“Iako raznim nelogičnim spinovima pokušavaju da utuču na zdrav razum građana, nameću se sljedeća pitanja:
- Zašto je najvažniji prioritet Miloševića bio da formira sebi lojanu Komisiju za spaljivanje? Šta je zamjerao prethodnoj? I zašto je smanjio broj svjedoka spaljivanja, formalno članova Komisije?
- Da li je koincidencija da se u isto vrijeme pojavljuje Milošević na čelu carine kada se i kompanja “M contraction” registruje za skladištenje i prodaju cigareta?
- Koliko sati je trajalo “spaljivanje”? Zašto nijesu mjerili otpad od sagorijevanja? Gdje su ga odlagali?
- Zašto proces spaljivanja nije išao po propisanom protokolu, kako je to radila prethodna direktorka carine, dakle sa potrebnom pratećom dokumentacijom, foto-elaboratom i navedenim mjestom odlaganja toksičnog otpada i njegovom masom”, navodi Filipović.
Sve ovo, kako dodaje, ukazuje na organizovanu akciju pripreme za šverc zaplijenjenih cigareta.
“Posebno je indikativno da se Abazović hvalio silnim paketima cigareta koje su kao zaplijenjene, a nikad nijesmo saznali ko su njihovi vlasnici, odnosno šverceri. Sada je jasno zašto tih imena nije bilo: jer je očigledno mozak kriminalne operacije bio u epicentru državnog aparata”, zaključuje Filipović.
