malo je reći da je haotičan.
Novi je gradonačelnik već dao jednu ideju – na frekventnijim raskršćima, umjesto pješačkih prelaza bi bili izgrađeni podzemni prolazi. To bi donekle riješilo situaciju na par tačaka, poput one između BIG Fashiona i City kvarta. Ali – to je tek imali dio jako kompleksnog problema.
O problemu parking prostora u Podgorici izlišno je i govoriti. Pritom – u proteklih 10 do 15 godina sve ponuđene alternative – od promovisanja biciklizma do uspostavljanja organizovanijeg, prilično jeftinog gradskog saobraćaja sa novijim vozilima i dobro koncipiranim redom vožnje – jednostavno nijesu ‘primorale’ Podgoričanke i Podgoričane da se u osjetnijoj mjeri ‘odreknu’ automobila.
Administracija, cijene i razgraničenje
Nekoliko internih i eksternih poslova definitivno će biti ‘vruć krompir’ u rukama nove podgoričke uprave.
Interni posao je stanje u gradskoj administraciji – kad biblioteka postane poligon za afirmaciju nacionalističkih ideja, dok se brojni građani žale na čistoću grada, dok Budućnost i reprezentacija ne mogu igrati pod Goricom, kada stižu vijesti o pretprazničnim sukobima zaposlenih i direktora, a mjesta u upravnim odborima i fotelje u preduzećima, usljed partijskih kombinatorika, zauzmu upitni kadrovi, onda je vrijeme da se nešto mijenja. Ipak, pitanje je da li će ova gradska vlast imati snage za to – jer, pomenuli smo kako je među njenim konstituentima devet različitih stranaka.
Interno-eksternim pitanjem može se okarakterisati rast cijena usluga, kojima je ove godine pribjeglo više preduzeća, a što slijedi i u sferi vodosnabdijevanja. Plate rastu, ali i troškovi – u Podgorici je i dalje mnogo građana koji teško ‘izguraju’ od prvog do prvog.
Najzad, eksterno pitanje – čije se rješavanje već dugo odlaže – jeste razgraničenje. I sa Tuzima i sa Zetom. Dva su momenta, čini se, ključna – kome će pripasti deponija i ko će ‘dobiti’ dio Ćemovskog polja koji je u potpunosti neiskorišćen. Kada se osjetljiva pitanja guraju pod tepih ili drže po strani, to ih često zna učiniti problematičnijim nego što jesu.
