Prema podacima Zavoda za zapošljavanje u Crnoj Gori je početkom decembra bilo 30.578 lica nezaposlenih. Ako se ima u vidu da svake godine diplomira nekih desetak hiljada svršenih srednjoškolaca i visokoškolaca, onda dolazimo do one cifre od 40.000 nezaposlenih ko je novi premijer pominjao tokom predizborne kampanje.
U ekspozeu premijer nije direktno objasnio kako će nova Vlada otvoriti toliko novih radnih mjesta, ali je jasno potencirao da je rješavanje problema nezaposlenosti prioritet broj jedan. S tim u vezi, jedan od posljednjih poteza Vlade bivšeg premijera Igora Lukšića bio je prepolovljavanje kvote radnih dozvola za strance, mjera koja će se primjenjivati iduće godine.
- Nezaposlenost je, po mom mišljenju, najteži ekonomsko-socijalni i politički problem Crne Gore. Gotovo bez izuzetka on pogađa svaku crnogorsku porodicu. Logično, nedovoljna zaposlenost pogađa i crnogorsku ekonomiju. Nepovoljna je proporcija onih koji stvaraju i onih koji koriste društveni proizvod, naveo je premijer Đukanović. Kao jedno od rješenja premijer je ponudio koncept porodičnog biznisa.
Analitičari, međutim, smatraju da je najava o otvaranju tolikog broja radnih mjesta – prilično ambiciozna.
Optimistične najave o otvaranju 40.000 radnih mjesta: Ekonomski analitičar Vasilje Kostić najavu otvaranja 40.000 novih radnih mjesta doživljava kao optimističnu izjavu, imajući u vidu, prije svega, opštu ekonomsku krizu.
- Ipak treba reći da u sistemu „malih brojeva“ – malih ekonomija, naročito kada su polazne osnove niske, nijesu nemoguće drastične promjene u apsolutnim i relativnim iznosima, pa i u broju novootvorenih radnih mjesta, ali uprkos tome čini mi se da je spomenuta najava naglašeno optimistična, iako bi naravno volio da budem u krivu. Na čemu temeljim ovakvu ocjenu? Prvo i osnovno, slabi izgledi za rastom ekonomija svih zemalja regiona i EU koje će se direktno odražavati na stalni pritisak na suzbijanje nove zaposlenosti. Sve i da ne bude tako, značajan rast zaposlenosti u srednjem roku bi mogao biti izvjestan u uslužnom sektoru – u radno intenzivnim djelatnostima, ali prije svih u turizmu i trgovini kao i u povezanosti turizma sa drugim sektorima kao što su poljoprivreda proizvodnja hrane, naročito zdrave hrane, eko proizvoda, naglasio je Kostić.
Fijasko programa samozapošljavanja od prije osam godina: Treba istaći da ovo nije prvi put da Vlada pokreće masovne programa zapošljavanja.
Vlada je prije sedam-osam godina, kada je takođe bio premijer Milo Đukanović, pokrenula ambiciozan program samozapošljavanja- shodno kojom su građanima Crne Gore nuđeni povoljni krediti u iznosu od 3.000 eura po „samozaposlenom“. Program je doživio fijasko jer su krediti korišćeni nenanamjenski - korisnici su ih mahom tretirali kao potrošačke. Svakako da su krediti za pokretanje biznisa su prijeko potrebni, ali se postavlja pitanje: odakle nabaviti toliki novac, budući na loše stanje u crnogorskom bankarskom sektoru i stalan, trogodišnji, pad kreditne podrške privredi? Očito, ostaje znači da se uzdamo u - nikad potrebnije - strane direktne investicije.
Raskid neuspjelih privatizacija: Stoga je, novi stari premijer u ekspozeu najavio raskidanje privatizacionih ugovora sa partnerima koji ne ispunjavaju investicione i obaveze prema zaposlenima, kao i oduzimanje koncesija nesavjesnim koncesionarima. Đukanović je podvukao da se investitorima na primorju više neće tolerisati taktika “čekalice” na bolja vremena, već da će morati da prelome- ili da završe započete projekte ili da posao prepuste drugima, što se već desilo sa ambicioznim projektom ruske Miraks grupe na Zavali.
Činjenica je da je Crna Gora vjerovatno jedina država koja do sada nije praktikovala raskidanje privatizacionih ugovora. Investitorima se tolerisalo sve – od probijanja vremenskih rokova i gabarita projekta, neispunjavanja investicionih programa do “žmurenja” na isplatu otpremnina zaposlenima u manjem iznosu od predviđenog.
Reklo bi se da su prvi kandidati za raskid ugovora moskovska kompanija Njega turs i Vektra boka, vlasništvo biznismena Dragana Brkovića. Njega turs je u maju 2002. kupila hotel As u Perazića dolu od Budvanske rivijere za 2,2 miliona eura, obećavši da će u njegovu rekonstrukciju uložiti 11,2 miliona eura, kako bi do kraja 2003. godine ispunio uslove za međunarodne standarde koji se zahtijevaju za hotele sa četiri zvjezdice, sa konferencijskim centrom i kazinom. Od tada do danas, Rusi svake godine najavljuju da će naredne otvoriti hotel. Skadar na Bojani - kako mještani zovu hotel na pjeni od mora - je morao biti otvoren prije četiri godine, ali Vlada nikad nije jasno stavila do znanja investitoru da je neophodno da završi projekat.
Vektra je 2007. kupila HTP Boka za oko 23 miliona eura, uz obavezu da investira u naredne dvije godine oko 62 miliona. U sklopu HTP Boka poslovali su hoteli Plaža, Igalo, Tamaris i Boka, za koje je pompezno najavljivano da će nakon rušenja i rekonstrukcije biti transformisani u hotele sa pet zvjezdica. Projekat, međutim, nije odmakao dalje od djelimičnog rušenja postojećih hotela, a novi su morali nići najkasnije 2011. godine. Nećemo se ovog puta baviti zahtjevom za uvođenje stečaja u Vektra Boku, jer je to posebna i vrlo kompleksna tema koja zaslužuje poseban tekst.Prostora za otvaranje novih radnih mjesta ima u masovnom pokretanju javnih radova kojom bi se izgradila infrastruktura. Takav koncept je dao pedesetih i šesdesetih godina prošlog vijeka odlične rezulate, ali se postavlja pitanje može li Crna Gora sa javnim dugom od 51,7 BDP-a i deficitom budžeta od minimum 130 miliona eura za ovu godinu-pokrenuti velike javne radove. Reklo bi se teško.
Od privatno-javnog partnerstva do javnih radova: Premijer je bio daleko optimističniji, kada su u pitanju velika ulaganja u javnu infrastrukturu: “U ovom kontekstu posebno je važno da u najkraćem mogućem roku donesemo odluke o izgradnji novih saobraćajnica: auto puta prema sjeveru; željezničkog kraka prema Pljevljima i kvalitetnog putnog priključka Crne Gore na jadransko-jonski koridor. Utoliko prije, što je svaki od ovih objekata uslov boljeg saobraćajnog uvezivanja Crne Gore u mrežu regionalnih i evropskih saobraćajnih koridora, bez čega je nezamisliv željeni tempo ekonomskog razvoja naše države”, kazao je Đukanović.
Analitičar Vasilje Kostić iznosi konkretan podatak - koji veoma zabrinjava: Za smanjenje nezaposlenosti od jedan odsto potreban je rast proizvodnje od - dva do tri odsto!
-No, veliko je pitanje da li sve pomenute djelatnosti mogu da stvore toliko novih radnih mjesta, uprkos najavama i projekcijama o velikim potrebama turističke privrede za visokostručnom radnom snagom navedenim u Strategiji razvoja ljudskih resursa u sektoru turizma u Crnoj Gori. Ako dodamo tome da uočene empirijske veze između nezaposlenosti i rasta industrijske proizvodnje sugeriraju da smanjenje stope nezaposlenosti za 1 odsto može podstaći povećanje proizvodnje za 2-3 odsto jasno je da je riječ o optimistiki postavljenom cilju, - kaže Kostić.
I zaista, industrijska i prerađivačka proizvodnja u Crnoj Gori svake godine bilježi sve slabije rezultate, a ove godine biće oko 7,7 odsto odsto niža nego lani-zahvaljujući prepolovljenoj proizvodnji u KAP-u.
KAP-itulacija: U obraćanju poslanicima Đukanović je utemeljeno povezao prepolovljenu proizvodnju u KAP-u sa pogoršanjem makroekonomskih indikatora.
Oporavak najveće crnogorske fabrike je, faktički, imperativ da bi se uopšte moglo govoriti o pomacima na ekonomskom planu.
S druge strane, opravdan je i stav jednog dijela javnosti da KAP - ovakav kakav jeste - treba ugasiti! Aktiviranje preostalih 120 miliona državnih garancija KAP-u je konstantna prijetnja za javne finansije, a treba imatu u vidu da će kompanija do kraja godine dugovati 60 miliona eura za utrošenu struju, bez obzira na četvorogodišnji paket subvencija koje je, mimo propisa EU, država obezbjedila da olakša funkcionisanje fabrike. Imajući u vidu da poslodavac neredovno uplaćuje poreze i doprinose zaposlenima i da bi eventualni prekid proizvodnje koštao dodatnih nekoliko desetina milona eura, jasno je da rješavanje problema u KAP-u mora biti prioritet nove Vlade.
Dakle, nova crnogorska Vlada - budući na stanje javnih finansija ali opšte stanje crnogorskih preduzeća - imaće veoma težak zadatak da ostvari zacrtano u ekonomskom programu prvenstveno rast privrede, pokretanje investicija i masovno otvaranje novih radnih mjesta.
Za otvaranje novih radnih mjesta prostora ima naročito u građevinarstvu, poljoprivredi i turizmu gdje sada dominira radna snaga iz regiona i gdje su potrebne strane direktne investicije. Prostor za zapošljavanje leži u pokretanju javnih infrastrukturnih radova, konceptu koji je pokazao dobre rezultate pedesetih i šesdesetih godina prošlog vijeka…
Ipak, za realizaciju takvih projekata potrebno je mnogo bolje stanje u praznoj državnoj kasi.
Siniša GORANOVIĆ/ Predrag ZEČEVIĆ
