Piše: Saša ĐUROVIĆ
Kad sam prvi put odveo sestrića na fudbalsku utakmicu samo što je počela pitao me ”Ujo, za koga igra onaj u crnom” - misleći na sudiju. „E sine, taj ti “igra” - po potrebi. Kako kad, zavisi..” Poslije sam morao da mu objašnjavam, šta, kako i sl. Sjetim se ove storije kad pročitam ili čujem da je neko ljut na predstavnike EU u Crnoj Gori jer oni ne sude uvjek dobro.
Evropske sudije: A ko sudi standardno dobro? Ko nekad nije dosudio nepostojeći penal, a nije svirao očigledan?
Da razjasnimo to. Makar zvučao kao PR EU, ili kao lobista Crne Gore za pristup evropskoj porodici kako mi se imputira, iako je prirodno, valjda, radit’ za dobrobit domovine?! Kažu da sam lobirao već za jednu zemlju regiona. Ako jesam, onda sam bio dobar, pokazalo se. Najteže je biti svetac u vlastitom selu.
Da se vratimo sa digresije na temu. Evropska unija sa sjedištem u Briselu plaća tridesetak hiljada činovnika - to je podatak koji je većini crnogorskoga življa, u jednom tv dnevniku, otkrila izvjesna Budvanka koja je upošljena u administraciji u Briselu - među kojima i namještenike u Crnoj Gori, da obavljaju posao, najbolje što znaju. Naravno da neću kalkulisat kolike su plate tih namještenika, jer je nevaspitano viriti u tudj novčanik. Uglavnom, sredstva EU se usmjeravaju, uz prethodni dogovor sa nadležnima u Briselu. Uvijek ima nezadovoljnih, ali treba biti introspektivan pa pronaći razloge eventualnog neuspjeha i u vlastitom(ne)činjenju. Kako je to lijepo rekao Dučić: “Sami sebi mi smo krivi“. U prilog tome i jedna kineska mudrost koja kaže ”Juče sam bio pametan pa sam htio da mijenjam svijet, danas sam mudar pa ću da mijenjam sebe”.
Svakome po zasluzi: Istini za volju, tačna je nerijetko rabljena teorija da EU ne šalje najreprezentativnije predstavnike u države regiona. To je fakat, ali to je prosto za očekivat iz jednostavnog razloga što se region, s’ pravom, ne tretira kao Amerika ili Engleska, nego baš onako kako treba! Skoro kao zemlje trećeg svijeta.
Ali tako funkcioniše svijet! A “svjet je ovaj tiran tiraninu“. Dakle, Balkan je percipiran kao region koji čine, u većini, primitivci. Ajde budimo krajnje realni. Ili da citiram genijalnog Andrića kad je govorio o narodu sa ovih prostora? Ili pak da se prisjetimo ratova na prostoru Balkana ”proizvođenih” serijski, svakih 50 godina? A jedna Švajcarska recimo nije ratovala punih 500! Punih 5 vjekova! Švedska je zadnji put ratovala 1856! Pa, tretman se zaslužuje.
Sem toga, ni Crna Gora ne šalje jednako “kvalitetne“ diplomatske kadrove u SAD ili u Angolu. Mada je sa Amerikom pogriješila, ne jednom.
Te kategorizacije postoje oduvjek, otud i ona „prema caru i tropar“. Zato me apsolutno nije iznenadilo kad Ketrin Ešton nije znala kako izgleda predsjednik Srbije nego je morala da ga identifikuje uz pomoć fotografije, kao da je NLO! Ipak od izvještaja namještenika EU u mnogom zavisi napredak Crne Gore prema evropskoj porodici i zato se podrazumijeva korektno ponašanje. Opet poslovica, ukorijenjena u crnogorskom etnosu kojom sam zgrožen jer isključuje ponos, a koju sam čuo od majke kao dijete još koja kaže „koga je molit nije ga ljutit". Nije mudro ljutit bilo kog iz EU, svako neka radi svoj posao, na svačije zadovoljstvo.
Ima li života bez teorija zavjere: Takav pristup stvarima će ubrzati ulazak Crne Gore u EU, nikako svađe razmirice i tako prepoznatljive domicilne smicalice i teorije zavjere. Osim ako se ima za namjeru usporit put ka EU. Ako je to cilj onda može sve. Đe ničeg nema sve je moguće! Nije mudro svađat se sa predstavnicima EU. Oni su u Crnoj Gori na poslu, nikako turistički. Nijesu došli da „nabace“ boju kao što to čini jedan opozicioni jurišnik koji zbog standardno preplanulog tena s’ pravom nosi nadimak “Uglješa“. Ili je nadimak “Uglješa“ zavrijedio zbog zavičaja mu, u kom je smješten rudnik uglja?
Ne funkcioniše EU kao zemlje u regionu uključujući i Crnu Goru. Tamo se zna red, zna se način. A ođe se promalja politički diletantatizam. Kako veli baba moje žene “Ođe neki ne znaU za red!“ Pa zato su predstavnici EU, btw, i upućeni u Crnu Goru. Da pomognu stvaranju ambijenta u kom će Crnogorci da „znaU za red“. Jer ako „ne znaU za red“ osta EU sanak pusti!
Nijesam ja fanatični eurofil niti mislim da je EU bezgrešna, al jesam za boljitak Crne Gore koji je izvjestan ulaskom u EU. Ima u EU stvari koje mi se ne dopadaju, ali ako je Crna Gora na putu EU onda treba biti pametan, nikako nepromišljen pa još i nabusit. Svađalačke nagone, crnogorsko drčenje i čuvenu crnogorsku „pravdoljubivost“ treba ostaviti sa strane. Predstavnici EU u Crnoj Gori su pogrešno drvo na koje se laje.
Konkretno, ja nijesam pobornik gay parade, ali nje će izvjesno biti, svidjelo se to meni ili ne. Meni je prosto bilo žao ex ministra za manjinska prava Ferhata Dinošu kako se jadan branio od napada sa raznih strana. Njega su napadali s’ pravom, ali ne i sa pravom mjerom jer je ta mjera često bila „dara koja je prevršila mjeru“, a u njemu se borilo tradicionalno (koje podrazumijeva i konzervativno vaspitanje ) sa funkcijom koju je pokrivao jer, ko će zaštititi prava manjinskih ako ne ministar tog resora?! To se i inače dešava skoro svakom, ta unutrašnja borba izmedju etičkog i profesionalnog.
“Svjet je ovaj tiran tiraninu... u nj ratuje more s bregovima“. Makar jednom. Eto, meni se baš skoro desio „propust“ u profesionalnoj karijeri kad sam pustio da ljudsko u meni nadvlada profesionalno jednim povodom i nije mi žao.
Dakle, ne smeta meni ako se istopolni vole, eto im ga tamo, ali mi nije po ukusu javna demonstracija tog. Ali to je irelevantno ako ja želim da vidim Crnu Goru u EU! To su principi EU, a Crna Gora želi tamo!
Poznavanje pravila igre: Ako hoćeš neđe svojom voljom pri tom neđe đe se ne ulazi lako, onda prosto moraš prihvatiti pravila igre ili ne ulazi u igru, nego odustani na prvoj stepenici, kako je govorio Ovidije. U Rimu se ponašaj kao Rimljanin!
E sad, “problem“ je malo što će se i u zavičaju morat ponašat kao u Rimu, jer EU obavezuje evropskim regulama koje važe za sve članice. Što se prije to shvati tim bolje za Crnu Goru. Treba se navikavati, jer to je ipak proces, da prilagođavanje uzusima EU neće ići lako. Ne funkcioniše EU po principu plemensko bratstveničkih odnosa i plemenskih skupština, tako što se najstariji, pa u ruralnoj svijesti automatski i “najpametniji“ umetne u centar sela, a bratstvenici ga okruže i gledaju sa divljenjem pod obrisom pripaljenog ognjila pa im dodje još veći i značajniji onako važan, vatrom obasjan.
Pa još ako ima trofejne brkove kao doskorašnji, dugogodišnji, predsjednik opštine Mojkovac poznatiji kao “Brko“, razrogače oči i slušaju ga kako divani i kako je „pametan“ samo, pa čekaju što će odlučit da ga brže bolje poslušaju. A onda taj neki, tako bitan „odluči“ da obraduje zemljake pa recimo usmjeri, državne, pare za izgradnju vodovoda ili regionalnog puta u zavičajnom selu. Manje što ima potrebu, više da bi se pričalo o tom godinama poslije. Da bi ušao u guslarski repertoar. To je anahrono! Ovo je drugo vrijeme koje traži drugačije ljude. Prvenstveno nekompromitovane, stručne i kredibilne.
Nikako ulizice kojim Crna Gora obiluje, kojih je prepuna, a koje je najbolje opisao Meša Selimović kad je rekao da su „ulizice najmanje ljudi od svih ljudi“. Zvanična Crna Gora se prosto mora otarasiti tih ljudi koji su „najmanje ljudi od svih ljudi“ i otvorit prema struci! Prema znanju! To se od nje očekuje, a to je i jedan od elementarnih uslova za ulazak u EU. Vrednovanje znanja a lišavanje privilegija partijskih apartščika tzv. moljaca. Napose, ne vlada se EU onako kako odluči „najjači“ plemenik ili bratstvenik, nečiji rođak, ili supruga. Ne interesuje EU guslarski repertoar. Tamo se sluša druga muzika, muzika čiji motiv nije ukorijenjen u mitomaniji i u epskom nego muzika koja je komponovana na realnim notama. Gudalom se ne obračunava odavno već, pa ni štapom i šargarepom nego diplomatski, u svilenim rukavicama. Groteskno zvuči da jedan „nezavisni“ tabloid koji je “oduševljen“ odobravanjem pristupnih pregovora kroz svoja “izdanja“ protura i guslarski cd. Evo, ako kupite taj tabloid, kroz strune gusala je aktuelno evociranje uspomena na “Boj na Šarancima“.
A bojeva nije falilo, pa će bit i edicija izvjesno, samo je problem što se guslama ne ulazi u Evropu. Zapad je to ljudi, surova administracija oslobođena emocija, koja se ne animira guslarskim repertoarom nego isključivo interesima. Probajte to da shvatite. Što prije to bolje, za sve.
