Navodi kako je odgovornost, prije svega, na Evropskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama da se to ne dogodi i da će Zapadni Balkan, kao periferija, osjetiti zaoštravanje međunarodnih odnosa.
“Za SAD, Zapadni Balkan već dugo nije na listi prioriteta. Prisustvo SAD na Balkanu rezultat je događanja iz devedesetih, transformacije balkanskih država, podrške evropskoj perspektivi. U ovom pristupu, EU je trebala da preuzima značajniju ulogu. U međuvremenu, uloga Rusije je rasla, naročito u Srbiji, RS i djelovima Crne Gore. Ukoliko Rusija uspije da širenje NATO-a dovede u centar razgovora sa Amerikom, to će se loše odraziti na BiH”, istakao je Garčević.
Govoreći o potencijalnoj opasnosti od novih ratnih sukoba na Zapadnom Balkanu, kaže da je tome najbliža BiH, imajući u vidu želju RS da se predstavi kao nezavisna država ili priključi Srbiji.
“Ova ideja ima podršku Rusije, kroz podršku lideru bosanskih Srba, neprihvatanje novog visokog predstavnika u BiH. To sve može da dovede do sukoba u regionu. Odgovornost je, prije svega, na EU i SAD da se to ne dogodi. Mogući razvoj situacije u Ukrajini uticaće na to kako će se gledati na Balkan”, kazao je Garčević.
“Ukrajina moneta za potkusurivanje”
Na pitanje da li je opasnost od agresije Rusije na Ukrajinu realna, kaže da se to ne može isključiti, ali da nije jedina.
“Tu opciju ne možemo da isključimo, ali svi bi voljeli da do toga ne dođe. Predsjednik Džozef Bajden rekao je da, ako ste nagomilali 100 hiljada vojnika na granici sa Ukrajinom, onda ste to uradili sa namjerom. U Americi se dosta vremena troši na to da se pročita koje su namjere Rusije”, naveo je Garčević.
Podsjeća da je Rusija u decembru uručila Americi dva dokumenta, jedan koji bi regulisao američko-ruske odnose u istočnoj Evropi, a drugi NATO-a i Rusije u budućnosti.
“Ti dokumenti nijesu velika novost, ono što jeste je da su uručeni u pisanoj formi, a ako se prihvati, to bi bio pravno obavezujući dokument za obje strane. Ukrajina služi samo kao vrsta monete za potkusurivanje da bi se razriješilo pitanje bezbjednosnih garancija. U drugom dokumentu koji se tiče NATO-a i Rusije, u članu 4, su zahtijevali da se zemlje koje su bile članice NATO prije 1997. obavežu da neće instalirati, ili slati trupe u zemlje koje su postale članice NATO nakon te godine. Time bi se sama ideja proširenja dovela u pitanje. Taj zahtjev je potpuno neprihvatljiv“, jasan je Garčević.
Na pitanje da li Bajden pokušava da od Rusije napravi saveznika protiv Kine, navodi da mnogi misle da Rusija želi priznanje kao globalna sila i da su analitičari saglasni da je u tome uspjela.
“Kinesko-ruski odnosi, u ovom trenutku, bolji su nego kinesko-američki ili rusko-američki. Rusija je aneksijom Krima 2014. prekršila dva međunarodno pravna dokumenta, Helsinšku povelju i sporazum iz Budimpešte. U ovom trenutku teško je zamisliti da dođe do približavanja, ali može se zamisliti modus vivendi. Americi ne odgovara da ima i Rusiju kao otvoreni problem u trenutku kad rješava pitanja sa Kinom”, rekao je Garčević.
Upitan na osnovu čega bi NATO reagovao ako dođe do vojne intervencije u Ukrajini, koja nije članica Alijanse, kaže da teško može zamisliti da podrže Ukrajinu slanjem trupa.
“Ukrajina nikad nije zvanično zatražila da postane članica NATO. Ukrajina i nije glavni cilj, već sredstvo da se druge stvari dovedu u red, koji bi više odgovarao Moskvi. Podršku bi, prije svega, davale zemlje potpisnice Budimpeštanskog sporazuma, Britanija i SAD, slanjem naoružanja, obukom, ali ne očekujem da bi bile direktno uključene u potencijalni vojni sukob na teritoriji Ukrajine”, kazao je Garčević.
