“Srbija mora izručiti sve bjegunce od pravde po više osnova, a jedan od njih je i Presuda Međunarodnog suda za ratne zločine za genocid u Srebrenici. Ako se ne uhapsi Mladić, cijeli proces pred Tribunalom u Hagu mogao bi biti diskreditovan. Vjerujem da je Mladić dostupan srpskim organima vlasti, ali u administraciji aktuelnog srpskog predsjednika Borisa Tadića ne postoji politička volja da se Ratko Mladić preda Tribunalu”, smatra Franović.
Crna Gora za primjer : Odnos Crne Gore prema zločinima počinjenim na njenoj teritoriji može poslužiti kao primjer ostalim zemljama regiona, smatra Franović. Značajan napredak je, kaže, ostvaren u procesuiranju slučajeva - „Herceg Novi“, „Morinj“, „Kaludjerski Laz“ i „Bukovica“ i dodaje:
« Važno je istaći da je Crna Gora prva u regionu koja je isplatila obeštećenje članovima porodica žrtava, i to u slučaju «Herceg Novi». Sličnih primjera na prostorima bivše Jugoslavije – nema.»
Neophodna bolja saradnja: Saradnja nacionalnih pravosuđa neophodna je za rasvjetljavanje zločina iz devedesetih i kažnjavanje počinilaca, istakao je predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta. Međutim, puna saradnja je, kaže, izostala. Najilustrativniji primjer je Zakon o državljanstvu Republike Srbije, koji, kako navodi, sadrži diskriminatorne odredbe.
« Odredbe Zakona daju mogućnost sticanja srpskog državljanstva svakome ko se izjasni kao Srbin. Tako su pravdi izmakli mnogi optuženi, pa čak i prvostepeno optuženi za ratne zločine na teritoriji Crne Gore. Utočište je u Beogradu pronašlo pet optuženih u slučaju «Herceg Novi», za «Morinj» jedna, a za slučaj «Kaluđerski Laz» takođe jedna osoba, i to ključni optuženi», naveo je predsjednik CHK.
Franović smatra kako bi i Evropska unija mogla više iskoristiti svoj autoritet, te insistirati na boljoj regionalnoj saradnji, kako bi se izbjegla bjekstva od pravde.