Gotovo 370 miliona Evropljana biraće predstavnike u Evropskom parlamentu, jedinu direktno izabranu instituciju EU-a, koja ima ovlašćenje blokiranja zakona. Drugo je to najveće demokratsko biračko tijelo na svijetu – nakon Indije, koja je upravo završila svoje nacionalne izbore.
Očekuje se da će glasanje, koje se održava svakih pet godina, ojačati krajnje desničarske stranke usred porasta nezadovoljstva prema centrističkom bloku, s implikacijama na pitanja koja sežu od klimatskih promjena i migracija do vanjske politike i socijalnih prava.
Evo šta bi trebalo znati o glasanju u EU-u i šta je na kocki.
Kako funkcionišu evropski izbori?
Način na koji će birači izraziti svoju sklonost nacionalnim političkim strankama se ne razlikuje od nacionalnog glasanja. Nakon što su izabrani, većina političara se zatim pridružuje evropskim transnacionalnim političkim grupama prema političkoj orijentaciji i ideologiji.
Dvije najveće evropske parlamentarne grupe istorijski su bile Evropska narodna stranka (EPP), desnog centra i Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D), lijevog centra. Liberali, zastupljeni u grupi Renew Europe (RE) i Zeleni su, takođe bili odlučujući u oblikovanju većine u transnacionalnom tijelu.
Desno orijentisane populističke stranke podijeljene su između Evropskih konzervativaca i reformista (ECR) i Identiteta i demokratije (ID), pri čemu su prve atlantističke i favorizuju bliske veze sa Sjedinjenim Američkim Državama, dok drugi naginju Putinovoj Rusiji.
Glasanje počinje u različito vrijeme zavisno od zemlje. Holandija izlazi na izbore 6. juna, a dan kasnije slijede Irska i Češka. Italija, Litvanija, Malta i Slovačka počinju glasanje 8. juna, dok ostale države članice Unije glasuju 9. juna. Očekuje se da će rezultati biti objavljeni kasnije te večeri.
Građani s pravom glasa će birati 720 poslanika u Evropskom parlamentu, a mjesta se dodjeljuju prema broju stanovnika svake zemlje – Njemačka ima najviše (96 mjesta), a slijede Francuska (81), Italija (76) i Španija (61).
Ko će pobijediti?
Predviđanja pokazuju da će glavni blokovi u političkom centru Evropskog parlamenta – EPP i S&D – ostati na čelu, što će Ursuli fon der Lajen vjerovatno omogućiti još jedan mandat predsjednice Evropske komisije.
Ipak, njihova “super velika koalicija”, koja uključuje liberalne stranke u grupi RE, vjerovatno će izgubiti mjesta zbog javnog nezadovoljstva u Francuskoj Renesansnom strankom predsjednika Emanuela Makrona. Slično tome, očekuje se da će Zeleni pretrpjeti udarac nakon velikih dobitaka na prethodnim izborima 2019. godine.
Očekuje se da će veliki dobitnici biti radikalna desnica. ECR i ID, kojima dominiraju Braća Italije Đorđa Meloni i Rassemblement National (Nacionalno okupljanje) Marin Le Pen, u Francuskoj, mogli bi prvi put osvojiti više od jedne petine mjesta.
Takođe se predviđa da će krajnje desničarske grupe biti najveće političke formacije u najmanje pet zemalja. Predviđa se da će grupa ID biti prva u Austriji, Belgiji, Francuskoj i Holandiji, dok je ECR vodeći u Italiji.
Laslo Andor, generalni sekretar Fondacije za evropske progresivne studije (FEPS) sa sjedištem u Briselu, rekao je da bi centristička grupa EPP-a, koju vodi Fon der Lajen, mogla kliznuti dalje udesno, produbljujući svoju saradnju s euroskeptičnim strankama poput Braće Italije i njenog bloka ECR.
"Ono što ćemo vidjeti u nadolazećim mjesecima zapravo je test EPP-a – ostaju li predani integraciji u EU i suočavaju li se s izazovima na konstruktivan način ili se bave "politikanstvom" i koriste svoju povezanost s nekim od stranaka tvrde i krajnje desnice", kaže Andor.
Šta je na kocki?
Uspon radikalne desnice imao bi značajne posljedice za evropske politike, kada je riječ o pitanjima kao što su migracija i životna sredina, kažu analitičari.
Retorika protiv migranata korićtena je za rasplamsavanje javnog mnijenja uoči glasanja.
"Postoji samo jedno pitanje na dan glasanja", rekla je Marion Marešal, iz francuske stranke Reconquete, na početku predizborne kampanje za EU.
"Želite li islamizovanu Evropu ili evropsku Evropu?” Predviđa se da će Reconquete osvojiti šest mjesta za grupu ECR.
ECR i ID vjerovatno će sarađivati o pitanju tvrdokorne migracijske politike, uključujući jačanje vanjskih granica, prenošenje odgovornosti trećim zemljama kako bi se migranti držali izvan i fokusiranje na povratak.
Vjerovatno će se protiviti i akciji EU-a u borbi protiv klimatskih promjena, uključujući ambiciozni paket reformi za zelenu tranziciju poznatu kao Green Deal.
U središtu njihovog protivljenja je teret koji klimatske mjere stavljaju na evropska preduzeća dok se bore da ostanu konkurentna. Širom Evrope, grupe poljoprivrednika, na primjer, krive trgovinske sporazume EU-a za činjenicu da se ne mogu takmičiti na globalnom tržištu – iako ekonomisti kažu da su za oskudne prihode krivi faktori kao što su neproporcionalni profiti trgovaca.
"Nažalost, davanjem glasa za stranke krajnje desnice, birači neće dobiti ono za što misle da glasaju na ovim izborima. Međutim, to je vrsta okruženja s kojim radimo, gdje su populističke jednostavne poruke te koje nose dan kada je stvarnost mnogo složenija", kaže za Al Jazeeru Susi Denison, viša saradnica za politiku pri Evropskom savjetu za vanjske odnose (ECFR).
Može li se formirati krajnje desna "supergrupa"?
Ipak, i ekstremno desničarske grupe ostaju podijeljene o nekoliko pitanja i malo je vjerovatno da će sarađivati na njima.
Ukrajina je jedna od glavnih prepreka. Dok su stranke u ECR-u, uključujući Melonijinu Braću Italije, uglavnom za vojnu pomoć Ukrajini, druge stranke unutar istog bloka, uključujući Marešalov Reconquete, postavile su “crvene linije” za evropski angažman u vojnoj pomoći.
Ekstremno desna grupa ID, predvođena strankama koje su u ležernom odnosu prema Putinu, uključujući austrijsku Slobodarsku stranku, italijansku Ligu i belgijski Flamanski interes, uglavnom se protivi sankcijama protiv Rusije i pomoći Ukrajini.
Grupa je, takođe, imala svoje unutrašnje podjele. Njemačka stranka Alternativa za Njemačku (AfD), teškaš unutar grupe ID, izbačena je iz grupe u maju nakon izjava koje su odisale nacističkom nostalgijom.
Bugarska krajnje desničarska stranka Preporod, koja je, takođe, izbačena iz ID-a, pozvala je njemački AfD da joj se pridruži u “istinski konzervativnoj i suverenističkoj” grupi.
Stranke će za sada biti prisutne u Evropskom parlamentu, a da ne budu dio jedne zvanične grupe EU-a.
"Oni bi mogli više djelovati u ulozi donosioca odluka u poslovima i pozicijama koje budu zauzete. Na neki način, oni bi mogli da imaju veću moć izvan formalne grupe nego unutar nje", kaže Denison, iz berlinskog istraživačkog centra ECFR.
Mađarska krajnje desničarska stranka Fidesz, predvođena premijerom Viktorom Orbanom, nije uspjela da se okupi ni sa ECR-om ni sa ID-om, već je odlučila da se pridruži grupi Non-Inscrits (NI), koja okuplja stranke s desna i s lijeva koje ne pripadaju jednoj od priznatih političkih grupa.
Laslo Andor, mađarski ekonomista i bivši komesar EU-a, kaže da su nacistička i fašistička nostalgija spriječile Fidesz da se pridruži ID grupi, dok se atlantizam ECR-a sukobio s Orbanovim simpatijama prema Putinu.
"Ovo je kamen spoticanja za Orbana da se integriše u bilo koju od tih grupa", smatra Andor.
Fidesz je napustio EPP 2021. nakon što je grupa podržala optužbe za odstupanje od demokratije i vladavine prava, koje su Mađarskoj vladi iznijele institucije EU-a.
Iako je malo vjerovatno da će se uvezati u širu koaliciju, krajnje desničarske grupe bi, ipak, mogle da prošire svoj uticaj na evropsku politiku, poništavajući neke ključne elemente progresivne agende.
"U Finskoj i Švedskoj napadaju prava radnika, u Italiji napadaju prava žena i posvuda preispituju važnost klimatske tranzicije. Ono što je na kocki na ovim izborima je uticaj krajnje desnih političkih grupa i mogu li proevropske grupe zadržati većinu ili ne. Čak i ako zadrže, krajnja desnica će dobiti mjesta i ova će promjena rezultirati komplikacijama ako EPP ne povuče crtu", kaže Andor za Al Jazeeru.
