Ikonu Bogorodica Filermosa ne treba ustupati za izložbu u Muzeju Kremlja, koja je posvećena Malteškom redu. Više puta je traženo da se ikona ustupi i prezentira i u drugim muzejima i državama, recimo, na Rodosu, u Rusiji, povodom obilježavanja dvije hiljade godina hrišćanstva. Stav stručnjaka iz Narodnog muzeja je bio da je ne treba ustupati upravo zbog nedovoljne pravne i fizičke zaštite, straha od devastiranja i otuđenja, kaže za Portal Analitika istoričarka umjetnosti Anđe Kapičić, direktorica Muzeja kralja Nikole.
Ona naglašava da i muzejski konzervatori nijesu sigurni, da je i pored čuvanja u optimalnim uslovima, ikona Filermose spremna za transport u Rusiju.
- Nije novo ni nepoznato da muzeji kontaktiraju i ustupaju djela, ali smatram da izuzetno vrijedne i raritetne predmete, bilo da su od nacionalne ili univerzalne vrijednosti, ne treba po svaku cijenu i olako davati na posudbu. Posebno to ne treba raditi u sezoni, kada se zna da mnogi posjetioci dolaze na Cetinje upravo zbog nje i njenih čudotvornih moći. Mislim da je logičnije da se vještim animiranjem zaintrigira što veći broj ljudi i dovede na Cetinje, kaže Kapičić.
Naša sagovornica podsjeća da je Muzej ikonu Bogorodica Filermosa dobio na čuvanje i prezentiranje davne 1978. godine, ali je zbog neadekvatnog prostora za izlaganje, više od dvije decenije bila u depou.
- Tek je smještajem u Plavu kapelu, u zgradi Vladinog doma, prvi put predstavljena profesionalno, na jedan dostojanstven i otmen način, koji može da zadovolji kriterijume i vjernika i zahtjevnih ljubitelja lijepih umjetnosti. Držanje ikone u tajnosti, daleko od očiju javnosti je bio politički stav. Filermosa ima izuzetnu i materijalnu vrijednost. Bila je zalog u realizaciji nekih važnih ekonomskih projekata u bivšoj SFRJ.
ANALITKA: Kada govorimo o vrijednosti ikone zanimljiv je stav kustosa muzeja Ermitaž...
KAPIČIĆ: Kustos ovog čuvenog muzeja Juri Pjatnicki ima dokumente koji govore da je ruski car Pavle I za zlatni okov sa 72 brilijanta, sa velikim brojem rubina i safira dao 24.930 rubalja u zlatu, što je danas neprocjenjiva vrijednost. Čuveni minerolog iz Zagreba, Barić, koji je dolazio da procijeni ikonu, kazao je da je drago kamenje na njoj izuzetne čistote. Juri Pjatnicki smatra da je ikona toliko vrijedna da se to ne može izraziti u novcu, već se samo mogu tražiti milioni i milioni dolara za njeno osiguranje.
ANALITIKA: Interesantan je i istorijski put ove ikone, koja je i izuzetno vrijedno umjetničko djelo...
KAPIČIĆ: Ikona spada u trideset najpoznatijih hrišćanskih relikvija. Smatra se da je nastala u Jerusalimu. Nema preciznih podataka o vremenu nastanka, ali po istraživanjima Đovanele Feraris Berte, mogla je nastati prije 1200. godine. Posjeduje izuzetne kultne, kulturne, istorijske, religijske i estetske vrijednosti. Javnosti je donekle poznat njen turbulentan istorijski hod. Bila je na različitim mjestima od Jerusalima preko Rodosa, Malte, Rusije, Kopenhagena, Berlina, Beograda, manastira Ostroga do Cetinja, izlagana na 46 oltara. Djelo je anonimnog slikara sa izvanrednim senzibilitetom za elegantan crtež i kolorit. Doduše, bojeni sloj je mnogo potamnio, gotovo se samo nazire, ali i pored toga akcenti cinober boje na usnama i obrazima, maslinasta oko očiju upućuju na renomiranog umjetnika. Muzejski konzervatori nijesu sigurni, da je i pored čuvanja u optimalnim uslovima, ikona, kako mi to kažemo, stabilna za transport u Rusiju.
ANALITIKA: Ipak, ima se utisak da kod nas, nažalost, i o ovakvim pitanjima uvijek na kraju odlučuju političari, a ne ljudi iz struke...
KAPIČIĆ: Politika, bolje reći političari ne bi smijeli da vrše pritisak na institucije kulture. Neki to rade iz neznanja i nesigurnosti, drugi zbog sujete i arogantnosti, ili egocentrične površnosti. Zaboravljaju da kultura, a time i kulturni poslenici predstavljaju ogledalo države, njen strateški temelj razvoja, a ne zabavu, igru, ili prazne blještave manifestacije. Nažalost, moram da konstatujem da se danas malo uvažavaju mišljenja profesionalaca koji imaju stav i rezultate u radu.
ANALITIKA: Tako je bilo i sa pitanjem prezentacije Filermose. Vi nijeste za to da ona bude izložena u Cetinjskoj pećini, koja bi trebalo da bude adaptirana za tu hrišćansku relikviju. Pominjete interesantan podatak po kome je Ivan Crnojević Bogorodici u čast sagradio manastir na Cetinju…
KAPIČIĆ: Tačno, i ona je zaštitnica grada Cetinja. Zanimljiva je priča o odlasku Ivana Crnojevića, kada je napuštajući Cetinje, stigao u gradić Loreto, gdje se zakleo da će, ukoliko se ikada bude vratio na Cetinje, podići hram posvećen rođenju presvete Bogorodice, što je nešto kasnije i učinio. Ovaj hram je, prema bilješkama savremenika, bio prava riznica dragocjenosti, ikona, umjetničkih predmeta, krstova, kandila. Sasvim je logično da je na ikonostasu bila i ikona Bogorodice. Nažalost, vrijeme, stalni ratovi, razaranja, pljačke i paljenja uništile su mnoge dragocjenosti, pa i ikone. Nekom igrom sudbine i proviđenjem, na Cetinju se mnogo vijekova kasnije pojavila ikona Bogorodica Filermosa. Smatram da bi za izlaganje ikone pravo mjesto bilo upravo u crkvici na Ćipuru, gdje su pohranjeni zemni ostaci Ivana Crnojevića i kralja Nikole.
ANALITIKA: Zašto mislite da je crkva na Ćipuru najbolje mjesto?
KAPIČIĆ: Ivan Crnojević i kralj Nikola su više nego zaslužni za razvoj ne samo Cetinja, već i Crne Gore. Dinastija Crnojevića preko prve državne štamparije uvodi nas u prosvjetiteljske narode, a Petrovići Njegoši održali su i sačuvali naš identitet, autentičnost, osobenost, stvorili državu. Dakle, Ćipur, pored nezaobilaznog Cetinjskog manastira, isijava našu duhovnost. Možda bi trebalo još jednom razmotriti ovu mogućnost kao trajno rješenje za izlaganje ikone Filermose.
Veliki sam skeptik da se ovako raritetna i vrijedna ikona smjesti u pećinu, poznajući kakve su cetinjske kiše...
ANALITIKA: Da kažemo nešto i o problemu zaštite baštine kod nas. Nažalost, upravo zadužbina Crnojevića doživjela je da bude degradirana od strane Mitropolije crnogorsko-primorske. Na manastiru Kom su uradili takve prepravke da ga je teško i prepoznati. Da ne govorimo što je sve rađeno na Beškoj i drugim manastirima. Ko je tu zatajio?
KAPIČIĆ: Crnogorsko-Primorska Mitropolija, nažalost, za ovih posljednjih dvadeset godina, devastirala je, pored manastira Ostrog, na desetine i desetine drugih crkava i manastira. Posebno su, kao što ste pomenuli, stradale crkvice na Skadarskom jezeru, koje su novim prepravkama potpuno izgubile svoju prvobitnu ljepotu, autentičnost i jednostavnost primorskog graditeljstva. Prosto je neshvatljivo i razočaravajuće da je sve to rađeno pred našim očima, a posljedice su katastrofalne. Ko je zatajio? Po meni, zatajila je država, jer nije imala dovoljno snage ni volje da to spriječi, a mogla je i može.
ANALITIKA: Mislite li da je ovome doprinijelo miješanje političara?
KAPIČIĆ: Prije bih rekla da je do ovoga dovelo njihovo nerazumijevanje, nemiješanje i držanje po strani. A problemi se ne mogu sami od sebe rješavati. Treba imati stav i „petlju“. No, ne dešava se to samo danas. I ranije su političari imali glavnu riječ. Tako je jednom nerazumnom odlukom iz 1947. godine, iz Državnog muzeja (danas Muzeja kralja Nikole) 105 predmeta ustupljeno Cetinjskom manastiru, sa obrazloženjem da imaju sakralni karakter. Bile su to skupocjene odežde dinasta vladajuće kuće Petrović Njegoš, ikone njima posvećene, krstovi, brojanice... Na žalost, zbog nedovoljne komunikacije i ignorisanja Mitropolije mi nijesmo do danas mogli da utvrdimo da li ti predmeti uopšte postoje i u kakvom su stanju. Još arogantniji i nerazumniji stav je kada odbijaju da vrate pozajmljenu povelju Ivana Crnojevića. Povelja je pozajmljena još 1991. godine za otvaranje manastirske riznice. Na pitanje što je s njom i gdje je, našem konzervatoru je odgovoreno da je poslata na konzervaciju u Beograd. Sve je to urađeno bez prethodne saglasnosti Narodnog muzeja Crne Gore. Ovo potvrđuje koliko smo mi nemoćni da vlastitu kulturno-istorijsku baštinu sačuvamo. Pitam se, zar ono što posjeduje Mitropolija nije dio ukupnog kulturnog naslijeđa Crne Gore?
Tačno je da je komunistička vlast pedesetih godina ustupila na čuvanje 105 predmeta, ali je isto tako imala više sluha i davala veću materijalnu potporu za otkup vrijednih istorijskih, umjetničkih i etnografskih predmeta vezanih za crnogorsku prošlost. Među njima je i ikona Bogorodica Filermosa.
Suzana KAPETANOVIĆ
