Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo jedine su dvije evropske zemlje s nuklearnim arsenalom. Francuska trenutno posjeduje nešto manje od 300 nuklearnih bojevih glava, koje se mogu lansirati iz aviona sa sjedištem u Francuskoj ili s podmornica. Ujedinjeno Kraljevstvo ima otprilike 250 bojevih glava. No ključna je razlika ta što je francuski nuklearni arsenal u potpunosti suveren – razvijen, održavan i kontrolisan isključivo od strane Francuske – dok se Velika Britanija oslanja na američku tehničku podršku, piše BBC.
U srijedu je predsjednik Emanuel Makron iznio ideju da bi se francuska nuklearna sila (force de frappe) mogla povezati s odbranom drugih evropskih zemalja.
Političke reakcije i polemike
Njegov prijedlog izazvao je negodovanje među političarima krajnje desnice i ljevice, koji tvrde da Francuska razmatra "dijeljenje" svog nuklearnog arsenala. No, prema riječima vladinih zvaničnika i odbrambenih stručnjaka: "Ništa se neće dijeliti".
Prema ministru odbrane Sebastijenu Lekornu, nuklearno odvraćanje je "francusko i ostaće francusko – od njegova osmišljavanja do proizvodnje i operativne upotrebe, isključivo prema odluci predsjednika." Ono o čemu se raspravlja nije pitanje ko ima pristup nuklearnom "dugmetu", već može li se nuklearna zaštita Francuske eksplicitno proširiti i na druge evropske zemlje.
Francuska nuklearna doktrina i evropska sigurnost
Dosad se francuska nuklearna doktrina temeljila na prijetnji masovnim nuklearnim odgovorom ako bi predsjednik procijenio da su "vitalni interesi" Francuske ugroženi. Granice tih "vitalnih interesa" namjerno su ostavljene neodređene – jer su upravo dvosmislenost i vjerodostojnost ključni elementi nuklearnog odvraćanja.
Zapravo, svi francuski predsjednici još od De Gola nagovijestili su da bi neke europske zemlje već mogle biti pod zaštitom francuskog nuklearnog kišobrana. Još 1964. godine De Gol je izjavio da bi Francuska smatrala sebe ugroženom ako bi, na primjer, SSSR napao Njemačku. Dakle, u određenom smislu Makronov prijedlog o uključivanju evropske dimenzije u francusko nuklearno odvraćanje nije ništa novo.
Zašto sada? Uticaj Trampove politike
Ono što jest novo, prema odbrambenim analitičarima, jest da evropske zemlje sada prvi put same traže takvu zaštitu.
"U prošlosti, kada je Francuska nudila nuklearnu zaštitu, druge zemlje bile su suzdržane," kaže Pijer Haroš sa Katoličkog uiverziteta u Lilu. "Nijesu htjele poslati signal da nemaju potpuno povjerenje u SAD i NATO. Ali Tramp je razjasnio situaciju," kaže Haroš. "Ne radi se o tome da Amerikanci planiraju povući svoj nuklearni kišobran – da budemo jasni, to trenutno nije na stolu. Ali vjerodostojnost američkog nuklearnog odvraćanja više nije ono što je bila. To je otvorilo raspravu i navelo Njemce da ozbiljnije razmotre mogućnost dolaska pod francusku i/ili britansku zaštitu", dodao je.
Prošlog mjeseca, izgledni budući njemački kancelar Fridrih Merc iznenadio je partnere iz EU izjavom da bi sada mogao biti pravi trenutak za razgovor s Parizom i Londonom o tom pitanju.
Kako bi evropsko nuklearno odvraćanje moglo funkcionisati?
Kako bi u praksi funkcionisao francuski ili zajednički francusko-britanski nuklearni štit, još nije jasno. Prema Harošu, jedna mogućnost bila bi stacioniranje francuskih nuklearno naoružanih aviona u drugim zemljama, poput Njemačke ili Poljske. Odluka o njihovom korištenju i dalje bi bila isključivo u rukama francuskog predsjednika, no njihova prisutnost slala bi snažnu poruku.
Francuski bombarderi mogli bi patrolirati evropskim granicama, kao što već redovno nadziru francuske granice. Takođe, mogla bi se razviti infrastruktura na aerodromima u drugim zemljama kako bi se omogućilo brzo raspoređivanje francuskih nuklearnih snaga u slučaju krize.
Je li 300 bojevih glava dovoljno?
Brojke takođe igraju ulogu. Može li 300 francuskih bojevih glava stati nasuprot hiljadama ruskih? Možda ne – ali u savezu s Ujedinjenim Kraljevstvom taj broj raste na 550. Osim toga, američki nuklearni kišobran još službeno postoji. SAD drži nuklearne bombe u Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj, što i dalje pruža dodatni sloj odvraćanja.
Jedno od otvorenih pitanja jeste treba li Francuska službeno redefinisati svoju nuklearnu doktrinu kako bi jasno navela da njeni "vitalni interesi" uključuju i evropske saveznike. Neki tvrde da to nije potrebno jer već postojeća strateška nejasnoća sama po sebi doprinosi učinkovitosti odvraćanja.
Međutim, Haroš naglašava da postoji i politička dimenzija jasnog davanja do znanja da bi Francuska upotrijebila svoje nuklearno oružje za odbranu drugih evropskih zemalja. "Ako SAD bude manje prisutan, evropske zemlje će se morati više oslanjati jedna na drugu. Naš strateški svijet postaje više horizontalan", kaže. "U ovom novom svijetu važno je graditi povjerenje i sigurnost među evropskim državama. Ako Francuska jasno pokaže da je spremna preuzeti rizik kako bi podržala druge – to će pomoći u stvaranju čvrstog i ujedinjenog evropskog odbrambenog fronta."
