Još jedano izdanje festivala Pjesma Mediterana završeno je u nedjelju uveče spektakularnim koncertom hrvatske pop zvijezde Tonija Cetinskog. Bilo je to „grand finale“ festivala na kome, i ovog puta, nismo mogli čuti mnogo toga novog, a ni skandali nisu to bili u pravom smislu riječi.
Šta smo, zaista, mogli da čujemo proteklog vikenda na muzičkoj manifestaciji koju od njenog rođenja prate kontroverzne reakcije, kako učesnika, tako i njenih „posmatrača“ – onih koji zaista prate festival i drugih, koji u njemu traže razlog za priču o nekom novom skandalu? Nakon što je organizacioni odbor objavio imena učesnika festivalskog izdanja 2010. godine, svi su bili zadovoljni što će se velike zvijezde, naročito veterani, pojaviti na sceni pored budvanskih zidina. Izbalansiran odnos učesnika iz Crne Gore i Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i nekoliko mediteranskih država bio je signal da događajem treba privući dovoljno brojnu publiku iz regiona i šire, a ne da će se takmičiti najbolji koji su se prijavili na konkurs. Srećom, kvalitetne pjesme nisu trpjele zbog ovakvog izbora, a izgleda da je žiri u izboru više sluha za savremeno imao za strane izvođače, nego za one sa (skoro) istog govornog područja.
Stara garda i mlade dame: Nakon što je prvo veče 17. Pjesme Mediterana održane pored zidina budvanskog Starog grada završeno, bilo je jasno da je selekciona komisija festivala htjela da manje i više poznatim imenima privuče što veću gledalačku publiku. Drugo polufinale potvrdilo je da će autori iz Makedonije na crnogorskim festivalima imati sve veći broj numera, što su televizijski gledaoci iz ove države podržali glasanjem za svog favorita tokom finalne večeri.
Svi su naslućivali, bez obzira da li su to i javno rekli, ko će biti ovogodišnji nagrađeni. Zato priznanje duetu Slađana Milošević - Dado Topić nije bilo ni blizu iznenađenja, ali ne zbog izuzetnog kvaliteta numere ili zajedničkog nastupa, prvog festivalskog nakon 26 godina, već – same asocijacije na ova dva imena. Drugoplasirana Kaliopi, iako bez glasova publike, sasvim sigurno je zaslužila nagradu, jer je možda jedina od „starih nada“ koja je potvrdila svoj kvalitet u svakom pogledu. Nagrade za tekst, muziku i aranžman dobili su Radmila Mudrinić, Josip Boček i Ranko Rihtman, autori koji su svoje ime potvrdili prije 30 i više godina, ali se teško može reći da su pohvale stigle zbog toga što su (i) ovog puta zablistali. Na radost mlađih i muzičkih znalaca, među nagrađene su se „ugurale“ mlade dame: grupa „Black Jack“ kao najbolji debitant, Lejla Hot sa najboljim scenskim nastupom i Italijanka Pilar koja je više nego zasluženo ponijela laskavu titulu najboljeg interpretatora festivala. Od crnogorskih učesnika, samo je talentovana pjevačica Alisa Polumenta, koja nije ni ušla u finale, uspjela da se domogne nagrade, i to novoustanovljene „Toše Proeski“ za mlade autore.
Festivalska reminiscencija: Dominacija imena koja su se proslavila na festivalima od prije dvadeset i više godina svakako nije prošla nezapaženo, pa se Pjesma Mediterana i dalje može smatrati „sigurnim utočištem“ za sve one koji bi se rado podsjetili dana stare slave. No, tu nije kraj evociranju uspomena, jer je u tome najveći doprinos upravo samih autora. U tome se svakako ističe ono što je potpisao Boček, tačnije pobjednička numera „Kad reči zastanu“. Da li je bilo baš potrebno za povratnički nastup dueta Milošević – Topić odabrati nešto što je toliko slično pjesmi Zdravka Čolića „Juče još“ iz 1976. godine? Jedini komentar izvođačkog para je bio da im „laska što pjesma liči na Čolićev hit“, a po njihovim reakcijama se teško moglo vidjeti da se ne sjećaju numere iz koje je nastala njihova „nova pjesma“.
Nizu, takoreći, skandala pridružena je i diskvalifikacija Armina Muzaferije, koji je „izveo već izvedenu pjesmu“, iako on tvrdi da je od komisije dobio potvrdan odgovor da može prijaviti numeru sa njegovog, tek objavljenog albuma. Ovaj slučaj ne bi ni privukao pažnju, ali su okolnosti učinile da to izbije u prvi plan. Naime, Muzaferija je izuzetan, ali očigledno „premlad“ izvođač, a diskvalifikacijom je opravdano zašto nije prošao u finale. S druge strane, za numeru grupe „Feminnem“ je takođe rečeno da je emitovana prije festivala, ali čelnici Pjesme Mediterana „nisu imali dokaze za to“. Ovakvi skandali već decenijama prate sve muzičke manifestacije u regionu, pa i šire. Zato su veliki festivali, uključujući i one evropske, odavno odlučili da numere koje će se takmičiti za naslove najboljih javno emituju par mjeseci prije događaja, čime privlače veću pažnju gledalaca i postižu veću slušanost svih pjesama.
I – još „skandala“: Konačno, dva veterana – Vlado Kalember i Boba Stefanović, koji su prema vlastitim riječima „davno odustali od takmičenja ovakve vrste“, na skoro identičan način su opisali svoj dolazak na Pjesmu Mediterana. Razlog je bila molba samih organizatora, iako sami smatraju da su „već prestari za festivale“ i da „mjesto na njima treba da imaju mladi i manje afirmisani autori i izvođači“. Možda o njihovom dolasku bolju sliku daju nagrade koje su im dodijeljene: po sedmodnevni odmor za dvije osobe na Budvanskoj rivijeri. Nakon višedecenijskih uspjeha i pojavljivanja pred auditorijumom na kojima im mnoge kolege mogu pozavidjeti, vjerovatno je sasvim opravdana odluka organizatora da se i oni malo odmore...
Dakle, negodovanje mlađeg dijela publike i želja da se na festivalu pojavi više autora i izvođača njihove, a ne generacija njihovih roditelja, bilo je glavno obilježje ovogodišnje Pjesme Mediterana. Tim povodom je svoj protest iznio i član Muzičke asocijacije Crne Gore Miško Tamindžić, nazvavši festival „nostalgičnim“ i na nivou „Opatije 1968“ i „Beogradskog proleća 1972“. Koliko god da je u pravu, njegova reakcija, sa druge strane, otvara pitanje kvaliteta mlađih, savremenih autora. A ta polemika će se sigurno dodatno „zaoštriti“ nakon hercegnovskog festivala Sunčane skale, početkom jula.
Ali, ne treba zaboraviti da je sve ono što, očigledno, olako nazivamo „skandalima“ odavno dio svakog festivala koji postoji. Preciznije, vjerovatno ne bi ni bili tako interesantni da ne postoji neka „zavjera“, „čudni odnosi“ između učesnika festivala i onih koji odlučuju o nagradama, „manje greške“ u prebrojavanju glasova... Pa, ko je još čuo za „savršeni“ muzički festival!
Kristina Jerkov
