Šef američke diplomatije Entoni Blinken izjavio je danas u Bukureštu da je NATO snažniji i više ujedinjen nego bilo kada u posljednjih 30 godina. Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg kaže da ruski predsjednik (Vladimir) Putin ne postiže uspjehe u Ukrajini i zato odgovara većom brutalnošću.
Šta bi moglo sada da bude u glavi ruskog predsjednika?
Gost televizije N1 bio je jedan od vodećih francuskih filozofa koji je 2015. godine objavio knjigu „U glavi Vladimira Putina“, a ove godine izašlo je njeno prošireno izdanje, uz osvrt na najnovija dešavanja u Ukrajini.
Smatra da Vladimir Putin „ne vidi šta se zaista događa, a što nije u skladu sa njegovom predviđanjima“ – onim prije nego što je pokrenuo rat. Mislio je da su Ukrajinci preslabi, a došlo je do otpora i naravno zapadne pomoći koja se pruža Ukrajini, koja je mnogo jača nego što je očekivao, naveo je i dodao: „Po njemu, zapadnjaci su slabi i ne bi branili Ukrajinu, to je ono što je mislio“.
Smatra da je ruski predsjednik pomalo u panici i da je izuzetno zabrinut, podsjećajući da rat traje već devet mjeseci. „I Rusija gubi teritorije koje je prije toga zauzela. Vidimo da ukrajinske vlasti kažu da žele ponovo da zauzmu Krim koji je za Putina sveta, dakle ruska zemlja i što nijje mogao da zamisli da izgubi“, dodaje.
Elčaninof ocjenjuje da kada bi Putin izgubio rat, izgubio bi vlast u Rusiji.
„Kada bi izgubio rat cijela njegova retorika koju je godinama izlagao o dekadenciji Zapada i rastu moći jednog postdemokratskog, postzapadnog svijeta predvođenog Rusijom – sve bi se to srušilo. U opasnom smo trenutku već nekoliko nedjelja, u kojem Putin može da dođe u iskušenje da udari još jače, da eventualno bombarduje neko civilno mjesto. Kada je Putin bio mlad – on je stalno pričao da kada je neko satjeran u ćošak, on postaje agresivan… Sada je Putin satjeran u ćošak, ruske snage nisu uspješne kao što je on htio i postoji rizik da budu agresivniji“, naveo je gost N1.
Nismo dovoljno ozbiljno shvatali njegove izjave i govore unazad dvadeset godina, naglašava filozof. Dodaje da je Putin uvijek najavljivao ono što će raditi. „Proučavajući njegove govore i filozofe koje je slušao, najmanje 10 godina je razvijao jednu filozofiju svijeta po kojoj su Zapad i zapadnoevropske zemlje ušle u moralnu i političku dekandeciju u fazu nesposobnosti za političko djelovanje, a sa druge strane, Rusija je bila navodno mlada zemlja sa velikom perspektivom da ostvari uspjehe na geopolitičkom planu i u ostvarivanju vrijednosti. Naime, on smatra da Rusija nosi vrijednosti koji su vrijednosti budućnosti i imamo ukrajinski narod koji je pravoslavan koji mora da učestvuje u tom snu obaranja demokratskih vrijednosti Zapada“, rekao je, dodajući da je zato Putin napao tu zemlju.
Nismo dovoljno ozbiljno shvatili tu ideologiju koju Putin gradi deset godina, dodao je, navodeći da je svoje sunarodnike upozoravao nekoliko mjeseci prije rata na ono što slijedi i na tu opasnost.
Kako kaže, pitali su ga, kada je započeo rat – da li je Putin izgubio razum.
„Ja ne verujem, mislim da je Putin i dalje racionalni lider, koji razmatra kakve snage ima na raspolaganju. Vidio je da vojno ima problem da osvoji Ukrajinu, i onda je nekoliko posljednih nedjelja počeo sa ratom hladnoće – da udara na termoelektrane u Ukrajini i na infrastrukturu, da bi izazvao psihološku propast… Ja ne vjerujem da je on lud, ali on zna da ne smije da izgubi, kada bi izgubio morao bi da ode sa vlasti“, naglasio je on.
Smatra da se ruski predsednik izgubio u mitološkoj viziji stvarnosti.
Pokrenuvši ovaj rat, Vladimir Putin je pokazao da je šef u Rusiji. Međutim, kako dodaje, sada mora da vodi računa o dvije strane.
„Sa porazima na terenu, koji se nižu, Putin mora da pazi i da gleda preko ramena – i lijevo i desno. Sa jedne strane, lijeve, ima poslovne ljude koji su pragmatični i državnike koji žele da nastave da trguju – dakle sa lijeve strane su liberali. Sa desne strane su se pojavile nove ličnosti jednog ruskog bonapartizma, a to su Ramzan Kadirov, čečenski lider koji smatra da treba biti još brutalniji u ratu ili Ilija Prigožin, Putinov prijatelj, koj ima privatnu vojsku Vagner, koji takođe forsira da se u rat ide još brutalnije. Sada kreće sa političkim djelanjem. Tako da Putin danas mora da pravi kompromis sa silama koje ga tjeraju da uspori i sa drugima koji žele da ubrzaju sa ratom“, navodi. Smatra da vlada politička nestabilnost oko Kremlja, a da će Putin biti arbitar između onih opreznijih i onih koji bi da budu brutalniji, a ko će pobijediti u toj partiji, dodaje – još ne znamo.
Ko u Francuskoj podržava Putina?
Govoreći o odnosu Francuske prema Rusiji, podsjeća da je od 2019. francuski predsjednik Emanuel Makron odlučio da bude „pregovarački faktor“.
„Makron kaže da nije naivan, a da bi se razlikovao od Amerikanca, želio je da bude neko će da vodi dijalog sa Putinom… Prevario se, pokušao je da pregovara u Kremlju, Putin ga nije slušao – rekao je da se ništa neće desiti, a onda je, nekoliko dana kasnije, ruska vojska ušla u Ukrajinu“, podsjeća.
Što se tiče francuskog društva, navodi da i u njemu ima političkih snaga koje su simpatisale Putina, popun Marin Le Pen, političarke na ekstremnoj desnici. Takođe, kako kaže, na ekstremnoj ljevici Francuske postoje antiameričke snage koje više vole Putina nego SAD.
„Putinovi simpatizeri su se ućutali, ali posljednjih nekoliko mjeseci – zbog inflacije koja je, kao i u Srbiji, u Francuskoj izuzetno visoka, zbog cijene gasa i struje koje samo rastu i zbog rata koji nikako da prestane, „proputinovske snage“ insistiraju na tome da treba ukinuti sankcije Rusiji – da se rat ne oduži“, navodi. Kako dodaje, postoje napetosti i debate u francuskom društvu, kao i svuda, kakav treba stav zauzeti prema Putinu.
